<p>Bjegunac od zakona i predsjednik NSRS Nenad Stevandić u posljednjem javnom pismu je otkrio da je pisao glavnom državnom tužiocu BiH Milanku Kajganiću.</p><p>- Budući i da se i nakon toga nastavilo stalno potraživanje dokumenata 3. marta napisao pismo glavnom tužiocu Milanku Kajganiću i skrenuo mu pažnju na imunitet poslanika NSRS u članu 73 Ustava Srpske".  Takođe sam rekao da neću biti dostupan do 18. marta. Vanustavno Tužilaštvo BiH je prekršilo sve norme u krivičnom postupku. Budući da Kajganić nije odgovorio na moje pismo da razjasnimo da li nam je skinut imunitet ja sam to smatrao ćutanjem administracije i potvrdom svega što sam u tom pismu napisao - naveo je Stevandić. </p><p>Stevandić je poručio da on, predsjednik Srpske Milorad Dodik i premijer Srpske Radovan Višković nisu nikakvi bjegunci, već zvaničnici i zaštićene ličnosti na tertitoriji Srpske.</p><p>- To je po zakonu i Ustavu Republike Srpske i BiH - zaključio je Stevandić.</p><p>Šta je sporno u ovom Stevandićevom pismu?</p><p>Pa, nije li NSRS prije nekoliko dana upravo usvojila zakon prema kojem je, između ostalog i to Tužilaštvo BiH prema glasačima „nelegalno“ i nisu li Stevandić i Dodik sve vrijeme tvrdili kako su ove institucije nelegalno, suprotne izvornom Dejtonu.</p><p>No, činjenica da Stevandić piše pismo Tužilaštvu koje ne priznaje i kukumače kako on ima imunitet pokazuje zapravo najprije da se boji, a drugo da je cijela farsa koju na priređuju Dodik i kompanija protiv državnih institucija zapravo tek cirkuski igrokaz očajnika koji kompletan entitet i  njegove institucije pokušavaju staviti ispred sebe kao živi štit ne bi li se tako nekako zaštitili od odgovaranje pred zakonom.</p><p>Uplašena dječica.</p>

No, činjenica da Stevandić piše pismo Tužilaštvu koje ne priznaje i kukumače kako on ima imunitet pokazuje zapravo najprije da se boji

Stevandić Tužilaštvo BiH koje ne priznaje moli da ga poštedi: Ja imam imunitet 

<p>Najnoviji podaci Porezne uprave FBiH pokazuju da je od početka 2025. godine broj zaposlenih u ovom entitetu smanjen za 6.322 radnika. Posebno zabrinjava podatak da je februar, mjesec koji je tradicionalno donosio rast zaposlenosti, ove godine donio pad od dodatna 1.733 radna mjesta. Ovaj negativni trend dolazi upravo nakon usvajanja odluke o povećanju minimalne plate sa 596 KM na 1.000 KM, što potvrđuje ekonomska upozorenja koja su mnogi ignorisali.</p><p>Povećanje minimalne plate, iako se na prvi pogled može činiti kao pozitivna mjera za radnike, u praksi je donijelo ono na što su poslodavci i ekonomisti upozoravali – otpuštanja, smanjenje legalne zaposlenosti i veći pritisak na sive tokove ekonomije. Poslodavci, posebno u sektorima s niskim profitnim maržama poput trgovine, ugostiteljstva i manjih proizvodnih firmi, suočili su se s ogromnim troškovima koje nisu mogli podnijeti. Kao rezultat, mnogi su bili prisiljeni da smanje broj radnika ili da ih prebace u neformalnu ekonomiju.</p><p>Osim toga, veća minimalna plata nije povećala produktivnost, niti je pratila realni ekonomski rast. Umjesto da se potiče otvaranje novih radnih mjesta i razvoj privatnog sektora, država je ovom mjerom dodatno otežala poslovanje. Posljedice su sada jasne: umjesto boljeg standarda za radnike, imamo manje zaposlenih i nesigurnije radne odnose.</p><p>Ovo bi trebala biti ozbiljna lekcija za kreatore ekonomske politike – tržište ne funkcioniše dekretima, već realnim ekonomskim zakonitostima.</p>

Tržište ne funkcioniše dekretima, već realnim ekonomskim zakonitostima

U februaru pad od dodatna 1.733 radna mjesta

Ekonomija, gluperde

<p class="">Komunalna preduzeća u Sarajevu suočavaju se s ogromnim finansijskim gubicima, koji se više ne mjere stotinama hiljada, već desecima miliona KM.&nbsp;</p><p class="">Posljedice ovakve situacije najviše osjete građani, posebno oni koji redovno izmiruju obaveze prema KJKP „Vodovod i kanalizacija“, „Toplanama“, „Radu“ i „Sarajevogasu“.&nbsp;</p><p class="">Nije mnogo bolje ni u preduzećima poput „Pokopa“, „Parka“, „Bags-Energotehnike“ i KJKP „Tržnice-pijace“. Problemi su sve očigledniji – grad je prljav, grijanje je nesigurno, zelenilo zapušteno, a redukcije vode su svakodnevna pojava.</p><h2>Bez direktora</h2><p>Pored loših usluga, neka od ovih preduzeća trenutno su i bez direktora. Rusmir Salić više nije na čelu KJKP „Vodovod i kanalizacija“, dok je bivši direktor KJKP „Rad“ Nijaz Salamović optužen za zloupotrebu položaja, krivotvorenje dokumenata i prevaru. Adis Bešlić, direktor „Parka“, nakon saobraćajne nesreće u kojoj je stradao pješak, pušten je da se brani sa slobode. Privremeni direktori se smjenjuju u kratkim vremenskim razmacima, a jedino Jasmin Terović, direktor KJKP „Tržnice-pijace“, ostaje na funkciji duži period.</p><p>Situaciju dodatno otežava činjenica da Ministarstvo komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša već četiri mjeseca nema ministra. Njegov bivši čelnik Bojan Bošnjak uhapšen je zbog zloupotrebe položaja u vezi s nezakonitom gradnjom na Bjelašnici. Vlada Kantona Sarajevo, predvođena Nihadom Ukom, očigledno ne uspijeva pronaći adekvatnu zamjenu, pa su funkciju privremenog ministra preuzimali Adnan Šteta, ministar saobraćaja, a zatim Omer Osmanović, ministar za boračka pitanja.</p><h2>Neophodne promjene</h2><p>Osmanović priznaje da je situacija složena i da su promjene neophodne, prvenstveno u ljudskim resursima, kako bi se poboljšao kvalitet usluga. Smatra da bi rješenje moglo biti podjela ministarstva na dva dijela, kao što je ranije bio slučaj, jer jedan čovjek teško može upravljati tolikim sektorima. Iako građani s pravom negoduju, Osmanović tvrdi da stanje nije ni bolje ni gore nego prije deset godina, ali da svakako mora biti unaprijeđeno.</p><p>Prema njegovim riječima, većina preduzeća uspjela je smanjiti gubitke, osim KJKP „Vodovod i kanalizacija“ te „Toplana“, što predstavlja ozbiljan problem. Također, najavljena su poskupljenja vode i odvoza smeća, što ministar opravdava činjenicom da KJKP „Rad“ nije mijenjao cijene od 1997. godine, dok „Vodovod i kanalizacija“ već neko vrijeme plaća višemilionske iznose za račune za struju.</p><p>O stanju u komunalnom sektoru kritičan je i zastupnik SDA u Skupštini KS Mahir Dević, koji ocjenjuje da je trenutna vlada najneozbiljnija do sada. Smatra da je potpuni haos rezultat njenog (ne)djelovanja te da će se situacija dodatno pogoršavati.</p><h2>"Vodovod“ najkritičniji</h2><p>Podaci za prošlu godinu još nisu dostupni, ali prema izvještajima iz 2023, najveće gubitke zabilježilo je KJKP „Vodovod i kanalizacija“, koje je poslovalo s minusom od 21.946.004 KM. KJKP „Rad“, koji je godinama bio u plusu, prije dvije godine je ušao u gubitak od 1.621.137 KM, dok je „Pokop“ završio s minusom od 848.377 KM. U komunalnim preduzećima je tokom 2023. bilo zaposleno 3.179 radnika, a prosječna plaća iznosila je 1.365 KM.</p>

Problemi su sve očigledniji – grad je prljav, grijanje je nesigurno, zelenilo zapušteno, a redukcije vode su svakodnevna pojava

Smeće u Sarajevu: Slika i prilika rada komunalnih firmi

Potpuno rasulo u kantonalnoj privredi i sumnjivi direktori: Komunalne firme u KS bilježe milionske gubitke

