Prosječna visina dječaka od 30 mjeseci je oko 95 cm, a težina oko 13,5 do 14,5 kg. Pretpostavljam da vaš sin zadovoljava te kriterije. Što se prehrane tiče, vrlo je važno da dijete ne prisiljavate da jede više nego što ono ima potrebu za hranom.&nbsp; Ako dječak stvarno nema apetita, kontrolirajte krvnu sliku, da vidite nije li dijete kojim slučajem anemično. Gubitak apetita je, naime, jedan od znakova anemije. Vama, a i drugim našim čitateljkama želim ponoviti neke osnovne stvari o prehrani djece te dobi:
1. Djetetu od dvije i po godine dovoljna su tri obroka dnevno, između kojih im, osim voća, ne bi trebali davati nikakve druge namirnice, ni zaslađene napitke. Jedan jedini slatki sok može pokvariti ručak. 
2. Razmaci između obroka bi trebali biti veći od četiri sata. Zdravo dijete će kroz to vrijeme sigurno ogladnjeti. 
3. Kad mu servirate jelo, stavite samo malo na tanjur, jer će velika količina hrane na tanjuru (količina za koju vi smatrate da je ono treba pojesti) dodatno destimulirati dijete na uzimanje hrane. 
4. Nemojte pokazati da ste razočarani ako malo pojede. Kroz neko vrijeme vaše će dijete, kad osjeti da nema prisile, samo tražiti da jede.

Što se prehrane tiče, vrlo je važno da dijete ne prisiljavate da jede više nego što ono ima potrebu za hranom

Ako dječak stvarno nema apetita, kontrolirajte krvnu sliku

Koliko treba biti visok i težak?

Bračni parovi koji razmišljaju o razvodu trebali bi o tom problemu otvoreno i iskreno razgovarati s djecom, savjetuju stručnjaci iz njemačke Udruge psihijatara za djecu i adolescente.&nbsp;&nbsp; Vrlo je važno objasniti djeci novonastalu situaciju na njima razumljiv način, dakle "njihovim riječima". 
- U većini slučajeva, roditelji misle da čine najbolje za djecu i ne govore im ništa o promjenama u odnosima među njima i potencijalnom razvodu braka, rekla je predsjednica Udruge Christa Schaff. 
Djeca razdvajanje roditelja doživljavaju kao prijetnju vlastitoj sigurnost i često vjeruju da su ona odgovorna za konflikt nastao između majke i oca. 
- Djeci, svakako, treba dati na znanje da će majka i otac nastaviti biti njihovi roditelji i nakon razvoda braka, dakle, kada više ne budu živjeli zajedno, rekla je Schaff. 
Također, djeci treba jasno objasniti da ona ne snose nikakvu odgovornost za događaj te da razvod ne znači permanentno odvajanje od bilo kojeg od roditelja. 
Schaff tvrdi kako vijest o razvodu roditelja bolje prihvaćaju, odnosno bolje razumiju adolescenti, no i za njih je kao i za manju djecu taj događaj veliki stres koji se obično manifestira psihološkim i fizičkim problemima, zbog čega u svakom slučaju treba djelovati preventivno.

Djeca razdvajanje roditelja doživljavaju kao prijetnju vlastitoj sigurnost i često vjeruju da su ona odgovorna za konflikt nastao između majke i oca

Vrlo je važno objasniti djeci novonastalu situaciju

S djecom otvoreno i iskreno o razvodu braka

Odrastanje uz bake i djedove čini djecu sretnijima, pokazuje istraživanje sa Univerziteta u Oxfordu. Objašnjenje je prilično jednostavno - oni imaju dovoljno vremena za razgovor s unučadima o njihovim problemima i planovima.&nbsp;Osim blagotvornog utjecaja na njihovo djetinjstvo, anketa koja je uključila više od 1.500 djece otkrila je da bake i djedovi mogu sačuvati unutrašnji mir djece čiji roditelji prolaze kroz razvod. 
Statistike kažu da jedna od tri bake redovno pazi na dijete, dok njih 40 posto tu i tamo uskače u pripomoć. Kasnije, kada unučad postanu adolescenti, pozitivan utjecaj baki i djedova koji su aktivno učestvovali u njihovom odrastanju daleko je veći čak i od onih porodica u kojima su međugeneracijski odnosi brižno njegovani. 
Istraživanje je otvorilo i jednu ne toliko istraženu temu - koliko društvo prepoznaje važnost i potrebu baki i djedova da učestvuju u odgajanju djece roditelja pretrpanih poslom? 
I dok jedni svoje starce šalju u staračke domove, drugima bi definitivno dobro došlo nešto poput državnih subvencija za bake-odgojiteljice.

