Ospice (morbili, male boginje) akutna su zarazna bolest čovjeka uzrokovana virusom  morbila iz porodice paramiksovirusa. Do danas je poznat samo jedan tip virusa ospica i protiv njega je izrađena efikasna vakcina. S obzirom na to da su morbili bolest protiv koje nema specifičnog lijeka, a u nekim slučajevima može završiti i smrću, kontrolirana primjena vakcine znatno je pripomogla u prevenciji i liječenju. 

Ospice su endemska bolest u mnogim krajevima svijeta. Premda se ubrajaju u tipične dječije bolesti, od njih mogu oboljeti sve dobne skupine. Bolest je vrlo zarazna, a izvor zaraze isključivo je bolestan čovjek. Bolesnik postaje zarazan za okolinu s početkom prvih znakova bolesti (najčešće je to nalik jakoj prehladi, tzv. virozi, a bolesnik još ne zna da ima ospice), što traje do petog dana nakon izbijanja osipa.  

Tokom tog perioda virus se može naći u sekretu dišnih puteva, krvi i mokraći. Bolest se prenosi kapljičnim putem, odnosno izravnim dodirom s bolesnikom, najčešće preko sluznice dišnih puteva i očne spojnice. Iznimno, može se prenijeti i preko treće osobe, ali samo unutar desetak minuta od kontakta te osobe s bolesnikom.

Prije ere vakcinacije protiv ospica, bolest je najčešće pogađala djecu između pet i deset godina, a zbog njezine primljivosti gotovo 95 posto populacije do odrasle dobi preboljelo bi je, odnosno steklo odgovarajuću imunost. Nakon uvođenja obavezne vakcinacije (u nas od 1968.), ospice su postale rijetke u predškolskoj i školskoj dobnoj skupini, ali se relativno češće javljaju u kasnijoj dobi (slabljenje imunosti postignute vakcinacijom zbog bilo kojeg razloga, nedovoljna procijepljenost, itd.).

I ljudi koji su vakcinisani protiv ospica mogu oboljeti. Djeca majki koje su vakcinisane ili su preboljele bolest, u pravilu ne obolijevaju u prvih šest mjeseci života jer su još zaštićena majčinim, preko posteljice prenesenim protutijelima. Infekcija trudnice koja nema protutijela na virus ospica može rezultirati i drugim komplikacijama, čak i gubitkom trudnoće.

Težina bolesti povezana je s proširenošću i izgledom osipa. Uobičajeni, klasični tok ospica može se podijeliti u tri stadija:

* Stadij inkubacije - traje od 10 do 12 dana i u pravilu nema nikakvih znakova bolesti;

* Prodromalni stadij - traje od tri do pet dana s osrednje povišenom tjelesnom temperaturom, konjunktivitisom, sve izraženijim kašljem i pojavom Koplikovih pjega na sluznici ždrijela i obraza;

* Eruptivni stadij - s vrlo visokom tjelesnom temperaturom i pojavom tipičnog osipa koji se tokom iduća dva-tri dana postepeno širi od glave, preko trupa do udova, uvijek istim redosljedom. To je vrhunac bolesti, nakon čega slijedi postepen nestanak simptoma i u pravilu brz oporavak.

Stadij inkubacije je vrijeme tokom kojeg virus prodire u ljudski organizam (najčešće kroz sluznicu dišnih puteva), ulazi u krv i širi se po cijelom organizmu.  Prodromalni ili kataralni stadij relativno je dugotrajan i pun simptoma, pa je stoga karakterističan za ospice, po čemu se one razlikuju od ostalih dječijih zaraznih bolesti s osipom. Ovaj stadij obično počinje nespecifičnim znakovima bolesti kao što su povišena temperatura, gubitak apetita, malaksalost, glavobolja i slično, no ubrzo nastupaju i prevladavaju simptomi kataralne upale dišnih puteva: hunjavica, suzenje očiju, bol u grlu, sve jači kašalj i konjunktivitis.  

Oko drugog, trećeg dana kataralnog stadija na sluznici ždrijela i obraza javljaju se sivo-bijele, poput zrnca pijeska malene točkice na crvenkastoj podlozi - Koplikove pjege. U pravilu, najbolje se vide na sluznici nasuprot donjim kutnjacima, brzo se pojavljuju i nestaju, obično u jednom danu, a s obzirom na to da se gotovo isključivo javljaju kod ospica, patognomonične su za ovu bolest.