<p>U razgovoru za „Dnevni avaz“, zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo i delegatkinja u Domu naroda FBiH Vedrana Vujović govorila je o tome zašto je vrijeđa kada se kaže da su Srbi ugroženi u Sarajevu, kuda vodi politika Milorada Dodika, zašto je bila protiv načina na koji je povećana minimalna plaća u FBiH te šta zamjera Trojki.</p><h2>Dio identiteta</h2><p><b>Veliku pažnju privukao je Vaš odgovor premijeru Radovanu Viškoviću koji je izjavio da je 150.000 Srba protjerano iz Sarajeva, kada ste poručili&nbsp;da jedna Vedrana iz Sarajeva&nbsp;30 godina uživa ljudska,&nbsp;a i danas politička prava. No, kako tumačite da se&nbsp;i 30 godina&nbsp;nakon završetka rata i dalje od pojedinih političkih funkcionera zloupotrebljava ta laž o 150 hiljada Srba protjeranih iz Sarajeva.</b></p><p>-&nbsp;Ja sam rođena i odrasla u Sarajevu.&nbsp;Odrasla sam&nbsp;u jednom duhu antifašizma&nbsp;i zajedništva,&nbsp;i to su neke osnovne vrijednosti.&nbsp;To je dio identiteta, i mog i velike većine ljudi. Vjerujem u BiH, pogotovo u Sarajevo.&nbsp;Retorika koja&nbsp;se kreirala od zvaničnika RS da su&nbsp;Srbi iz Sarajeva protjerani je jedna zloupotreba historijskih činjenica,&nbsp;jer je istina da je nakon, a ne tokom rata, tadašnje rukovodstvo Republike Srpske pozvalo Srbe da se presele iz Sarajeva u RS, plašeći ih da će stradati ako dočekaju uspostavu institucija FBiH na područjima koja su bila pod kontrolom VRS. To je istina koju oni negiraju.</p><p><b>No, neko iz SNSD-a bi Vam sad, vjerovatno, kazao da ste pripadnica „političkog Sarajeva“ te da nemate pravo govoriti u ime Srba.</b></p><p>- Ljudi moraju da shvate da&nbsp;ja živim taj život,&nbsp;da dobrih ljudi,&nbsp;kvalitetnih ljudi ima bez obzira&nbsp;na to kako se oni zovu, kojoj vjeri pripadaju&nbsp;ili kojoj etničkoj grupi.&nbsp;I ja jednostavno&nbsp;na te stvari nekako ne želim&nbsp;ni da odgovaram.&nbsp;Mislim da je suvišno&nbsp;na te stvari odgovarati. Inače, takvu jednu retoriku&nbsp;imaju potrebu da koriste, ne samo funkcioneri iz Republike Srpske, to radi&nbsp;i HDZ kada su u pitanju Hrvati.&nbsp;Dakle, svaki onaj&nbsp;Hrvat koji nema člansku&nbsp;kartu HDZ-a, za njih nije pravi&nbsp;Hrvat, isto kao za aktuelno rukovodstvo Republike Srpske nije pravi&nbsp;Srbin onaj koji možda&nbsp;ne živi u Republici Srpskoj ili ne podilazi njihovim nacionalističkim standardima.</p><h2>Crvene linije</h2><p><b>U Banjoj Luci je započeo udar na ustavni poredak u BiH, istovremeno Tužilaštvo BiH je izdalo nalog za hapšenje Dodika, Viškovića i Stevandića, ali ih niko ne hapsi još. Kuda ovo vodi?</b></p><p>- Zakonitost u Bosni i Hercegovini se mora poštovati i ne smije biti privilegovanih ljudi samo zato što pripadaju nekom određenom narodu ili političkoj stranci, bilo da su na vlasti ili u opoziciji. Mislim da smo samo tako uspjeli da imamo ozbiljnu demokratsku državu s vladavinom prava. U ovoj državi već godinama ima privilegovanih ljudi i pojedinaca koji na sve moguće načine izbjegavaju zakon, iako su često u sukobu s njim.</p>

<p>A pogotovo kada je u pitanju Ustav države i zakoni koji hodaju po crvenim linijama. Mislim da je došlo pravo vrijeme da se zakon počne primjenjivati. Dakle, Dodik mora biti uhapšen, a građani u RS, sasvim sam sigurna, nisu spremni da grinu za njega i krajnje je vrijeme da se prestane skrivati iza naroda.</p><p><b>Vratimo se malo na Vašu ulogu delegatkinje u Domu naroda FBiH. Bili ste protiv odluke Vlade FBiH o povećanju mininimalne plaće. Zbog čega?</b></p><p>- Ja sam apsolutno za povećanje minimalne plaće, ali neto, ne bruto. Vlada Federacije treba stvoriti uvjete za rast biznisa i smanjenje poreza, a ne povećavati namete koji štete malim poslodavcima. Privreda u Federaciji je još jedina svijetla tačka koja puni budžet, ali imamo problem jer ne dobivamo adekvatne usluge od vlasti. Investitori se povlače zbog političke krize, a država mora shvatiti da je prošlo vrijeme državnog intervencionizma i da treba omogućiti slobodno poslovanje. Nažalost, pojedine kolege iz drugih stranaka, posebno SDP-a, misle da su poslodavci robovlasnici, a da ekonomijom trebaju upravljati njihovi partijski komesari.</p><h2>Trojka ništa nije ispunila</h2><p><b>Nedavno ste izjavili kako Trojka nije ispunila nijedno obećanje. Šta mislite da aktuelne vlasti loše rade?</b></p><p>- Mislim da bi lakše bilo navesti šta rade dobro, loše rade manje-više sve. Jedini pomak koji se dogodio bio je u Ministarstvu saobraćaja, jer smo dobili nove tramvaje, ali to je, zapravo, projekt koji je počeo mnogo prije, od prethodnih vlada, ne od ove sadašnje. To je bila realizacija projekta koji su započeli još ljudi iz SDA. Forto je 2018. u kampanju išao s obećanjem da će očistiti zrak u Sarajevu, pa dokle smo stigli u tome? Grad nikada nije bio prljaviji, zdravstvo se doslovno raspada, infrastrukturni projekti, koje su također započele prethodne vlasti, tapkaju u mjestu, a pri svemu tome novce građana troše kao pijanci u kafani i nastavljaju se zaduživati. Ne vidimo niti bilo kakve značajnije ekonomske projekte.</p>

Odrasla sam u jednom duhu antifašizma i zajedništva, i to su neke osnovne vrijednosti 

Vujović: Pojedini Srbi iz Sarajeva su otišli na poziv Krajišnika

Vedrana Vujović, delegatkinja u Domu naroda FBiH, za "Avaz": Srbi neće ginuti za Dodika, a u Sarajevu imamo sva prava

