<p>Najveći uzrok tome je što se mnoge riječi izgovaraju sastavljeno, a pravilno ih je pisati rastavljeno. S druge strane, kod nekih riječi pravilno je sastavljeno pisanje, ali kako su ti primjeri najčešće sastavljeni od više sastavnica, mnogi misle da ih je pravilno pisati rastavljeno.</p>

<p>U našem primjeru riječ je o dvjema različitim konstrukcijama. Nadesno - sastavljeno je prilog mjesta ili mjesni prilog i odgovara na pitanje gdje, a na desno - rastavljeno je prijedložna konstrukcija. Pa već i sami zaključujete da su u bosanskom standardnom jeziku pravilna oba oblika, ali se primjenjuju u različitim kontekstima.</p>

Kad je riječ o pravilima sastavljenog i rastavljenog pisanja u bosanskom jeziku, mnogi su nesigurni i čine greške u pisanju


Kako se piše: nadesno ili na desno?

<p>Ovdje je riječ o tome provodi li se ili ne provodi glasovna promjena sibilarizacija u dativu i lokativu imenice njega. Sibilarizacijom glasovi K, G i H ispred vokala I prelaze u C, Z i S.</p>

<p>Prema pravopisu i gramatici bosanskog jezika, pravilno je da se u dativu i lokativu imenice njega sibilarizacija provodi i ispravno je: njezi.</p>

Provodi li se ili ne provodi glasovna promjena?

Kako se kaže ili piše: njegi ili njezi?

<p>Najbolji bosanskohercegovački košarkaš svih vremena Mirza Delibašić Kinđe napustio nas je 8. decembra 2001., u 48. godini. Smrt ga je zatekla na mjestu direktora KK Bosna, a sahranjen je na sarajevskom groblju Bare, u Aleji velikana, uz prisustvo više hiljada ljudi. Uz suprugu Slavicu, iza njega je ostao njihov sin Danko, te Dario, Mirzin sin iz prvog braka.</p><p>– Mirza i dalje živi, barem u našoj porodici, u našem užem okruženju. Ne postoji dan a da ga ne spomenemo. Fizički ga nema, ali je tu. Nije Mirza dugo bio bolestan. Život s njim, s takvim čovjekom, bio je poseban. Bio je pun ljubavi. S njim je sve bilo drugačije, kada nađeš sebi sličnog. Sličan se sličnom raduje – rekla je jedne prilike Slavica Delibašić za “Dnevni avaz”.</p>

<h2>Prvak svijeta</h2><p>Mirza Delibašić rođen je 9. januara 1954. godine u Tuzli. Nadimak Kinđe dobio je kao mali jer se volio družiti sa starijima koji su ga odmilja tako zvali. Sportsku karijeru započeo je 1968. godine, kada je postao pionirski prvak Bosne i Hercegovine u tenisu. Iste godine postao je i član tuzlanskog košarkaškog kluba Sloboda, a 1972. je prešao u sarajevsku Bosnu za koju je odigrao 700 utakmica i postigao približno 14.000 koševa. Kinđe je kao igrač predvodio Bosnu do titule šampiona Evrope 1979. godine. </p><p>Osim što je dosegnuo vrh košarkaške Evrope sa sarajevskom Bosnom, Delibašić je s reprezentacijom SFR Jugoslavije bio prvak svijeta, te olimpijski prvak. U sjećanju ljubitelja košarke širom svijeta ostao je po izuzetnoj posvećenosti ovom sportu, vanserijskoj vještini i ogromnom doprinosu, ne samo bosanskohercegovačkoj nego i regionalnoj, evropskoj i svjetskoj košarci. Titulu najboljeg košarkaša SFRJ Kinđe je ponio 1980. godine.&nbsp;</p>