Statistike kažu da jedna od tri bake redovno pazi na dijete, dok njih 40 posto tu i tamo uskače u pripomoć

Statistike kažu da jedna od tri bake redovno pazi na dijete

Bake i djedovi - ključ sretnog djetinjstva

Putovanje s djetetom može biti vrlo stresno ako izostanu potrebne pripreme. Da sebi ne biste pokvarili raspoloženje i prije dolaska na cilj, povedite računa o nekoliko stvari.&nbsp; 1. Ako putujete automobilom, najbolje je na put krenuti rano ujutro ili popodne, kada je vrijeme prijatnije, a gužve na putu manje. Ne putujte u vrijeme velikih vrućina, ali ni noću. 
2. U klimatiziranom automobilu možete putovati i popodne, u vrijeme uobičajenog spavanja djeteta. Tako ćete i vi i dijete do željenog mjesta doći sigurno. Pazite na razliku između spoljašnje temperature i one u automobilu.
3. Bebe i mala djeca neka obavezno sjede u dječjoj stolici sa zaštitnim pojasom.
4. Ne pretjerujte s dječjim stvarima. Dovoljne su dvije - tri najdraže igračke. U torbu-frižider stavite dovoljne količine vode, voća i sendviča. Ponesite i rezervnu dječiju odjeću, pelene i vlažne maramice.
5. Ako dijete ne podnosi putovanja, tražite od ljekara da vam preporuči sredstvo protiv mučnine. Budite oprezni, mučninu mogu podstaknuti i čitanje, pisanje ili igranje igrica tokom vožnje. 
6. Neka dijete ne jede tokom vožnje, posebno ne slatkiše i grickalice i neka ne pije gazirana pića. Vodu, sendvič i voće neka uzme tokom pauze.
7. Zaustavite se svakih sat ili dva, napravite pauzu ovisno o uzrastu djeteta. Koristite je za koji zalogaj, odlazak u toalet, razgibavanje i igru.

Bebe i mala djeca neka obavezno sjede u dječijoj stolici sa zaštitnim pojasom

Sedam preporuka za putovanje s djetetom

Toksične hemikalije vrebaju iz gotovo svakog ugla našeg doma i ugrožavaju zdravlje. Saznajte odakle vreba najveća opasnost.&nbsp;&nbsp; Osim što svaki dom, koliko god ga čistimo, vrvi od bakterija i prljavštine, on je i pun toksičnih hemikalija koje posebno mogu naštetiti zdravlju djece. 
Većina proizvoda od umjetnih (toksičnih) tvari ima i svoju prirodnu, manje opasnu verziju. To vrijedi za sve, od PVC zavjese u kupatilu do posteljine. 
Na prvom mjestu po opasnosti je travnjak ispred kuće. Upravo zbog toga prije nego što pustite dijete da sjedi na travi i igra se, razmislite koliko ste i kakve ste pesticide ili herbicide po njoj špricali. 
Nekoliko je naučnih studija pokazalo kako herbicidi i pesticidi imaju djelovanje slično hormonima, pogotovo kod male djece. 
Zato, ako ste ljubitelj roštiljanja u svom dvorištu i imate malo dijete koje stalno trčkara i valja se po zelenoj površini uživajući u ljetu, razmislite je li vam važnije da imate najljepši travnjak u susjedstvu ili zdravlje vaše porodice. 
Većina ljudi upravo ispod sudopera drži cijelu paletu sredstava za čišćenje kojima se služe pri uklanjanju prljavštine, prašine, kamenca i ostalog. 
Oni nas rješavaju jednih opasnosti za zdravlje, ali, sami po sebi, predstavljaju drugu. Sredstva kojima ribamo kupatilo, pločice, parkete, laštimo drveni namještaj i peremo suđe ili prozore puna su toksina. 
Većina njih može imati opasne posljedice po zdravlje, posebno kad su u pitanju dišni putovi. Sredstva koja sadrže puno hlora naučnici su doveli u vezu s rizikom za nastanak astme. 
Zato se preporučuje zamjena postojećih, snažnih sredstava za čišćenje njihovom blažom, nježnijom verzijom. Činjenica je da onaj ko redovno čisti svoj dom ne treba hard core sredstva za čišćenje. 
Ko bi pomislio da kutija s dječijim igračkama skriva bezbrojne opasnosti za zdravlje. Najveća prijetnja su igračke koje su farbane bojama koje sadrže olovo. 
Većina djece, pogotovo u manjoj dobi, igračke stavlja u usta, pa postoji velika opasnost od direktnog trovanja. 
Do sada je najviše pritužbi bilo na igračke koje su proizvedene u Kini, zbog čega su s tržišta povučene ogromne količine igračaka. Osim što možete provjeravati hemijski sastav igračaka, dijete možete zaštititi i ako pazite da redovno pere ruke. 
Toksini se skrivaju i u ormaru. Ako dio svoje odjeće nosite na pranje u hemijsku čistionicu ili koristite vrećice protiv moljaca, kada otvorite vrata ormara koji je cijelo vrijeme zatvoren, udahnut ćete gomilu štetnih tvari. 
Sredstva protiv moljaca zapravo su izrazito toksične hemikalije koje mogu štetno djelovati na živčani sistem, a ako dijete proguta te kuglice, to može dovesti i do smrti. 
Zato, umjesto skupih preparata protiv moljaca radije upotrijebite suhu lavandu ili blage proizvode od cedra.