<p>Mandat EUFOR misije u BiH je izvršni i neizvršni. Izvršni mandat dat je od Vijeća sigurnosti UN-a kroz rezolucije 1551; 1575 i 1639. Za izvršni mandat posebno je važna rezolucija 1575 od 22. novembra 2004. koja uspostavlja EUFOR kao pravnog sljednika SFOR-a i daje mu izvršni mandat u implementaciji Aneksa 1a Dejtonskog mirovnog sporazuma. EUFOR, dakle, ima odgovornost kod primjene vojnog dijela sporazuma. </p><h2>Šta kaže mandat</h2><p>Neizvršni mandat EUFOR misije odnosi se na izgradnju sigurnosnih kapaciteta BiH, podršku njenom putu ka članstvu u EU koji je utvrđen u deklaraciji EU-a iz Soluna iz 2003. godine u kojoj se kaže da je budućnost zemalja zapadnog Balkana u EU iz kojeg je pristekao Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju BiH od 01. juna 2005. godine. Ali već u novembru 2005. Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1639 misija EUFOR-a primarno se veže za NATO na bazi sporazuma sa NATO-om iz Berlina tzv. Berlin Plus. Tek nakon sedam godina, 2012. akcenat misije EUFOR-a stavlja se na neizvršni mandat, odnosno na izgradnju sigurnosnih kapaciteta BiH i podršku njenom putu ka članstvu u EU. Godine Oružane snage BiH se proglašavaju samoodrživim u smislu obuke i provođenja vojnih operacija.</p><p>S te strane pitanje koje posljednjih dana mnogi postavljaju da li će, nakon što je Tužilaštvo BiH izdalo nalog za njegovo privođenje, a poslije toga i Sud im odredio pritvor od po mjesec dana zbog neodazivanja, EUFOR uhapsiti Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića zbog udara na ustavni poredak BiH. Siniša Karan, ministar unutrašnjih poslova RS kazao je da Dodik uživa punu podršku MUP-a RS, dok su iz SIPA-e koja je određena da asistira Sudskoj policiji u privođenju Dodika kazali da nisu odbili izvršiti nalog za privođenje, ali taj nalog ne izvršavaju još zbog  „visokorizične situacije“.</p><p>Mnogi se boje da bi pokušaj privođenja Dodika mogao dovesti do najzlokobnijeg scenarija. Zbog toga su oči mnogih uprte u EUFOR?</p><p>No, da li EUFOR ima mandat da hapsi bilo koga u BiH. Striktno pravno govoreći – ne. EUFOR u svom mandatu nema ovalsti hapsiti državljane Bosne i Hercegovine.</p><h2>Ne ide im u prilog</h2><p>No, postoji druga mogućnost koja ne ide u prilog osumnjičenim.</p><p>Austrijski list Der Standard objavio je informacijepozivajući se na diplomatske izvore koje sugeriraju da bi EUFOR mogao pružiti podršku Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) u Bosni i Hercegovini u slučaju da bude izdana naredba za privođenje predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Ova informacija dolazi u kontekstu teške političke situacije u BiH, ali i u svjetlu novih protesta u Srbiji koji prijete destabilizacijom cijele regije.</p><p>Der Standard prenosi da EUFOR, pod komandom rumunskog generala Florina-Marian Barbu, ima sposobnost podržati SIPA-u u privođenju Dodika, pod uvjetom da se izda službeni nalog. Ova opcija uključuje i mogućnost da NATO komanda u Sarajevu intervenira ako situacija to bude zahtijevala. Takav scenarij izaziva ozbiljne političke i sigurnosne rizike, posebno jer su stručnjaci upozoravali na potencijalnu eskalaciju nasilja u Bosni i Hercegovini, koja bi mogla biti isprovocirana radikalnim grupama koje podržavaju Dodika.</p><p>Postoji i još jedan mogući scenarij, a to je bijeg osumnjičenih. Tako se špekulira da bi Dodik mogao potražiti azil u inozemstvu, uz moguću podršku iz Kremlja. Zanimljivo je da je Stevandić u međuvremenu otišao u Srbiju, navodno radi davanje podrške studentima koji stoje uz vlast Aleksandra Vučića, a ostaje da se vidi da li će se vraćati u BiH te da li će eventualno biti uhapšen pri pokušaju prolaska granice.</p><p>U međuvremenu, EUFOR je izdao saopštenje u kojem naglašava da je njihova misija u Bosni i Hercegovini isključivo u skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom i da će nastaviti pružati podršku vlastima BiH u održavanju sigurnosti i stabilnosti.</p><p>U svom saopštenju, EUFOR je kategorički odbacio sve tvrdnje koje sugeriraju da se njihova misija miješa u političke procese u zemlji. Naglašeno je da su njihove snage nepristrasne i da se drže isključivo svojih mandatnih odgovornosti koje podrazumijevaju podršku u provođenju zakona i očuvanju stabilnosti, ali nikako u političkim previranjima.</p><h2>Više od pasivnog posmatranja</h2><p>Profesor Sead Turčalo s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu kazao je kako mandat EUFOR-a ne podrazumijeva samo pasivno posmatranje situacije.</p><p>-	Ovaj mandat je daleko širi i omogućava EUFOR-u da, ukoliko je to potrebno, pruži aktivnu podršku našim državnim agencijama za provođenje zakona kako bi se očuvala sigurnost i stabilnost zemlje – kazao je Turčalo.</p><p>S obzirom na to da se Dodik i njegovi saveznici suočavaju s optužbama za ozbiljna kršenja zakona, uključujući napade na ustavni poredak BiH, međunarodna zajednica mora biti spremna pružiti podršku domaćim institucijama kako bi se očuvala stabilnost zemlje i regije. Potencijalna uloga EUFOR-a u ovim procesima,, mogla bi označiti ključnu tačku preokreta u etabliranju vladavine prava u Bosni i Hercegovini.</p>

Der Standard prenosi da EUFOR, pod komandom rumunskog generala Florina-Marian Barbu, ima sposobnost podržati SIPA-u u privođenju Dodika

Da li će EUFOR uhapsiti Dodika?

<p>Gradsko vijeće Sarajeva još čeka konačnu potvrdu mandata od strane Centralne izborne komisije BiH, što je preduvjet za zakazivanje konstituirajuće sjednice. Ovu informaciju potvrdio je Srđan Simonović, zamjenik predsjedavajućeg Gradskog vijeća, koji je naglasio da je trenutni proces vezan za čekanje na završetak ove procedure. Tek nakon što Centralna izborna komisija završi svoj posao, bit će moguće zakazati prvu sjednicu Gradskog vijeća, na kojoj će se izabrati gradonačelnik i njegovi zamjenici.</p><h2>Još se čeka</h2><p>Iako se izbor gradonačelnika još čeka, već neko vrijeme kao najozbiljniji kandidati za tu funkciju spominju se Samir Avdić i Mirza Selimbegović, obojica iz Naroda i Pravde. Prema informacijama iz političkih krugova, njih dvojica uživaju snažnu podršku unutar stranke, a koalicijski dogovori dodatno podupiru njihove šanse. Odluka o tome ko će na kraju biti izabran za gradonačelnika, međutim, bit će poznata tek krajem marta, kada se očekuje da će glavni grad konačno dobiti svog lidera.</p><p>Grad Sarajevo, kao glavni grad BiH, sastoji se od četiri općine: Novo Sarajevo, Novi Grad, Stari Grad i Centar. Svaka od ovih općina ima pravo na sedam vijećnika u Gradskom vijeću, čime se osigurava proporcionalna zastupljenost svih dijelova grada u odlučivačkom tijelu.</p><p>Iz općine Stari Grad u Gradsko vijeće ulaze: Emir Bićo (Narod i Pravda), Muamer Mekić (SDP), Vedad Deljković (Demokratska fronta), Željko Ler (SDP), Dragan Duvnjak (SDP), Adi Zahiragić (SDA) i Amir Buljugić (SDA). Ovi vijećnici predstavljaju različite političke opcije, a njihova suradnja i međusobni dogovori bit će ključni za buduće političke odluke u Sarajevu. S područja Novog Grada, vijećnicima su postali: Dino Okerić (Narod i Pravda), Jasmin Smječanin (SBiH), Nejra Džanko-Zukobašić (SBiH), Azra Čomor (SDA), Damir Filipović (SDP), Bojan Vučković (SDP) i Hana Keč (Naša stranka), što također ilustrira političku raznolikost u Gradskom vijeću.</p><h2>Trojka ima većinu</h2><p>U općini Centar, Gradsko vijeće će imati predstavnike iz SDP-a: Zvonka Ivišića i Svjetlanu Šošić, kao i iz Naše stranke: Alena Girta i Henu Fajić. Narod i Pravda će biti zastupljeni s Jasminom Ademovićem, dok će Demokratsku frontu predstavljati Sonja Mušić. Odluka o tome koja će stranka iz SDA i SBiH dobiti mandat bit će donesena žrijebom, što naglašava i političke pregovore koji su još u fazi usklađivanja.</p><p>Iz općine Novo Sarajevo, vijećnici će biti: Edhem Imamović (Narod i Pravda), Dragana Bogdanović (Naša stranka), Tanja Curević i Armin Handžar (SDP). Također, SDA će imati svog predstavnika, Kerima Balića, dok će Demokratska fronta biti zastupljena s Mirzom Ramićem, a SBiH sa Srđanom Srdićem.</p><h2>Raspodjela fotelja</h2><p>Jasmin Ademović, trenutni predsjedavajući Gradskog vijeća, ranije je istaknuo da će pozicija gradonačelnika prema postojećem koalicionom sporazumu pripasti Narodu i Pravdi. Ovaj dogovor temelji se na saradnji između Naše stranke, SDP-a i Naroda i Pravde, koji su se dogovorili o raspodjeli ključnih pozicija u gradskoj vlasti. Ovaj koalicijski aranžman, prema riječima Ademovića, osigurava stabilnost i efektivnost u vođenju grada, s obzirom na to da stranke dijele zajednički cilj napretka Sarajeva.</p>

Iako se izbor gradonačelnika još čeka, već neko vrijeme kao najozbiljniji kandidati za tu funkciju spominju se Samir Avdić i Mirza Selimbegović

Građani Sarajeva uskoro će dobiti novog gradonačelnika: NiP bira između Avdića i Selimbegovića