<h2>“Kraljevski klub”</h2><p>Kinđe je bio prvi prototip visokog organizatora igre, ali i strijelca i asistenta. Uz perfektnu građu za modernog plejmejkera, s visinom 197 centimetara, krasili su ga žilavost, izdržljivost i nevjerovatna hladnokrvnost. Bio je i jedna od zvijezda španskog “kraljevskog kluba” Real iz Madrida, gdje je ostvario zapažene rezultate zbog kojih su ga Španci zvali El caballero de Bosnia (Bosanski vitez). S Realom je osvojio špansku ligu.</p><p>Godine 1991., Mirza Delibašić bio je proglašen jednim od 50 najboljih košarkaša FIBA-e, a 2008. godine dobio je priznanje kao jedna od 50 osoba koje su najviše doprinijele Euroligi. Uz to, 2007. godine, Delibašić je uvršten u Kuću slavnih FIBA-e. Proglašen je bosanskohercegovačkim sportistom 20. stoljeća, 2000. godine.</p><h2>Prvi selektor BiH</h2><p>Nakon završene igračke karijere, kao prvi selektor reprezentacije BiH, Delibašić je u Njemačkoj, 1993. godine, ostvario dosad najveći uspjeh bh. košarke na evropskim prvenstvima, osvojivši osmo mjesto. Koliko je bio vjeran Bosni i Hercegovini i kakav je bio čovjek, najbolje govori činjenica da je ovdje ostao tokom agresije, odbivši poziv rukovodstva svog bivšeg kluba Reala da opkoljeno Sarajevo zamijeni Madridom, da se sa suprugom i sinom preseli u Španiju. Realov predsjednik Mendoza nudio je da po njega pošalje svoj privatni avion, a on se zahvalio i nije htio otići.</p><p>– Nisam ni pomislio na to. Zar da odem, pa da mi djeci govore da sam bio izdajnik, da ostanu bez domovine?! Nije bilo teorije – kazivao je Delibašić. A pamti se i njegova rečenica koju je govorio u tim najtežim vremenima za BiH: “Ovu će zemlju spasiti ljudi čistog srca, a ima nas dovoljno”.</p><p>Danas, u čast ovog velikana bh. košarke sportska dvorana u sarajevskoj Skenderiji nosi ime Dvorana "Mirza Delibašić", a na platou Skenderije, 31. maja 2022. godine, postavljen je spomenik-statua Kinđeta, koji je izradio vajar Adis Lukač. U Sarajevu postoji i spomen-park posvećen dvjema legendama, Mirzi Delibašiću i pjevaču “Indexa” Davorinu Popoviću. Od 2005. godine u Sarajevu se održava međunarodni košarkaški turnir koji nosi naziv Memorijal “Mirza Delibašić”. Upravni odbor Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine, 25. decembra 2018., donio je odluku da od takmičarske sezone 2018/2019. Kup BiH nosi naziv Kup "Mirza Delibašić".&nbsp;</p>

Tokom agresije ostao je u BiH, odbivši poziv rukovodstva svog bivšeg kluba Reala da opkoljeno Sarajevo zamijeni Madridom

Mirza Delibašić Kinđe: 23. godišnjica smrti najboljeg bh. košarkaša svih vremena

<p>Imenica mladež označava mladost, mlade ljude - i naglašena je dugouzlaznim akcentom, a madež označava tamno obojenje kože i naglašena je kratkouzlaznim akcentom, tako da se u izgovoru razlikuju i u akcentima, ali, uprkos toj razlici, češće čujemo pogrešno mladež u značenju tamnog obojenja kože, odnosno urođene ili nastale mrljice na koži tamnije boje. Ova riječ dolazi od praslavenske riječi: madežь, pa je i u bosanskom jeziku pravilno reći ili napisati: madež, madeža, madežu, madežom…</p>

<p>A kako je pravilno napisati: nadamnom – sastavljeno ili nada mnom - rastavljeno? Ovdje je riječ o konstrukciji nastaloj od prijedloga nad(a) i lične zamjenice ja u instrumentalu - mnom. Kao takvu konstrukciju ispravno ju je pisati rastavljeno: nada mnom. Također se rastavljeno pišu: nada te, nada me, nada se, preda te, preda se, preda te… i tako dalje.</p>

Ova riječ dolazi od praslavenske riječi: madežь, pa je i u bosanskom jeziku pravilno reći ili napisati madež

Kako se kaže ili piše: madež ili mladež?