Većina proizvoda od umjetnih (toksičnih) tvari ima i svoju prirodnu, manje opasnu verziju

Većina ljudi upravo ispod sudopera drži cijelu paletu sredstava za čišćenje

Gdje se skrivaju otrovi s kojima živite

Već smo nekoliko puta pisali o automobilskim sjedalicama, ali scene sa ulica govore da malo mladih roditelja uvažava upozorenja o zaštiti djece u saobraćaju. Zato da ponovimo:&nbsp;&nbsp; - Mala djeca nisu umanjena verzija odraslih. Od nas se razlikuju i po građi i po ponašanju. Njihova glavica je velika i teška u odnosu prema ostalom dijelu tijela, a vrat im još nije dovoljno snažan. Upravo zato djeca trebaju posebnu zaštitu da bi bila što sigurnija tijekom vožnje. 
- Pri izboru dječje sjedalice birajte one koje odgovaraju dobi i težini djeteta. Slijedite upute za montažu i za smještaj i vezanje djeteta. Prilikom svakog puta prilagodite pričvršćivanje pojasa na sjedalici prema odjeći koju dijete nosi. 
- Ako sjedalica ima neke metalne dijelove, prekrijte ih, posebno ako auto parkirate na suncu. 
- Ne smještajte sigurnosnu sjedalicu na prednje sjedalo ako auto na tom mjestu ima zračni jastuk ili isključite aktivaciju jastuka. 
- Ne ostavljajte dijete nikada, pa ni jedan trenutak, samo u automobilu. 
- Ne stavljajte teže predmete u prostor kamo dolaze noge, iza prednjeg sjedala, a ispod sigurnosne sjedalice, jer prilikom naglog kočenja mogu ozlijediti dijete.

Ne ostavljajte dijete nikada, pa ni jedan trenutak, samo u automobilu

Pri izboru dječje sjedalice birajte one koje odgovaraju dobi i težini djeteta

Pravila ponašanja u automobilu

Ukoliko je kod vašeg djeteta dijagnosticiran nenormalan ili nepravilan srčani ritam, sasvim je normalno da ste uplašeni. To je razumljivo. Međutim, upoznajte se što bolje sa ovim poremećajem, nestat će nepotrebni strah, a i bolje ćete brinuti o djetetu.&nbsp; Srčani ritam je broj otkucaja srca u minuti. Kod starije djece ili tinejdžera broj otkucaja je oko 70 u minuti. Kod novorođenčeta je 140 otkucaja u minuti. 
Obično je srčani ritam pravilan. To znači da srce kuca ravnomjerno i ujednačeno (u redovnim intervalima). Međutim, srčani ritam se veoma lako mijenja. Fizičke aktivnosti i vježbe utječu na brže otkucaje srca. Otkucaji se usporavaju tokom sna. 
Nepravilni srčani ritam je aritmija. Najčešće nepravilnosti se događaju dok dišemo. Dok dijete diše, srčani ritam se pri udisaju ubrzava za nekoliko otkucaja, a pri izdisaju usporava. Ovakva promjena ritma tokom disanja se naziva sinus aritmija i potpuno je normalna.
Međutim, ljekar ponekad može otkriti druge oblike aritmije. U tom se slučaju najprije moraju napraviti određena testiranja. Ljekar, čak, može predložiti pregled kod pedijatra - kardiologa, koji je specijaliziran za bolesti srca kod djece.
Aritmije, koje se također nazivaju i disritmije, mogu se javiti u bilo kojoj životnoj dobi. Često se javljaju bez ikakvih simptoma. Zato se dešava da veoma često ni djeca, ni roditelji ne sumnjaju na aritmiju, te je stoga vrlo neprijatno iznenađenje kada im to ljekari saopšte tokom rutinskog pregleda. 
Poremećaj u vezi sa aritmijom obično se manifestiraju kao neki drugi zdravstveni problemi, zato je veoma bitno da znate svaki detalj u vezi sa zdravstvenim stanjem svog djeteta. 
Za pregled kod pedijatra-kardiologa potrebno se pripremiti, jer će vam on, vjerovatno, postaviti sljedeća pitanja:
1. Da li je vaše dijete osjetilo neuobičajene otkucaje? 
2. Da li bilo šta kod vašeg djeteta ukazuje na aritmiju? 
3. Koji je broj otkucaja srca u minuti? 
4. Da li vaše dijete osjeća slabost, nesvjestice ili vrtoglavicu? 
5. Da li se vaše dijete ikada onesvijestilo? 
I neki lijekovi mogu pogoršati aritmiju. Stoga obavijestite ljekara o svim lijekovima koje vaše dijete, eventualno, uzima. I ne paničite. Čak i ako liječnik dijagnosticira aritmiju, danas postoji vrlo efikasna terapija.