<p class="">Srce Sarajeva je Stari Grad, a srce Starog Grada je Baščaršija, što u prevodu znači "glavno trgovište“. Pored velikog broja zanata koji su se tokom historije razvijali u Sarajevu, na Baščaršiji su se formirali i mnogi vjerski objekti, među kojima se izdvaja Baščaršijska džamija.&nbsp;</p><p class="">Vakif i osnivač ove džamije bio je hadži Durak, bogati trgovac turskog porijekla, pa je džamija često nazvana Havadži Durakov mesdžid.</p><h2>Impozantna arhitektura</h2><p>Džamija je poznata po svojoj impozantnoj arhitekturi i jednom od najljepših proporcija među sarajevskim džamijama. Ima kvadratnu osnovu nešto više od 9 metara, a visina glavne kupole doseže 16 metara. Građena je djelimično od tesanog kamena, s naglašenim fugama, dok su njeni deblji zidovi preko jednog metra. Posebnost ove džamije je njena kupola, koja je djelimično cilindrična, naslonjena na visoki osmougaoni tambur, dok vitka munara, visoka do 35 metara, dodatno naglašava njenu dominaciju.</p><p>Džamija je izgrađena u 16. stoljeću, tačnije 1526. godine, a oko nje je formirana mahala koja nosi ime vakifa. Sa svojih 25 prozora, Baščaršijska džamija je najosvjetljenija džamija u Sarajevu i jedna od sedam potkupolnih džamija u gradu. Zbog specifične kupole, spada i među džamije s najboljom akustikom.</p><h2>Prvobitna konstrukcija</h2><p>Prvobitna drvena konstrukcija kupole i predulaznog dijela uništena je 1697. godine tokom pohoda Eugena Savojskog, kada je grad pretrpio velike štete. Obnova džamije završena je u prvoj polovini 18. stoljeća, kada je dobila svoj sadašnji izgled. Ulazne sofe natkrivene su s tri kupole koje počivaju na četiri velika kamena stuba s kapitelima. </p><p>Lukovi koji povezuju stubove karakteristični su za orijentalnu arhitekturu, jer su tzv. slomljeni lukovi u špicu.</p><p>Oslikavanje džamije izvršio je Mustafa Faginović, poznati sarajevski slikar koji je radio i u Parizu. Njegove arabeske nestale su ispod moleraja, ali su djelimično otkrivene 2015. godine zahvaljujući restauratorskim naporima.</p><p>Harem džamije, za razliku od mnogih drugih, nema mezaristan, a nekada je bio okružen dućanima. Tek nakon Drugog svjetskog rata, dućani su uklonjeni, a harem je otvoren prema trgu. Džamija je tada bila izdignuta na nekoliko stepenika, što ju je činilo još prepoznatljivijom.</p><h2>Poznat po uređenosti</h2><p>Harem džamije danas je poznat po uređenosti, šadrvanu i hladnjaku, te privlači posjetitelje, posebno u ljetnim mjesecima. Baščaršijska džamija je također poznata po tradiciji „teravije za hatmom“, kada se tokom ramazanskih večernjih molitvi prouči cijeli Kur'an. Ova džamija spada u nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine i idalje predstavlja jedan od najvažnijih kulturnih simbola Sarajeva.</p>

Ova džamija, s dubokim historijskim i kulturnim značajem, nastavlja biti simbol vjere i tradicije Sarajeva

Baščaršijska džamija: Izgrađena u 16. stoljeću

Jedan od najvažnijih nacionalnih spomenika i arhitektonskih dragulja glavnog grada:  Baščaršijska džamija - arhitektonski biser Sarajeva

<p>Protiv predsjednika Narodne Skupštine RS Nenada Stevandića Tužilaštvo BiH danas je izdalo nalog za hapšenje zbog udara na ustavni poredak Bosne i Hercegovine.&nbsp;</p><p>Poslije rata jedan od najradikalnijih političara u Republici Srpskoj, Stevandića sve vrijeme prati sumnja u brojna nečasna djela tokom rata u Bosni i Hercegovini.</p><h2>Sumnja na umiješanost u ratne zločine</h2><p>Protiv Nenada Stevandića 2018.&nbsp; godina porodica je podnijela krivičnu prijavu zbog ubistva Miodraga Šušnice, bivšeg policijskog inspektora. Iako su u javnosti kružile informacije o njegovoj umiješanosti, Stevandić je odbacio sve optužbe, tvrdeći da je bio na istoj strani kao i pokojni Šušnica. Međutim, u svemu tome nije spomenuto ono što je činjenica – likvidacija Miodraga Šušnice 10. aprila 1992. godine u kafiću "Kajak" u Banjoj Luci ostala je nerasvijetljena, a ubice, poput Vladimira Todića i Nevena Lake, priznali su da su ga likvidirali, no pitanje je po čijem nalogu.</p><p>Novinar Slobodan Vasković godinama tvrdi da posjeduje dokaz da je vrlo vjerovanto upravo Stevandić naručio njegovo ubistvo. Za Šušnicu se zna da je radio za Državnu bezbjednost Srbije (DB).&nbsp; U dopisu operativne grupe "Miloš" koji je objavio Vasković, a koji je stigao u Beograd 10. aprila 1992. godine, navodi se da je Šušnica bio u kontaktu sa Stevandićem, te da je upravo to moglo dovesti do njegove likvidacije. Prema tvrdnjama pripadnika grupe "Miloš", Šušnica je održavao prisne odnose sa Stevandićem, te je mogao biti "kompromitovan" kao operativac DB-a, što ga je učinilo ciljem za likvidaciju.</p><h2>Kontroverze oko "crvenog kombija" i zločina</h2><p>Još jedan kontroverzni element iz tog perioda je tzv. "crveni kombi", vozilo koje je navodno korišteno za prevoz nesrpskih civila tokom racija i deportacija. Stevandić je negirao direktnu umiješanost u aktivnosti vezane za crveni kombi, tvrdeći da je to bilo službeno vozilo Stanice javne bezbjednosti Banja Luka. Međutim, mnogi političari i novinari ukazuju na njegovu povezanost sa događanjima u Banjoj Luci, uključujući i slučaj crvenog kombija, a optužbe da je bio umiješan u zlostavljanje nesrpskog stanovništva nisu zaboravljene. Ove kontroverze i dalje izazivaju polemike u javnosti, a Stevandićevu ulogu tokom rata i povezanost s crvenim kombijem komentarišu politički protivnici i novinari.</p>

<h2>Stevandićeva uloga i odgovornost za ratne zločine</h2><p>Iako se Stevandić redovno brani od optužbi, često ističući da je bio samo student medicine tokom rata, činjenice govore drugačije. Stevandić je bio na čelu Srpskih odbrambenih snaga (SOS), formacije koja je aktivno učestvovala u etničkom čišćenju, progonima i zločinima širom Bosne i Hercegovine. SOS, poznat kao “Crvene beretke”, bila je odgovorna za mnoge zločine, a Stevandić se često spominje u kontekstu tih aktivnosti. O njegovoj umiješanosti svjedoče brojni dokumenti, ali i pravosnažne presude koje potvrđuju njegovu ključnu ulogu u ratnim zločinima. Na primjer, Stevandić je bio član Izvršnog vijeća Autonomne Regije Krajina, a tokom tog perioda bio je u kontaktu sa zločincima poput Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića.</p><p>Slika hrabrog komandanta, kako ga kamera prati dok tuče civile u policijskoj stanici, upada u kuće, istjeruje nesretne stanare, te ih premlaćuje, postala je jedan od najsvježijih podsjetnika na divljaštvo koje je u to vrijeme haralo. Zaista, u svega osam i po minuta video-materijala nakupilo se obilje primjera hrabrosti i beskompromisnosti parapolicajca Stevandića, na koje bi, barem prema njegovim riječima, mogao biti "ponosan".</p><h2>Uloga Stevandića nakon rata</h2><p>Nakon rata, Stevandić je bio kontroverzan političar koji je osnivao stranke i mijenjao političke položaje. Iako je bio predmet istraga, uključujući i one koje su bile vođene u Haškom tribunalu, njegova odgovornost za zločine nije do kraja razjašnjena. Iako Stevandić tvrdi da nije imao nikakvu ulogu u ratnim zločinima, dokumenti i svjedočenja svjedoka ukazuju na njegovu duboku povezanost s nasiljem i zločinima u Banjoj Luci i Kotor Varoši.</p>

Još jedan kontroverzni element iz tog perioda je tzv. "crveni kombi", vozilo koje je navodno korišteno za prevoz nesrpskih civila tokom racija 

Nenad Stevandić, čovjek sumnjive prošlosti: "Crveni kombi", maltretiranje Bošnjaka i nerazjašnjena likvidacija