<p>U sarajevskoj Zetri je u nedjelju, 1. decembra, održan 3. međunarodni atletski dvoranski miting za mlade, u organizaciji Atletskog kluba Sarajevo. Učestovalo je više od 400 takmičara iz 17 atletskih klubova iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Među najuspješnijima su bili članovi Atletskog kluba Bihać koji su, u izuzetno jakoj konkurenciji, osvojili 14 medalja.</p><p>Najuspješniji Bišćanin Dženan Nuspahić, učenik šestog razreda osnovne škole, koji se takmičio u trkama na 60 i i 400 metara, još jednom je dokazao dominaciju s Državnog i Federalnog prvenstva, te na ovom takmičenju popravio svoj lični rekord na 60 metara s vremenom 8,62.</p><p>Dženanova sestra Jasmina Nuspahic (60 m) u izuzetno jakoj konkurenciji u svom godištu (2009), gdje su učestvovale najbolje atletičarke iz BiH, osvojila je drugo mjesto, popravivši svoj lični rekord. I njihova rodica Najla Nuspahic (60 m) osvojila je bronzanu medalju u svom godištu (2010).</p>

<p>Osim troje Nuspahića, medalje je osvojilo još šest članova Atletskog kluba Bihać: Zana Skalić (60 m i 150 m), Iman Balić (60 m i 200 m), Isa Balić (200 m i vortex), Ilhan Ahmed Pašić (50 m), Džan Huskić (400 m i 60 m) i Vedad Vikić (60 m).</p>

Među najuspješnijima su bili članovi Atletskog kluba Bihać koji su, u izuzetno jakoj konkurenciji, osvojili 14 medalja

Državni prvak Dženan Nuspahić popravio lični rekord

<p>Da bismo odredili pravilan način pisanja ove imenice, moramo saznati odakle riječ dolazi, odnosno koje je njeno porijeklo. Riječ je internacionalna te se tako, naprimjer, u engleskom kaže lesbian, u španskom lesbiana, Lesbe u njemačkom, lesbienne u francuskom jeziku, i tako dalje. U sve navedene jezike, pa i bosanski, ova riječ je došla od latinskog Lesbius i grčkog Lésbios; Lésbos, što je naziv grčkog otoka na kojem je živjela pjesnikinja Sapfa za koju se smatra da je bila lezbijka. Analogno tom izvornom obliku, u bosanskom standardnom jeziku pravilno je: lezbijka, lezbijke, lezbijkom, lezbijkama…</p>

<p>A znam da ste često u dilemi kako se pravilno kaže ili piše: ljetni ili ljetnji? Sa suglasnikom N ili suglasnikom NJ? U ovom primjeru riječ je o odabiru između dvaju pridjeva koje možemo čuti u bosanskom jeziku, ali, samo jedan je pravilno koristiti. Riječ je o pridjevu nastalom od imenice ljeto, a, prema pravilima bosanskog jezika, ispravno je: ljetni, ljetna, ljetno, ljetnim, ljetnih, ljetnog… - sa suglasnikom N. Često se nalazi u sintagmama, poput ljetni praznici, ljetne haljine, ljetni dani…</p>

U današnjoj nedoumici riječ je o imenici ženskog roda koja označava osobu ženskog spola koja ima sklonosti prema istom spolu

Kako se kaže: lezbijka ili lezbejka?

<p>Urnebesna hit komedija "Ih, kako bih te ja" bit će izvedena sutra, 3. decembra, u 20.00 sati, u JU Centar za djecu i omladinu Novo Sarajevo. U predstavi koja publici uvijek izmami suze, ali od smijeha, igra jedna od najpoznatijih i najpriznatijih bosanskohercegovačkih glumica Jasna Ornela Bery, u posljednje vrijeme  široj publici prepoznatljiva i po legendarnoj ulozi Bahre u seriji "Dva smo svijeta različita". </p><p>Uz Jasnu u predstavi igraju još dva izvrsna glumca Vuk Marinić i Amar Selimović. Režiju potpisuje Irfan Avdić, a dramaturgiju Vuk Marinić i Vedrana Božinović.</p><p>"Ih, kako bih te ja" je satira o bračnim odnosima, u kojoj se u nizu dinamičnih i beskrajno duhovitih scena supružnici dovode u situaciju da bi najradije “ubili” jedno drugo.</p>

Sutra, 3. decembra, u 20.00 sati, u JU Centar za djecu i omladinu Novo Sarajevo

Hit komedija "Ih, kako bih te ja"

<p>U bosanskom jeziku postoji više upitno-odnosnih zamjenica. Upitne su kad stoje na početku pitanja, naprimjer: Šta radiš, a odnosne kad su u službi veznika u zavisnosloženoj rečenici, naprimjer: Ne znam šta sam vidio. U našem primjeru riječ je o pravilnoj upotrebi akuzativa jednine zamjenice koji. Prema gramatici bosanskog jezika, obje varijante su tačne, ali se koriste u različitim kontekstima. Naime, oblik kojeg koristi se za ‘živo’, a oblik ‘koji’ za neživo.</p>