Poremećaji vezani za aritmiju obično se manifestiraju kao neki drugi zdravstveni problemi, zato je veoma bitno znati svaki detalj u vezi sa zdravstvenim stanjem svog djeteta

Za pregled kod pedijatra-kardiologa potrebno se pripremiti

Aritmija nije bauk, ali...

U užurbanoj svakodnevici porodična prehrana ne izgleda onako kako bismo htjeli. Evo 10 savjeta za vježbanje pravilne prehrane u svom domu:&nbsp;&nbsp; 1. Manje priče i više pokaznih vježbi. Jedno je djeci pričati "jedi zdravo", a sasvim nešto drugo je pokazati to vlastitim primjerom. Ako vi jedete pravilno i vaša djeca će imati pravilnu prehranu. Djeca prehrambene navike usvojene od roditelja kasnije prenose i na svoju djecu! 
2. Svakodnevno kuću opskrbite svježim voćem i povrće. Budite maštoviti: jabuke i banane nisu jedino voće. Mrkva nije jedino povrće. 
3. Organizirajte međuobroke svaki dan u isto vrijeme. Djeca vole rutinu. Neka međuobrok bude barem dva-tri sata prije ili poslije glavnog obroka. 
4. Uključite djecu u pripremu hrane. I najmanja djeca će veselo primiti obavezu prikladnu uzrastu. 
5. Više i teže dostupne police iskoristite za hranu bogatu mastima i dodanim šećerom (ako uopće imate takvu hranu). 
6. Zajednički obiteljski obroci su vrlo važni. Započnite dan zajedničkim doručkom! 
7. Jedite za stolom, a nikako ispred TV-a. 
8. Isprobajte nove okuse i novu hranu. Djeca će nešto prihvatiti, a nešto neće i to je sasvim u redu. 
9. Pravilo da treba počistiti tanjur i groženje gladnom djecom u Africi su out. Dijete treba jesti dok ne osjeti sitost. To je važno kako bi naučilo slušati osjet gladi i prestati jesti kad je želučić pun. 
10. Hrana je užitak i obiteljski obroci trebaju svima biti ugodni. Odvojite dovoljno vremena za obiteljske obroke. Teške teme i razmirice ostavite za kasnije.

Teške teme i razmirice ostavite za kasnije

Porodični obroci trebaju svima biti ugodni, zato odvojite za njih dovoljno vremena

Napadi bijesa dvogodišnjeg djeteta treba shvatiti kao neizbježan dio njihovog razvoja, jer im nedostaje sposobnost prigušivanja sopstvenih osjećanja. Javlja se u trenutku frustracije nečim što ga zbunjuje, zbog nečeg što ne razumije, ili nemogućnosti da dobije nešto odmah. 
Za dvogodišnje dijete ne postoji riječ kasnije, a neispunjavanje želja ga u najmanju ruku poražava, ističu stručnjaci. Malo dijete više razumije nego što može da kaže, pa ga to dodatno izaziva. Koliko će se ljutiti, zavisi od njegovog temperamenta i snage emocija. 
Bijes je uglavnom izazvan umorom i glađu, ali je često uslovljen i stresom. Dijete pod stresom ima problem sa spavanjem, tužno je, a nekada i bolesno. Kada roditelji primjete najavu bijesa, treba da mu preusmjere pažnju na nešto drugo, ali da ne računaju da će to uvijek uspjeti. 
Kada bijes počne, treba ga ignorirati i nastaviti da se bave svojim poslom. Jedino treba da vode računa da se ne povrijedi. Ukoliko se ne distanciraju, dijete će podsvjesno povezati svoj bijes sa roditeljskom pažnjom i izgubiti želju da ga prevaziđe. Napade bijesa djeca prevazilaze kada su u stanju da se tečno izraze riječima, a to obično biva u uzrastu od četiri godine.

