Lijep pozdrav, poštovani gledatelji. U današnjim “Lijepim riječima” govorit ću vam o nekoliko najčešćih izuzetaka u razlikovanju glasovnih grupa IJE i JE. Već sam vam spominjala u nekim od prethodnih emisija da je razlikovanje ije i je mnogim govornicima najveća boljka. Osnovno pravilo koje sigurno znate glasi: ako je slog kratak, piše se JE, ako je slog dug, piše se IJE. Ako ne čujete razliku baš najbolje, možete pokušati s trikom i oponašati nekoga ko govori ikavicom ili ekavicom. Međutim, toliko je izuzetaka i zamki koje mogu otežati učenje da se čini nemogućim sve to zapamtiti.

Prvo pravilo koje se uči još u osnovnoj školi je o kraćenju IJE u JE u deminutivima - umanjenicama i augmentativima - uvećanicama. Naprimjer, pišemo IJE u imenicama cvijet, cijev, snijeg, a JE u deminutivima - cvjetić, cjevčica, snježić te augmentativima - cvjetina, cjevurina, snježina. Ali, i ovdje postoje izuzeci, a to je kad deminutivi završavaju na -ka, -ak i -ce, tada ostaje IJE – naprimjer: cijevka, cvijetak i odijelce.

Za pridjeve je dovoljno zapamtiti da osnovni oblik ima dug slog, a u komparativu i superlativu on se krati u je: bijel – bjelji – najbjelji, lijep – ljepši – najljepši, svijetao – svjetliji – najsvjetliji. Pravilo je jednostavno, a ovdje izuzetaka nema!