<p>A često smo i u dilemi kako se pravilno kaže ili piše: ispravak ili ispravka? – jer oba oblika i čujemo i pročitamo. Je li ova imenica muškog ili ženskog roda? Imenica označava tekst kojim se ispravlja neka pojedinost u prije objavljenom tekstu. U bosanskom jeziku riječ je muškog, a ne ženskog roda, dakle, pravilno je ispravak. U rečenicama bi ispravno glasila: Molim te, do kraja dana mi pošalji ispravak tog teksta. Ni ispravak uz moju pomoć nije uspio dobro napisati. Danas pišemo ispravak druge školske zadaće. U ispravku si imao još i više pravopisnih grešaka. Ispravak netačnog navoda jedna je od fraza koje se mogu čuti u Skupštini.</p>

Prva nedoumica  danas je šta je pravilno: koji ili kojeg, odnosno kako se pravilno koristi upitno-odnosna zamjenica koji

Šta je pravilno: koji ili kojeg?

<p>Ovo se dešava zbog toga što mnogima glasovne grupe IJE i JE predstavljaju veliku poteškoću. U pravilu ako je slog dug, izgovaramo i pišemo IJE, a ako je slog kratak, JE. Analogno tome, glagolski pridjev radni glagola htjeti u muškom rodu ispravno glasi: htio, ali u ženskom i srednjem rodu: htjela i htjelo. Pa će pogrešne rečenice koje sam navela ispravno glasiti: Htio je reći šta misli, ali nije mogao doći do riječi. On je htio kupiti naš stan. Nedžad je htio obnoviti svoju vezu s Elmom. Htio je jesti tjesteninu, ali znao je da to nije na popisu dopuštenih namirnica.</p>

<p>Kad je riječ o pravilnom pisanju glasovnih grupa IJE i JE, još jedna nedoumica nas često zbunjuje - kako je pravilno napisati: ispovijest ili ispovjest? Ispravno ju je pisati s glasovnom grupom IJE: ispovijest, ispovijesti, ispoviješću, ispovijestima. U rečenicam bi pravilno glasila: Nakon njene ispovijesti na nacionalnoj televiziji cijela zemlja bila je u suzama. Ispovijest dječaka koji dolazi iz siromašne porodice potresla je svijet. Čitala je neke ispovijesti mladih mama i zaključila da i druge žene imaju probleme kao ona. Sudeći prema ispovijestima koje čitam, mnogo ljudi ima probleme.</p>

Veoma često čujemo rečenice poput: Htjeo je reći šta misli, ali nije mogao doći do riječi.

Kako se piše: htio ili htjeo?

<p>Da bismo utvrdili koji je pravilan način pisanja, moramo otkriti koje je porijeklo riječi, odnosno iz kojeg je jezika ova riječ došla u bosanski jezik. Imenica označava čin ili ispad koji prelazi granice, a dolazi od latinske riječi excessus. Analogno tome, i u bosanskom standardnom jeziku pravilno ju je pisati sa suglasnikom S: eksces, ekscesa, ekscesu, ekscesom, ekscesima, ekscesi…</p>

<p>I s naredna nedoumica nas svakodnevno zbunjuje - kako je pravilno napisati: taxi ili taksi? Za mnoge riječi u bosanskom standardnom jeziku postoji više načina pisanja. Neke se pišu različito u drugim krajevima i mjestima, neke se riječi koriste drugačije kod različitih dobnih grupa. Glas X, koji ne postoji u bosanskoj abecedi, često zna stvarati probleme govornicima. U našem primjeru veoma često se koristi upravo oblik s glasom x – taxi, a slična je pojava i sa skraćenicom za fakultet ili nazivom za uređaj za slanje i primanje poruka - fax. Međutim, u bosanskom jeziku pravilno je upotrebljavati oblik sa slovima k i s: taksi i faks. Pa će ove riječi biti pravilno napisane u rečenicama, naprimjer: Žurila sam i morala sam pozvati taksi. Primila sam faks s tim informacijama. Upisala je drugi faks – ako riječi taksi i faks napišemo s glasovima K i S.</p>

Još jedna jezička nedoumica koja nas skoro svakodnevno zbunjuje

Kako kaže ili piše: eksces ili ekces?

