Svi mi želimo sretnu, dobro povezanu i njegujuću porodicu. Ali šta ako odrastete u porodici gdje su jedan ili oba roditelja narcisi?

Dosta je tekstova, blogova i video isječaka na tu temu. Koga više zanima slobodno se upustite u daljnje istraživanje i edukaciju. Jer ko sa narcisom živi, trebaće mu a bilo bi dobro i da promijeni mjesto življenja. Zašto? Pročitajte u nastavku.

Šta to nedostaje nekoj osobi pa kažemo da je narcisoidna ili narcis?

Ukratko, dvije stvari, uračunljivost i empatija.

Narcisu nedostaje uračunljivost

Narcis nikada neće preuzeti odgovornost za svoja ponašanja koja nanose patnju i duševnu bol drugoj osobi. Brutalnost narcisa se ogleda u tome što za svoja ponašanja okrivljuje, ni manje ni više nego, žrtvu svojih postupaka.

Meta narcisa su obično osobe ili članovi porodice koja su njemu sušta suprotnost, to su najčešće nježne, empatične, educirane ili uspješne osobe. Uvredljive riječi, postupci omalovažavanja, ismijavanje, kažnjavanje su samo neki od oružja koje narcis koristi da bi svojoj žrtvi nanio štetu na više nivoa duhovno, mentalno, emotivno, fizički ali i socijalno, izolirajući je od okruženja i materijalno/finansijski u svrhu manipulacije.

Svaka osoba može imati tragove narcisoidnosti npr. osoba samo priča o sebi i svojim poslovima ili uspjesima ali se ne angažira u drugim štetnim ponašanjima. Na drugom kraju spektra je narcistički poremećaj ličnosti što je oblast psihijatrije.

Narcisu nedostaje empatija

Osobito štetni učinci narcizma obično uključuju;

1. Nedostatak empatije, nedostatak emocionalnog usklađivanja s tuđim osjećajima – vi možete govoriti kako se osjećate i izraziti tugu, ljutnju ali narcis će biti hladan a vi ćete imati osjećaj da pričate sa zidom. Oni sa terapeutom mogu naučiti riječi kojima će pokazati empatiju ali stvarni osjećaj za vas nikada ne mogu imati;

2. Nedostatak odgovornosti i potreba da se uvijek bude u pravu – visoko narcisoidna osoba često odbija odgovornost za svoja ponašanja koja vas povrijeđuju i obično kaže da vi pogrešno shvatate i doživljavate stvari. Jer, oni su uvijek u pravu i to može biti samo vaša greška. Većina osoba onda počinje da sumnja u sebe, vjerujući da su preosjetljive ili da im se učinilo;

3. Posjedovanje osjećaja većeg prava nad drugima – što pokazuju tako što traže u svakoj situaciji poseban tretman;

4. Izrabljivačko ponašanje koje povrijeđuje druge kako bi sebi pomogli ili pribavili korist- na primjer roditelj koji je visoko u narcizmu a koji je došao na terapiju sa svojim odraslim djetetom može “iskazivati tugu zbog djeteta za koje se žrtvovao i koje označava nezahvalnim” i nakon seanse terapeutu slati lične detalje iz odnosa kako bi terapeuta pokušao da stavi na svoju stranu;

5. Pokazivanje zavisti a ne slavljenje ljudi u njihovom životu; Budući da neko s visokom narcisoidnošću obično ima vrlo krhak ego i mora biti najbolji u svemu, često su ugroženi postignućima vlastite djece ili smatraju da ih dijete ne smije nadmašiti. Ili, možda, pokušavaju preuzeti zasluge za sve što je dijete učinilo; “Da, to je sjajno, ali ne bi to uspjela bez mene.”

Odlazak na individualnu psihoterapiju može pomoći

Porodična terapija može biti izvrsno rješenje za rješavanje mnogih disfunkcionalnih problema vezanih uz porodicu. Ako članovi porodice imaju neke osobine narcizma, ali nisu previše daleko od spektra, sigurno postoji nada za oporavak.

Ako su osobine narcisa na krajnjem spektru (dijagnozu postavlja psihijatar) onda se preporučuje individualna psihoterapija za odraslu djecu narcisa.

Oporavak odrasle djece narcisa u mnogim je slučajevima unutarnji posao. Bolje je raditi na vlastitom oporavku sa svojim terapeutom, a ne pokušavati popraviti ili promijeniti porodicu jer je to nemoguće.

Iako nemamo moć mijenjati druge, imamo nevjerojatnu sposobnost samotransformacije i odgovornost prema sebi da negdje drugo kreiramo svoj dom.

(Svakog utorka objavljujemo tekstove stručnjaka koji pišu o braku, porodici, bebama, trudnoći...)