<p>Prva transverzala, strateški važna saobraćajnica koja bi trebala povezivati centar Sarajeva s Vogošćom, idalje je u fazi nedovršenih radova, uprkos početnim najavama o njenoj izgradnji još prije nekoliko godina.&nbsp;</p><p>Projekt, čija je ideja postojala još od 1980-ih, trebao je olakšati prometne gužve i smanjiti zagušenja u glavnom gradu, ali godinama je suočen s brojnim problemima, uključujući nesprovođenje zakonskih procedura, imovinsko-pravne sporove i političke nesuglasice koje koče njegov napredak.</p><h2>Pokušaj opravdanja</h2><p>Premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk u nedavnom je intervjuu pokušao opravdati sporu izgradnju Prve transverzale, navodeći da „imovinsko-pravni odnosi koče bržu izgradnju“ i da „nažalost, nije proglašen Javni interes kao za autoputeve Federacije“. Međutim, on je, očigledno, zanemario činjenicu da je još 3. oktobra 2019. godine usvojen Zakon kojim je cijela dionica Prve transverzale proglašena Javnim interesom. Stoga je teško prihvatiti njegovu izjavu kao opravdanje za godine stagnacije, s obzirom na to da je Zakon već omogućio potrebne administrativne korake za nesmetanu izgradnju.</p><p>Iako su radovi započeli u oktobru 2020. godine, kada je premijer bio Mario Nenadić, od tada je postignut vrlo mali napredak. Dionica od raskrsnice ulica Halida Kajtaza, Kranjčevićeve i Tešanjske još nije završena, a gradilište je već godinama napušteno, prekriveno korovom i smećem. To dodatno usložnjava svakodnevne probleme građana Sarajeva koji su prisiljeni satima čekati u gužvama, što stvara dodatnu nesigurnost u prometu i povećava rizik za sigurnost.</p>

<p>Posljednje informacije koje dolaze od Direkcije za puteve Kantona Sarajevo ukazuju na to da se radovi još koče zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, posebno u općini Centar, gdje se nalazi mnogo objekata koji moraju biti uklonjeni prije nastavka radova.&nbsp;</p><p>Problemi s vlasnicima koji osporavaju rušenje svojih objekata dodatno usporavaju izgradnju. Dok vlasti obećavaju rješenja, građani Sarajeva čekaju, suočeni s izazovima koji traju već desetljeće.</p><h2>Kobilja Glava</h2><p>Posljednje vijesti govore da je probijen tunel Kobilja Glava, ključna dionica Prve transverzale. Iako je ovo pozitivna vijest, radovi se suočavaju s izazovima, jer je izgradnja tunela otežana zbog složenih uvjeta tla i blizine stambenih objekata.&nbsp;</p><p>S obzirom na to da se rok za završetak izgradnje tunela već pomakao, projekt će potrajati duže nego što je planirano. Iako su u toku napori da se izgrade nove saobraćajnice, trenutni tempo izgradnje nije dovoljan da bi se osigurala efikasna povezanost Vogošće i Sarajeva, čime se usmjerava pažnja na ozbiljne probleme koje projekt Prve transverzale idalje nosi sa sobom.</p><h2>Višedecenijsko čekanje</h2><p>U konačnici, građani Sarajeva idalje čekaju na realizaciju projekta koji je obećavao smanjenje gužvi, bolje saobraćajne povezanosti i poboljšanje kvalitete života. Međutim, trenutno se čini da će Prva transverzala ostati samo neispunjeno obećanje bez obzira na obećanja i najave vladajućih struktura.</p>

Projekt, čija je ideja postojala još od 1980-ih, trebao je olakšati prometne gužve i smanjiti zagušenja u glavnom gradu

Projekt koji se čeka decenijama, a napreduje puževim koracima: Prije se i Rim izgradio nego Prva transverzala

<p>Kada je u Americi pobijedio Donald Tramp (Trump), imao sam namjeru da proglasim nezavisnost Republike Srpske, a onda su se neki oko mene uplašili i to nisam uradio.&nbsp;</p><p>Moram da kažem da mi je danas žao što nisam. Ali ako bi Tramp ponovo pobijedio, mislim da ne bih oklijevao – ovo su bile riječi Milorada Dodika nedugo prije nego što je Tramp izabran za predsjednika SAD.</p><h2>Istrčao pred rudu</h2><p>Nekoliko puta prije i poslije toga Dodik je ponavljao identičnu izjavu. I uistinu, Tramp je ponovo pobijedio, u vodećoj evropskoj sili, Njemačkoj, došlo je političke krize i vakuuma vlasti, američkom ambasadoru u BiH Majklu Marfiju (Michael Murphy) je istekao mandat, a uporedo s tim Dodik je išao ususret osuđujućoj presudi na Sudu BiH. Ipak, predsjednik RS nesumnjivo je pravio kalkulaciju da mu međunarodni odnosi idu naruku i da, ako će ikad krenuti u totalni haos, čini se da je sad trenutak. </p><p>Vjerovatno je u tome ležao i jedan od ključnih motiva za Dodikove izljeve ljubavi prema Trampu, koje je demonstrirao i ugošćavanjem u Banjoj Luci njegovog bivšeg saradnika i gradonačelnika Njujorka Rudija Džulijanija (Rudy Giuliani).</p><p>Stoga, odvažio se kroz NSRS progurati četiri zakona kojim se vrši direktni udar na ustavni i pravni poredak BiH i izaziva i potencijalni fizički sukob o zabrani djelovanja Sudu, Tužilaštvu, OSA-i i SIPA-i na teritoriji RS, a poslije toga odbiti i da se odazove na poziv Tužilaštva BiH.</p><p>Kalkulacija je, vjerovatno, bila da međunarodne, prvenstveno američke reakcije neće biti, barem ne dalje od saopćenja u kojem se izražava zabrinutost, no onda je uslijedio hladan tuš. Marko Rubio, američki državni sekretar, javno se oglasio i nimalo uvijeno optužio Milorada Dodika da podriva institucije države Bosne i Hercegovine (BiH)&nbsp;te pozvao "naše partnere u regionu da nam se pridruže u suprotstavljanju ovom opasnom i destabilizirajućem ponašanju“. </p><p>Drugim riječima, pozvao je na zaustavljanje Dodika. Da je predsjednika RS ovo istinski pogodilo, pokazalo je pisanje pa brisanje tvita u kojem je odgovorio Rubiju.</p><p>Nekoliko dana poslije u Sarajevo je stigao čelnik NATO-a Mark Rute (Rutte) i jasno poručio da ovo više nije 1992. </p><h2>Živi štit</h2><p>U svom puču i pokušaju haosa Dodik upravo računa na institucije RS i na sam narod koji će ispred njega stati kao živi štit. No, svi navedeni posljednji događaji jasna su poruka da bi stajanjem uz Dodika ostali sami na svijetu. Dobro, sami s Dodikom. S te strane, vjerovatno je potpuno tačna procjena Nebojše Vukanovića da je samo pitanje ko će Dodiku prvi od njegovih "zabiti nož u leđa", odnosno ko će mu biti ono što je Momčilu Krajišniku bila Biljana Plavšić.</p><p>Ono što je jasno jeste da povratka više nema. Ili neće biti Bosne ili neće biti Dodika. Kvota na ovo drugo je 1,01. </p><h2>Sve mu se spojilo</h2><p>Dodiku se zaista spojilo sve najgore. Osim što nije došlo do nereakcije nove Trampove administracije kojoj se on nadao, i unutar same Evrope zbog zategnutijih odnosa sa SAD dešava se historijska prekretnica okretanja ka jačanju vlastite borbene spremnosti i podrške Ukrajini. A novo žarište usred kontinenta zbog malog i slabog Dodika bio bi savršen test na kojem ne bi smjeli pasti.</p>

Pitanje je ko će Dodiku prvi od njegovih "zabiti nož u leđa", odnosno ko će mu biti ono što je Momčilu Krajišniku bila Biljana Plavšić

Dodiku se zaista spojilo sve najgore: Kako je predsjednik RS doveo sebe pred svršen čin