<p>Na današnji dan 1989. godine, u primorskom crnogorskom gradu Herceg Novom preminuo je Zulfikar Zuko Džumhur, naš velikan plemenitog srca, kome su svi ljudi bili porodica, a cijeli svijet domovina. Sahranjen je dva dana kasnije u rodnom Konjicu.</p><p>Džumhur je rođen u Konjicu, 24. septembra 1920. godine, u uglednoj ulemanskoj porodici. Njegov otac Abduselam bio je imam Bajrakli džamije u Beogradu, a potom glavni vojni imam u Vojsci Kraljevine Jugoslavije. Osnovnu školu i nižu gimnaziju Zuko je završio u Beogradu, višu gimnaziju u Sarajevu, a Likovnu akademiju u Beogradu. Prve crteže objavio je u vojnom časopisu „Narodna armija“, 1947. godine, kada je počeo sarađivati kao karikaturist i ilustrator u „Ježu“, „Borbi“, „Vetrenjači“, „Politici“, „Oslobođenju“, reviji „Danas“, te NIN-u i kao urednik.&nbsp;</p>

<h2>„Hodoljublja“</h2><p>Zukina prva ljubav bilo je slikarstvo, posebno karikatura, ali se proslavio putopisnim reportažama za čije je populariziranje veoma zaslužan. Njegov putopisni serijal „Hodoljublja“, koji je snimao za tadašnju Televiziju Sarajevo, u saradnji s režiserom Mirzom Idrizovićem, bio je jedan od najvećih i najgledanijih televizijskih projekata bivše Jugoslavije. I danas mnogi pamte znakovitu uvodnu rečenicu čuvenog serijala: „Hoda, piše i govori Zuko Džumhur“. </p><p>- Pojavio bi se iznenada, nasmijan, u svojim farmerkama i ogrnut džemperom, s kratko podšišanom bradom, pa se svima činilo kao da im je stari poznanik ili daidža ili amidža. A onda bi nestajao u neki samo njemu znani svijet. Tako su Zuku slikara, karikaturistu, pisca, slikopisca i hodoljupca svi svojatali, a on je bio samo svoj, neuhvatljiv i tajanstven. Kod njega sam učio „visoku školu marifetluka“ - napisao je režiser Mirza Idrizović o saradnji i prijateljstvu s Džumhurom.</p><p>Sa Zukinom knjigom „Nekrolog jednoj čaršiji“, objavljenom 1958. godine, putopis je postao književnost, jer je on u svojim zapisima s putovanja objedinio stilsku perfekciju, jednostavan, a istovremeno bogat opis i mudrost narodnog pripovjedača.</p><p>- …sva je ova knjiga u službi čovjeka, bilo da ga prikazuje u složenim prilikama sadašnjice, bilo u prošlosti, i zato – bliska ljudima... Čitajući je, putovaćete po ćudljivom redu vožnje, ali zanimljivim putevima, a za vođu i nenametljivog tumača imaćete jednog umjetnika živa duha i bogata srca - napisao je, između ostalog, naš književnik i nobelovac Ivo Andrić u predgovoru ovoj zbirci putopisa, a ostat će upisano da je Zuko jedini pisac kome je Andrić napisao predgovor. Bili su saradnici, ali i veliki prijatelji.&nbsp;</p>

<h2>Knjige i rakija</h2><p>Džumhur je objavio više od 10.000 karikatura, napisao scenarije za više kratkih i tri igrana filma, uradio 35 scenografija za pozorište, devet knjiga, a s književnikom Momom Kaporom koautor je knjige "Zelena Čoja Montenegra". </p><p>Zukina karikatura na kojoj iza leđa Karla Marxa na zidu stoji Staljinov portret danas je antologijska, jer ga je ona proslavila. Zbog te karikature ga je, kažu, zavolio i Tito, koji se rado družio sa Zukom, a još se prepričava kako se jedne prilike Zuko i našalio s Titom. Kada je sa suprugom Vezirom bio na večeri s Titom i Jovankom, Zuko je maršala upitao: „Znate li vi, druže Tito, šta je rekla moja majka Vasvija kad ste se vi oženili?“ “Ne znam”, reče Tito, a Zuko će: “Neka u ovoj državi ima neko stariji i od Tita!“</p><p>U jednom od brojnih intervjua Zuko je izjavio da je ključna karakteristika lijepog i dobrog života imati vremena za čitanje, jer to istovremeno znači imati vremena za sve drugo što čovjeka interesira. </p><p>- Ta blagodat, da imaš vremena, to je najljepša stvar u priči o lijepom i ugodnom životu. Zato sam ja u početku bio malo raspet. Volim knjige, ali volim i rakiju. Pa da se ne bi sudarali, da mi rakija ne bi udarila i na život i na knjige, davno sam shvatio da je njoj vrijeme u akšam. Preko dana radiš, a kad sunce počne padati, onda se opustiš. </p><h2>Bijela soba</h2><p>Kada bi drugi hvalili njegov rad i energiju, Zuko bi u svom humorističnom stilu odgovarao:</p><p>- Ja nikad nisam bio čovjek nekih velikih ambicija. Niti sam kad tražio ili očekivao nekakva posebna priznanja za svoj rad. Mislio sam da je dovoljno da su ljudi zadovoljni sa mnom i ako me ne ćeraju s posla.</p><p>A pred sam kraj svog života potvrdio je svoju skromnost izjavom:</p><p>- Meni je, zapravo, potrebna jedna soba u bijelo okrečena, bez mnogo džidža i slika, mirna bijela soba u kojoj čovjek može biti najbogatiji. I tu može biti najviše sam sa sobom. A na kraju, izvor svakog bogatstva mora biti sam čovjek. Ako on to nije, onda drugog izvora i nema. Nažalost, ljudi taj izvor traže izvan sebe. Takvi čak ostare, a onda vide da su, ipak, bili siromašni.&nbsp;</p>

Njegov putopisni serijal „Hodoljublja“ bio je jedan od najvećih i najgledanijih televizijskih projekata SFR Jugoslavije

Zulfikar Zuko Džumhur:  35. godišnjica smrti bh. putopisca, karikaturiste i scenariste 

<p>Iako veoma često, možda čak i češće, čujemo i pročitamo Australijanac i Australijanka, u bosanskom standardnom jeziku ispravno je samo: Australac, Australca, Australcu, Australcima… Australka, Australki, Australkama, a također i pridjev australski.</p>

<p>I još da napomenem da se stanovnici kontinenata, država i gradova uvijek pišu velikim početnim slovom (Amerikanac, Evropljanin, Afrikanac, Francuz, Sarajlija).</p>

Kako se kaže ili piše: Australac ili Australijanac?

<p>Iako još iz škole znamo pravilo koje kaže da se prva riječ naziva državnih praznika piše velikim početnim slovom, a ostale sastavnice malim početnim slovom, osim ako nisu vlastite imenice, skoro svakodnevno ih vidimo i čitamo pogrešno napisane.</p>

<p>Jer pisanje velikog i malog slova mnogima često stvara probleme. Pa je tako i s današnjom prvom nedoumicom koju rješavamo: kako se piše: Dan državnosti – velikim ili malim početnim slovom? Kako sam već rekla, prema pravilu o pisanju državnih praznika u bosanskom jeziku, ispravno je napisati Dan državnosti velikim početnim slovom riječ Dan, a malim slovom riječ državnosti. Tako se pišu i: Praznik rada (veliko P, malo r), Dan planete Zemlje (veliko D, malo p, ali veliko Z, jer je Zemlja vlastita imenica kada je riječ o nazivu naše planete), Dan pobjede (veliko D, malo p) i tako dalje.</p>

Nazivi državnih praznika nas često dovode u nedoumicu kako da ih pravilno napišemo

Kako se piše: Dan državnosti ili dan državnosti?