<p>Najnoviji pokušaj Dodika da mobiliše politički establišment RS u korist svojih poteza – kroz usvajanje zakona kojim se zabranjuje djelovanje državnih institucija BiH na teritoriji entiteta – naišao je na hladan tuš unutar opozicije. To ne predstavlja tako bezazlen problem za Dodika, jer je njegov plan da komplet političku scenu u RS stavi ispred sebe kao živi štit od zakona završio neslavno.</p><p>- Republika Srpska je preživjela mnoge predsjednike i preživjet će i one koji dolaze. Povezivanje njene sudbine s pojedincima opasna je praksa – poručio mu je Igor Crnadak, šef kluba PDP-a u NSRS.</p><h2>Sam u avanturi</h2><p>Ova rečenica najbolje oslikava promjenu političkog diskursa među Dodikovim protivnicima – dok je opozicija često učestvovala u Dodikovim performansima udara na državu ili čak pokušavala igrati na kartu njegovog navodnog nedovoljnog srpstva, sada mu pak jasno poručuje da je u najnovijoj avanturi sam.</p><p>Poslanik PDP-a Igor Crnadak otvoreno je upozorio na političke pritiske koje vlast SNSD-a godinama provodi nad zaposlenima u javnom sektoru. Najavio je da će, čim SNSD izgubi vlast, PDP uvesti zakonske mjere koje će kriminalizovati političke pritiske i prijetnje državnim službenicima.</p><p>- Prva sljedeća Vlada Republike Srpske, koja će se formirati bez SNSD-a, mora izmijeniti Krivični zakon i uvesti zatvorsku kaznu u trajanju od jedne do pet godina za prijetnje i politički pritisak na državne službenike. Mora se prekinuti ucjenjivanje zaposlenih u javnom sektoru, pravljenje spiskova sigurnih glasova, obavezni odlasci na mitinge, kontrola privatnih naloga na društvenim mrežama i slično - poručio je Crnadak.</p><h2>"Pomahnitali luđak“</h2><p>Najveći kritičar Dodika Nebojša Vukanović otišao je i korak dalje i Dodika nazvao „pomahnitalim luđakom“.</p><p>- On je pomahnitali luđak kome je strah oduzeo i posljednje tragove razuma. Njegove poruke su opasne, prije svega za sve Srbe i Republiku Srpsku - izjavio je Vukanović.</p><p>Ipak, u opoziciji postoji jedan izuzetak – Draško Stanivuković. Dok su SDS, Lista za pravdu i red te Narodni front odbili jučerašnji poziv Nenada Stevandića na sastanak o novom Ustavu RS, Stanivuković je odlučio da prisustvuje. Njegova odluka nije prošla bez kritika unutar opozicije, ali on je insistirao da „odgovorna politika znači biti spreman razgovarati o ključnim pitanjima za Republiku Srpsku“.</p><p>Ostale opozicione stranke ostale su pri stavu da Dodik ne organizuje dijalog iz iskrene namjere da unaprijedi politički sistem, već da Ustav koristi kao alat za političku manipulaciju i zaštitu od pravosudnih procesa. Milan Miličević iz SDS-a naglasio je da njegova stranka „nije spremna razgovarati s Miloradom Dodikom i SNSD-om o ovom pitanju“ jer je „Dodik proizveo najveću političku krizu od Dejtona do danas“.</p><p>Opozicija, iako još nije potpuno jedinstvena u svojim potezima, postaje sve hrabrija u odbacivanju Dodikovih diktata. Odbijanje učešća na sastanku o Ustavu, osim Stanivukovića, pokazuje da opozicione partije više nisu spremne biti saučesnici u političkim igrama SNSD-a. Srbi u Republici Srpskoj, suprotno Dodikovim tvrdnjama, ne stoje svi iza njega. Štaviše, sve je više onih koji su spremni reći „ne“ njegovoj politici rizikovanja novog sukoba u BiH, uključujući nesumnjivo i veliki dio SNSD-a. No, taj dio vjerovatno šuti i čeka „bolje dane“. Bez Dodika.</p>

Povezivanje sudbine RS sa sudbinom Dodika opasna je praksa, poručeno iz opozicije

Opozicija odlučno odbila učestvovati u Dodikovom ludilu: Srbi nisu jedinstveni

<p>Kao odgovor na presudu Miloradu Dodiku, NSRS je usvojila zakone kojima zabranjuje djelovanje SIPA-e, OSA-e, Suda i Tužilaštva na teritoriji manjeg entiteta, a građani RS zaposleni u ovim institucijama pozvani su da napuste svoja radna mjesta. Nije ovo prvi put da Dodik udara na državne institucije i donosi neustavne zakone, ali ovoga puta to čini brutalnije i bezobzirnije nego ikada.</p><p>Ni on sam u ovom trenutku vjerovatno nije posve siguran hoće li ovo koristiti kao samo još jedno političko sredstvo trgovine ili će ići do kraja. Ako mu bude zabranjeno političko djelovanje, nakon što su njemu i njegovoj porodici prethodno već blokirani računi, možda računa da mu jedino preostaje da, koristeći vlast, moć i institucije krene do kraja i pokuša spriječiti primjenu zakona na sebi.</p><p>Međutim, ima jedan mali problem. Čini se da sami građani RS i nisu previše voljni ginuti za Dodika. Svega desetak hiljada ljudi pojavilo se na dugo i pomno planiranom skupu, a još važnije – Srbi zaposleni u državnim institucijama ne pokazuju preveliki entuzijazam prema ideji da se dobrovoljno odreknu sigurne plate.</p><p>Za razliku od stanja svijesti koje je vladalo početkom devedesetih, danas nema ni približno toliko entuzijazma prema sličnim projektima. Dodikovo skoro dvodecenijsko ponavljanje mantre o nezavisnosti samu tu ideju prilično je izlizalo i obesmislilo.</p><p>Na nekom hipotetičkom referendumu većina građana RS možda bi i glasala za nezavisnost, ali vjerovatno ne po cijenu ostanka bez posla. Od toga su im sigurniji i draži odlazak u kupovinu, večera, kafana, kino i odlazak na planinu. A teško da bi iko bilo šta od toga zamijenio odlaskom u rov. Dobro, možda Zmaj od Šipova.</p><p>Većini građana RS, uključujući vjerovatno i ponekog SNSD-ovca, vjerovatno bi laknulo kada bi se s njihovih pleća skinula Dodikova težina, a nošenje tako gabaritnog čovjeka nije nimalo lako.</p><p>I možda je već krajnje vrijeme za to. Uostalom, neka vam uzor budu vaši sunarodnjaci preko Drine i dajte da svi nastavimo sa svojim dosadnim životima.</p>

Na nekom hipotetičkom referendumu većina građana RS možda bi i glasala za nezavisnost, ali vjerovatno ne po cijenu ostajanje bez posla

Srbi, sami ga maknite

<p>Nakon što je Narodna skupština Republike Srpske donijela četiri skandalozna zakon kojima zabranjuje djelovanje SIPA-i, OSA-i, Sudu i Tužilaštvu BiH na nivou ovog entiteta, predsjednik RS Milorad Dodik pozvao je kadrove iz RS da napuste ove institucije, a u navedenom zakonu predviđene su i zakonske kazne za pojedince koji se ogluše o odluku o napuštanju radnog mjesta.</p><h2>Vjerni Dodiku </h2><p>I dok je država u neizvjesnosti kako će završiti ovaj najnoviji udar na državu i da li će srpski kadrovi zaista napustiti institucije, drugi, uključujući i OHR, očekuju reakciju državnih institucija. No, na nekim od ključnih funkcija institucija koje bi trebale provoditi zakonsko sankcioniranje udara na državu od rukovodstva RS nalaze se kadrovi koje su direktno birali i postavili Dodik i SNSD.</p><p>Da su mnogi od njih neupitno vjerni Dodiku, pokazuje i činjenica odazivanja na sastanak koji je Dodik sazvao u nedjelju. Najistaknutiji među njima bio je Darko Ćulum, direktor SIPA-e, agencije koja bi upravo trebala provesti zakon i odluke zbog udara na državu.</p><p>Dan poslije, u ponedjeljak, Ćulum se nije pojavio na poslu. Ostaje nejasno je li poslušao Dodikovu naredbu ili su samo u pitanju njegovi običaji nepojavljivanja na poslu na ovaj dan.</p><p>Sastanku s Dodikom prisustvovao je i zamjenik direktora OSA-e Risto Zarić. Sastanku je prisustvovao i&nbsp;zamjenik direktora Direkcije za koordinaciju policijskih tijela Goran Amidžić, direktor Službe za poslove sa strancima Žarko Laketa, te Veljko Lazić, pomoćnik direktora Granične policije BiH.</p><p>Dodikov domet i utjecaj na Sud BiH je, istina, umnogome manji, no punu funkcionalnost i smisao ovoj intituciji daju upravo ostali policijski i sigurnosni organi zaduženi za provedbu njegovih odluka. A upravo u takvim organizacijama na državnom nivou Dodik računa na svoje kadrove, što je sastankom u nedjelju jasno i demonstrirao.</p><h2>Dva pitanja</h2><p>Uzimajući navedeno, dva su ključna pitanja koja se nameću. Da li će Dodik i pored činjenice da je zatražio napuštanje ovih institucija, pokušati koristiti svoje kadrove unutar njih da spriječi ili barem sabotira njihovu obavezu da provode zakon i zaštite ustavni poredak u BiH?</p><p>Drugo pitanje svakako je da li će prije ili možda nakon toga doći zaista do realizacija napuštanja srpskih kadrova.</p>

Da su mnogi od njih neupitno vjerni Dodiku, pokazuje i činjenica odazivanja na sastanak koji je Dodik sazvao u nedjelju

Sastanak u Banjoj Luci: SNSD-ovi kadrovi na okupu

Hoće li svoju lojalnost pokazati državi BiH ili predsjedniku RS: Mogu li Dodikovi kadrovi hapsiti Dodika?