<p>Iako su oba oblika ispravna, njihovo značenje je različito pa treba pripaziti u kom kontekstu koji upotrijebiti. Crvenjeti označava postajati crvenim bez svjesne volje, a crveniti označava činiti nešto crvenim.</p>

<p>Ispravno će glasiti rečenica: Crvenjela se od stida, a pogrešno: Crvenila se od stida. Također je pravilno reći ili napisati: Nije se želio zacrvenjeti pred svima, ali nije to mogao kontrolirati, a pogrešno: Nije se želio zacrveniti pred svima, ali nije to mogao kontrolirati. Pravilna je i rečenica: Zacrvenjela se kad je čula kako joj dečko daje komplimente, a pogrešna: Zacrvenila se kad je čula kako joj dečko daje komplimente. Ali ćemo pravilno reći ili napisati: Morao je crveniti zid koji je prije bio bijel, jer je njegova žena to tražila, dok bi u ovom značenju pogrešno bilo upotrijebiti glagol crvenjeti: Morao je crvenjeti zid koji je prije bio bijel, jer je njegova žena to tražila. Također je ispravna rečenica: Hoćeš li zacrveniti i one ormare u našoj sobi, a pogrešna: Hoćeš li zacrvenjeti i one ormare u našoj sobi? I još da napomenem, crvenjeti se je povratni glagol. Povratni glagoli su oni u kojima se izriče neka radnja koja se obavlja ili vrši na sebi i imaju uza se povratnu zamjenicu se (sebe). </p>

Nažalost, ovaj glagol više čujemo ili pročitamo u pogrešnom kontekstu

Šta je ispravno: crveniti ili crvenjeti?

<p>Velikana bosanskohercegovačkog, hrvatskog i regionalnog glumišta Mustafu Nadarevića pamtimo po vrhunski odigranim brojnim filmskim, pozorišnim, a naročito ulogama u TV serijama. Jedan od najboljih glumaca regije svih vremena preminuo je 22. novembra 2020. godine u Zagrebu, nakon borbe s karcinomom pluća, u 78. godini života. </p><p>Bio je omiljeni glumac bivše SFR Jugoslavije, ali i svih država koje su nastale nakon njenog raspada. Mlađa generacija pamti ga kao Izeta Fazlinovića u seriji “Lud, zbunjen, normalan”. Nadarevićeva karijera je bogata i raznovrsna, a svaka uloga koju je odigrao bila je svjedočanstvo njegove ljubavi, posvećenosti i strasti prema glumi, te ga je publika identificirala s likovima koje je igrao.</p><h2>Prva uloga</h2><p>Mustafa je rođen u Banjoj Luci, 2. maja 1943. godine. Zbog bombardovanja Banje Luke, njegova porodica se ubrzo nakon njegovog rođenja odselila u Zagreb, gdje je on završio osnovnu školu. Prvu ulogu dobio je već u prvom razredu, kada je na školskoj priredbi glumio Crvenkapicu. Učiteljica je izabrala baš njega jer je nalikovao na djevojčicu, imao je dužu kosu i piskutav glas. </p><p>Mehmed Nadarević, Mustafin otac, preminuo je od tuberkuloze kada je imao 28 godina pa je Mustafu sama odgajala majka Asja, koja je ostala udovica s 22 godine. </p><p>U Rijeci, gdje su se porodično odselili iz Zagreba, Mustafa je pohađao gimnaziju i uporedo bio član Amaterskog kazališta “Viktor Car Emin”, kada se ljubav prema glumi pretvorila u poziv. Ne samo da je volio glumu nego je u njoj pronalazio i spas. Glumio je u pozorištu čak i kada mu je umrla majka. </p><p>- Kad mi je majka umrla, izašao sam u pozorište da igram ulogu. Tako mi je bilo lakše. To je bježanje od stvarnosti i bježanje u lik koji nisam ja, onda manje boli. Dobra gluma je zadnja stepenica ka šizofreniji. Moraš se dati jako, a s druge strane ostati zdrav u glavi - govorio je Nadarević o tom teškom trenutku u svom životu.</p>