<p>Milorad Dodik je osuđen. Osuđen je zbog neprovođenja odluka Christiana Schmidta. Osuđen je po krivičnom djelu koje uopće nije postojalo u Krivičnom zakonu BiH prije nego što ga je nametnuo visoki predstavnik.&nbsp; Dakle, možemo zaključiti da je osuđen zbog Šmita. Nijemac je bio spreman da preuzme na sebe osuđivanje Dodika. No, očigledno ne i posljedice do kojih će njegovi potezi dovesti. A posljedice bi mogle biti katastrofalne.</p><h2>Najbrutalniji udar na državu</h2><p>Tu presudu Dodik je, baš kako je i najavljivao, iskoristio da izvrši dosad najbrutalniji i najdirektniji udar na državu BiH i njene institucije. Narodna skupština RS ekspresno je usvojila zakone kojima se Sudu BiH, Tužilaštvu BiH, SIPA-i i OSA-i zabranjuje djelovanje na teritoriji entiteta. Stvari idu i korak dalje – zaprijećeno je krivičnim gonjenjem i zatvorskim kaznama svim građanima iz RS-a koji nastave raditi u tim institucijama.</p><p>Zlokobno podsjećanje: uvertira u rat, genocid i etničko čišćenje 1990-ih bio je upravo izlazak SDS-ovih kadrova iz institucija Bosne i Hercegovine. Tada su ključni akteri međunarodne zajednice snažno lobirali rukovodstvo BiH da što prije raspiše referendum i proglasi nezavisnost. Kada je nakon toga počeo rat i genocid nad Bošnjacima, isti ti akteri poručili su im da su prepušteni sami sebi. „Don't dream dreams“ (lord Owen) i „bolna, ali neophodna obnova kršćanske Evrope“ (John Major) bile su poruke koje su Bošnjaci slušali dok su prolazili kroz pakao.</p><p>Danas Christian Schmidt nameće zakon po kojem se Dodik osuđuje. I ništa u tome možda ne bi bilo sporno da isti taj Schmidt ima plan B, odnosno strategiju kako da zaštiti BiH od Dodikovog nasrtaja na državu. No, umjesto toga stiže licemjerna, cinična i generična poruka iz PIC-a:</p><p>„Članovi PIC-a naglašavaju važnost korištenja svih domaćih pravnih lijekova za očuvanje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine. Lideri bi trebali u potpunosti usmjeriti svoju energiju ka postizanju napretka, uključujući put prema Evropskoj uniji, sa svim njenim koristima za građane BiH.“</p><h2>Neće vas niko braniti</h2><p>Drugim riječima: mi smo vam kreirali posljednji haos, a vi ga sada sanirajte sami. Može li od ove reakcije PIC-a postojati jasniji dokaz da (ni ovaj put) niko izvana neće braniti Bosnu i Hercegovinu?</p><p>Evropski vojnici u uniformama EUFOR-a neće ginuti za očuvanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH. Kao što nije ginuo ni holandski bataljon. Oni neće ići u rat s Dodikom. Još manje će to činiti Sjedinjene Američke Države. Američki State Department NIJE pozdravio presudu Miloradu Dodiku. Samo su „primili k znanju“.</p><p>Mnogi mediji lažno su prenijeli ovu vijest, ali istina je jasna. Kada je, recimo, presuđen bivši premijer FBiH Fadil Novalić, američka ambasada jasno je poručila:</p><p>„Sjedinjene Američke Države snažno podržavaju nezavisne i hrabre institucije koje provode zakone, tužiteljstva i pravosudne institucije koje rade u ime građana ove zemlje na istraživanju, procesuiranju i kažnjavanju korupcije.“</p><p>Vidite li ogromnu razliku između te dvije izjave? Milorad Dodik je vidi vrlo jasno. Zato hvali Donalda Trumpa i djeluje uvjeren da nikakva njegova akcija neće izazvati ozbiljnu američku reakciju. To je pokazao i usvajanjem zakona koji najdrastičnije do sada udaraju na državu BiH.</p><p>OHR ne reagira. Ne poništava neustavne zakone. Ne sankcioniše napade na državu. A nekad jeste. Zašto sada ne?</p><p>Zato što više nema Michael Murphy u Sarajevu koji bi RS-u i Dodiku prijetio američkom moći. Na njegovoj poziciji sjedi tek otpravnik poslova, a novi ambasador se čeka u neizvjesnoj budućnosti (Čak postoje teorije da bi američka ambasada u Sarajevu mogla biti potpuno ugašena u skladu s Trumpovom politikom smanjenja troškova i birokratije).</p><p>Navodno je Staljin 1945. na Jalti nakon što je zauzeo već cijelu katoličku srednju Evropu, kada su mu Roosevelt i Churchill sugerisali da Vatikan treba učestvovati u pregovorima o poslijeratnoj Evropi, cinično upitao: „Koliko divizija ima papa?“</p><p>Danas bi Dodik mogao postaviti isto pitanje: „Koliko divizija ima Schmidt?“</p><p>Odgovor je – nijednu. Car je potpuno gol.&nbsp;</p><h2>Bošnjačka nesvijest</h2><p>No, da li su toga svjesni bošnjački političari?</p><p>Sudeći po izjavama, očigledno nisu. Član Predsjedništva BiH Denis Bećirović govori o nekakvoj „međunarodnoj zajednici koja neće tolerisati pokušaje narušavanja Dejtonskog sporazuma“. Koji je broj te međunarodne zajednice?</p><p>Njegov stranački kolega, ministar odbrane Zukan Helez, umiruje nas riječima „mirno spavajte, rata neće biti“ i garantuje da će nas EUFOR braniti. Od koga? Od Dodika?</p><p>U međuvremenu, ministar vanjskih poslova uglavnom šuti – sve dok mađarski policajci, u dogovoru s Orbanom, upadaju u BiH i izvode zajedničke vježbe s MUP-om RS-a.</p><p>Jedino Željko Komšić upozorava: međunarodni poredak kakav smo znali više ne postoji, prepušteni smo sami sebi. Ali ni on ne nudi rješenje.</p><p>I šta sada? Kuda dalje? Ko će zaštititi Bosnu i Hercegovinu?</p><p>„Domaći pravni lijekovi“ – cinično će nam poručiti Schmidt preko PIC-a.</p><p>Domaći lijekovi čije recepte trebaju izdati Dodikovi doktori, koji upravljaju ključnim institucijama poput SIPA-e.</p><p>Ne znam u čemu je spas. Ali neka nam je Bog na pomoći i bosanske patriote!</p>

Danas bi Dodik mogao postaviti Staljinovo pitanje: „Koliko divizija ima Schmidt?“ Odgovor je – nijednu. Car je potpuno gol

Šmit napravio haos, pa poručio: "Branite se sami!"

<p>Tuzlanska kantonalna vlada, predvođena SDP-om, smijenjena nakon samo pet dana, nesumnjivo je ušla u političku historiju kao najkraće trajala vlada u Bosni i Hercegovini, a vjerovatno i šire.&nbsp;</p><p>Iako nije održala nijednu sjednicu, postala je simbol političke nestabilnosti u zemlji, postavljajući pitanje da li je oborila i svjetski rekord kada je u pitanju trajanje jedne vlade.</p><h2>U samom vrhu</h2><p>U poređenju s globalnim primjerima, Tuzlanska vlada zasigurno se nalazi na samom vrhu liste po kratkoći trajanja. Britanska premijerka Liz Tras (Truss) držala je rekord za najkraće trajanje na poziciji premijera u toj zemlji, sa svega 50 dana na funkciji, dok je prethodni britanski rekord bio 119 dana, koliko je služio Džorž Kaning (George Canning) 1827. godine. Iako su njihovi mandati bili izuzetno kratki, ipak su uspjeli provesti određene političke aktivnosti i donijeti odluke, što Tuzlanska vlada nije imala priliku učiniti.</p>