<h2>Uspješan reditelj</h2><p>Mustafa Nadarević je kao reditelj debitirao 1992. godine predstavom "Let iznad kukavičjeg gnijezda", a potom je postavio više predstava, između ostalih "Balkanskog špijuna" Dušana Kovačevića i "Zabune" Alana Ajbourna u Satiričnom kazalištu Kerempuh, te "Hasanaginicu" Milana Ogrizovića u HNK i Narodnom pozorištu u Sarajevu.</p><p>Osim glume i režije, Nadarević je radio i kao profesor na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu i Glumačkoj akademiji u Sarajevu. Odlukom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, 2006. godine proglašen je nacionalnim prvakom. </p><p>Sadašnje, ali i buduće generacije sigurno će još zadugo uživati u vrhunskim ulogama i umijeću ovog glumačkog barda, koje je ostvario u svojoj blistavoj karijeri i zbog kojih neće biti zaboravljen. </p><h2>Ženio se tri puta</h2><p>Mustafa se ženio tri puta. Iz prvog braka s Jasnom dobio je kćerku Nađu, a s drugom suprugom Snježanom je dobio dvoje djece - sina Ašu i kćerku Nanu. Treća supruga bila mu je Slavica Radović, kostimografkinja i scenografkinja, s kojom se vjenčao 25. aprila 2012., nakon što su 15 godina bili skupa, a ona je preminula 7. juna 2012. poslije 10-godišnje borbe sa zloćudnim tumorom.</p><p>Nadarević je jedne prilike pojasnio zašto su neobična imena njegove djece.</p><p>- Budući da je moja najstarija kćerka Nađa moju mamu, a svoju baku, zvala nana, moja je druga kći dobila to ime. A pomalo neobično ime Aša dao sam sinu po jednom svom prijatelju iz Bosanskog Novog, veoma plemenitom dječaku. Kada sam nekako došao do njegova telefona i javio mu da sam sinu dao njegovo ime, nasmijao se i veselo mi uzvratio da me pozdravlja Plamenko, da je to njegovo pravo ime, a Aša je nadimak.</p>

U posljednje vrijeme najzapaženija mu je bila uloga Izeta Fazlinovića u TV seriji “Lud, zbunjen, normalan”

Mustafa Nadarević: 4. godišnjica smrti jednog od najboljih glumaca Balkana svih vremena

<p>Osim glagolskog pridjeva trpnog, glagolski pridjev radni učestvuje u tvorbi glagolskih vremena, a najčešće ga susrećemo u perfektu s pomoćnim glagolom biti. Glagolski pridjev radni tvori se od infinitivne osnove i nastavaka -o, -la, -lo, -li, -le, -la. U našem primjeru do greške dolazi u jednini muškog roda – vidio ili vidjeo?</p>

<p>Prema pravopisu i gramatici bosanskog jezika, ispravno je reći ili napisati: vidio. A razlog zašto se često javlja pogrešan oblik vidjeo, jeste jer je jednina ženskog roda glagolskog pridjeva radnog vidjela. Isto tako se događa da i u ženskom rodu čujemo pogrešan oblik – vidila.</p>

Kako se piše: nadesno ili na desno?

Kako se kaže ili piše: njegi ili njezi?

Mirza Delibašić Kinđe: 23. godišnjica smrti najboljeg bh. košarkaša svih vremena

Kako se kaže ili piše: madež ili mladež?

Državni prvak Dženan Nuspahić popravio lični rekord

Kako se kaže: lezbijka ili lezbejka?

Hit komedija "Ih, kako bih te ja"

Šta je pravilno: koji ili kojeg?

Kako se piše: htio ili htjeo?

Kako kaže ili piše: eksces ili ekces?

Zulfikar Zuko Džumhur: 35. godišnjica smrti bh. putopisca, karikaturiste i scenariste

Kako se kaže ili piše: Australac ili Australijanac?

Kako se piše: Dan državnosti ili dan državnosti?

Šta je ispravno: crveniti ili crvenjeti?

Mustafa Nadarević: 4. godišnjica smrti jednog od najboljih glumaca Balkana svih vremena

Kako se kaže ili piše: vidio ili vidjeo?

Kako se piše: nadesno ili na desno?

Kako se kaže ili piše: njegi ili njezi?

Mirza Delibašić Kinđe: 23. godišnjica smrti najboljeg bh. košarkaša svih vremena

Kako se kaže ili piše: madež ili mladež?

Državni prvak Dženan Nuspahić popravio lični rekord

Kako se kaže: lezbijka ili lezbejka?

Hit komedija "Ih, kako bih te ja"

Šta je pravilno: koji ili kojeg?

Kako se piše: htio ili htjeo?

Kako kaže ili piše: eksces ili ekces?

Zulfikar Zuko Džumhur: 35. godišnjica smrti bh. putopisca, karikaturiste i scenariste

Kako se kaže ili piše: Australac ili Australijanac?

Kako se piše: Dan državnosti ili dan državnosti?

Šta je ispravno: crveniti ili crvenjeti?

Mustafa Nadarević: 4. godišnjica smrti jednog od najboljih glumaca Balkana svih vremena

Kako se kaže ili piše: vidio ili vidjeo?