<p>Indija također bilježi sličan primjer s Atalom Bihari Vajpajem (Vajpayee), koji je 1996. godine obavljao funkciju premijera samo 13 dana zbog nedostatka podrške u parlamentu. Ipak, ni ovaj slučaj ne može parirati Tuzlanskoj vladi, koja nije imala priliku donijeti nijednu odluku.</p><p>Kada je riječ o predsjednicima država, najkraći mandat u historiji pripada Pedru Laskurainu (Lascurain) iz Meksika, koji je bio predsjednik samo 45 minuta 1913. godine, u sklopu političkog manevra tokom državnog udara. S druge strane, Vilijam Henri Harison (William Henry Harrison), deveti predsjednik SAD, umro je nakon samo 32 dana mandata, zbog bolesti koju je, navodno, zadobio tokom svoje inauguracije. Iako su ovi slučajevi ekstremni, Tuzlanska vlada bi mogla držati rekord među kolektivnim organima vlasti.</p><h2>19 minuta</h2><p>Najkraći monarhistički mandat pripada Luisu XIX od Francuske, koji je abdicirao nakon samo 20 minuta na prijestolju 1830. godine. Engleska također bilježi primjer Lejdi Džejn Grej (Lady Jane Grey), poznate kao „kraljica devet dana“, koja je 1553. godine svrgnuta s prijestolja nakon što je englesko plemstvo podržalo Mariju I.</p>

<p>Smjena Vlade premijera Edisa Dervišagića rezultat je političkih previranja i promjene skupštinske većine u Tuzlanskom kantonu. Imenovana 20. februara, smijenjena je već 25. februara na hitnoj sjednici na zahtjev nove većine koju čine SDA i DF, što dodatno naglašava političku nestabilnost u ovom dijelu BiH.</p><h2>Bh. apsurdi</h2><p>Dok su slučajevi poput Liz Tras i Atala Bihari Vajpajea rezultat političkih pritisaka i nemogućnosti formiranja stabilne većine, slučaj Tuzlanske vlade odražava specifične izazove političkog sistema BiH, gdje su česte promjene koalicija, preleti, stranačka previranja i borba za kontrolu nad javnim resursima. Tuzlanski kanton, kao jedan od politički najdinamičnijih dijelova BiH, često je poprište sličnih političkih turbulencija, ali ova situacija nadmašuje sve prethodne.</p><p>Ostaje otvoreno pitanje hoće li Tuzlanska vlada biti upisana u svjetske rekorde, ali jedno je sigurno – njen rekord teško će biti nadmašen u bliskoj budućnosti, barem kada je riječ o kantonalnim ili nacionalnim vladama.</p>

Liz Tras izdržala 40 dana, predsjednik Meksika 45 minuta, a Dervišagić pet dana

Najkraća zabilježena vlada, al' ima gorih predsjednika: Edis Dervišagić postao je neslavni rekorder

<p>Kada se pogledaju četiri prijedloga Zakona koje Vlada RS uputila u skupštinsku proceduru,  ne može se izbjeći historijska paralela s 1992. godinom i odlukom Radovana Karadžića i Srpske demokratske stranke (SDS) da napuste institucije tadašnje Republike Bosne i Hercegovine. Ovakvi potezi, tada kao i sada, predstavljaju direktan udar na državne institucije, a sve u cilju postepenog slabljenja i fragmentacije Bosne i Hercegovine. </p><h2>Politika destrukcije</h2><p>Uoči rata, SDS je provodio politiku destrukcije bosanskohercegovačkih institucija, a vrhunac  poteza koji je bio konačna najava odlaska u rat koji će rezultatirati genocidom i etničkim čišćenjem bila je odluka o napuštanju organa vlasti na državnom nivou u martu 1992. godine. Među istaknutim kadrovima koji su tada napustili institucije bili su Nikola Koljević i Biljana Plavšić (kasnije osuđena ratna zločinka), članovi Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, te brojni drugi predstavnici u Skupštini i Vladi. Koljević i Plavšić su se tada priklonili Karadžiću i njegovoj viziji etnički čiste srpske države na teritoriji BiH, što je rezultiralo stvaranjem parainstitucija koje su ubrzo postale okosnica samoproglašene Republike Srpske. Među službenicima koji su 1992. godine napustili institucije bili su i članovi tadašnje Vlade i Skupština BiH iz reda SDS-a, među kojima je najpoznatiji bio predsjednik Skupštine Momčilo Karadžić.</p><p>Danas, više od tri decenije kasnije, Dodik koristi gotovo identičan narativ i metode. Vlada Republike Srpske uputila je u Narodnu skupštinu RS-a četiri prijedloga zakona kojima se zabranjuje rad Suda BiH, Tužilaštva BiH, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) i Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA). Također, propisuju se kazne zatvora do pet godina za sve službenike iz RS-a koji ne napuste ove institucije.</p><h2>Povlačenje službenika</h2><p>Povlačenjem službenika iz državnih institucija, Dodik ne samo da narušava pravni poredak BiH, već i otvara vrata dodatnim političkim tenzijama za koje mnogi broje da bi mogle eskalirati u otvorene sukobe. Kao što je Karadžić tada koristio napuštanje institucija kao uvod u secesionizam, Dodik sada primjenjuje istu taktiku kako bi delegitimisao državne organe i stvorio osnovu za eventualno otcjepljenje RS-a.</p><p>Historija nas jasno uči čemu vode ovakvi potezi Kao što su Koljević, Plavšić i Krajišnik 1992. godine bili predvodnici politike razbijanja BiH, Dodik i njegovi saradnici danas nastavljaju tu tradiciju. No, ključno je pitanje da li smo iz historije išta naučili te da li danas, za razliku od 1992., imamo mudrosti i spreman odgovor da spriječimo njeno ponavljanje?</p><p>Za nadati se je također i da su međunarodni faktori danas mnogo svjesniji posljedica takvih akcija te da imaju mehanizme da ih spriječe prije nego što eskaliraju u novi sukob.</p>

Stevandić Tužilaštvo BiH koje ne priznaje moli da ga poštedi: Ja imam imunitet

Ekonomija, gluperde

Potpuno rasulo u kantonalnoj privredi i sumnjivi direktori: Komunalne firme u KS bilježe milionske gubitke

Vedrana Vujović, delegatkinja u Domu naroda FBiH, za "Avaz": Srbi neće ginuti za Dodika, a u Sarajevu imamo sva prava

Da li će EUFOR uhapsiti Dodika?

Građani Sarajeva uskoro će dobiti novog gradonačelnika: NiP bira između Avdića i Selimbegovića

Jedan od najvažnijih nacionalnih spomenika i arhitektonskih dragulja glavnog grada: Baščaršijska džamija - arhitektonski biser Sarajeva

Nenad Stevandić, čovjek sumnjive prošlosti: "Crveni kombi", maltretiranje Bošnjaka i nerazjašnjena likvidacija

Projekt koji se čeka decenijama, a napreduje puževim koracima: Prije se i Rim izgradio nego Prva transverzala

Dodiku se zaista spojilo sve najgore: Kako je predsjednik RS doveo sebe pred svršen čin

Opozicija odlučno odbila učestvovati u Dodikovom ludilu: Srbi nisu jedinstveni

Srbi, sami ga maknite

Hoće li svoju lojalnost pokazati državi BiH ili predsjedniku RS: Mogu li Dodikovi kadrovi hapsiti Dodika?

Šmit napravio haos, pa poručio: "Branite se sami!"

Najkraća zabilježena vlada, al' ima gorih predsjednika: Edis Dervišagić postao je neslavni rekorder

Sve miriše na 1992.: Povlačenje Srba iz bh. institucija je kopija Karadžićeve politike

Stevandić Tužilaštvo BiH koje ne priznaje moli da ga poštedi: Ja imam imunitet

Ekonomija, gluperde

Potpuno rasulo u kantonalnoj privredi i sumnjivi direktori: Komunalne firme u KS bilježe milionske gubitke

Vedrana Vujović, delegatkinja u Domu naroda FBiH, za "Avaz": Srbi neće ginuti za Dodika, a u Sarajevu imamo sva prava

Da li će EUFOR uhapsiti Dodika?

Građani Sarajeva uskoro će dobiti novog gradonačelnika: NiP bira između Avdića i Selimbegovića

Jedan od najvažnijih nacionalnih spomenika i arhitektonskih dragulja glavnog grada: Baščaršijska džamija - arhitektonski biser Sarajeva

Nenad Stevandić, čovjek sumnjive prošlosti: "Crveni kombi", maltretiranje Bošnjaka i nerazjašnjena likvidacija

Projekt koji se čeka decenijama, a napreduje puževim koracima: Prije se i Rim izgradio nego Prva transverzala

Dodiku se zaista spojilo sve najgore: Kako je predsjednik RS doveo sebe pred svršen čin

Opozicija odlučno odbila učestvovati u Dodikovom ludilu: Srbi nisu jedinstveni

Srbi, sami ga maknite

Hoće li svoju lojalnost pokazati državi BiH ili predsjedniku RS: Mogu li Dodikovi kadrovi hapsiti Dodika?

Šmit napravio haos, pa poručio: "Branite se sami!"

Najkraća zabilježena vlada, al' ima gorih predsjednika: Edis Dervišagić postao je neslavni rekorder

Sve miriše na 1992.: Povlačenje Srba iz bh. institucija je kopija Karadžićeve politike