Javlja se u trenutku frustracije nečim što ga zbunjuje, zbog nečeg što ne razumije

Bijes je uglavnom izazvan umorom i glađu

Zašto se javljaju napadi bijesa kod dvogodišnjaka

I kratki izlet zbližava porodicu, a najbolje igralište za djecu su šume i livade. Takav odmor daje djeci osjećaj odgovornosti prema prirodi, ali i ljudima.&nbsp; Priroda inspirira kreativnost ukod djece jer traži korištenje svih čula. U prirodi dijete pronalazi slobodu, maštovitost i privatnost, a roditeljima je to prilika da se dobro odmore, smatra Richard Louv, autor knjige o vezi prirode i porodice. 
- Djeca trebaju prirodu za mentalni i fizički razvoj. Nedostatak prirode u dječjim životima može prouzrokovati depresiju, pretilost i stres. Zaboravite ulicu ili parkove, šuma i livada najbolje su dječije igralište - objašnjava Louv.
I kratki izleti idealan su bijeg od gužve i stresa, a brojna istraživanja pokazala su da zbližavaju porodicu i prijatelje. Druženje u prirodi te zajedničko upoznavanje životinjskog i biljnog svijeta stvorit će uspomene koje će se pamtiti cijeli život. 
Tim spojem užitka, odmora i brige za prirodu osiguravate svojoj djeci odrastanje s osjećajem odgovornosti prema prirodi, životinjama, ali i drugim ljudima. Dovoljno je samo otkriti mjesta za odmor kojih kod nas ima obilje.

I kratki izleti idealan su bijeg od gužve i stresa, a brojna istraživanja pokazala su da zbližavaju porodicu i prijatelje

Priroda inspirira kreativnost ukod djece jer traži korištenje svih čula

Izleti odmaraju roditelje i potiču dječju kreativnost

Vjerovatno nema djeteta koje se bar jednom nije požalilo na bol u grudima, što uvijek dovodi do zabrinutosti kod roditelja. Najčešće se radi o potpuno bezopasnom, ali neprijatnom bolu koji se javlja kod inače zdrave djece koja su prije i nakon bolne epizode dobro raspoložena.&nbsp;&nbsp; Blaga i prolazna upala grudnih mišića djeteta jedan je od glavnih uzroka bola u grudima. Naime, radi se o vrlo "zaposlenim" mišićima koji učestvuju u disanju, ali i uobičajenim fizičkim aktivnostima djece. Zato su podložni zamoru koji može dovesti do pojave bola. 
Obično je bol oštar, nekada se širi u leđa ili ka ruci. Dok bol traje - dijete je uznemireno, uplašeno, a karakteristično je da se, čim bol prođe, dijete vraća uobičajenim aktivnostima, kao da se ništa nije desilo. U ovu grupu bolova spadaju i bolovi rasta koji su, također, potpuno bezazleni. 
Druga velika grupa problema koji uzrokuju probadanje u grudima kod djece dešava se na nervnoj bazi. Naime, primijećeno je da emotivnija djeca češće doživljavaju bolove u grudima. Za razliku od organskih bolesti, ovi simptomi nikada nisu praćeni drugim znacima oboljenja. 
Neka djeca mogu imati slabost mišića dijafragme, zbog čega dio želuca može povremeno proći iz trbuha kroz dijafragmu u grudni koš i tada se mogu javiti određene nelagodnosti. 
Međutim, kada se jave takve tegobe, one brzo dovedu dijete do pedijatra -gastroenterologa, koji postavlja dijagnozu i predlaže odgovarajuću terapiju. 
U ovim situacijama dijete obavezno odvedite kod pedijatra. Ne treba čekati, jer komplikacije nakon ovih simptoma nekada mogu biti i vrlo ozbiljne. 
-Dijete ima visoku temperaturu, nemoćno je, slabo i malaksalo, a bol je lokaliziran na sredini grudnog koša, neposredno iza grudne kosti. Tada djeca zaista loše izgledaju i moguće je da se radi o upali srčane maramice (perikarditis). Ovo stanje zaista se vrlo rijetko dešava, ali traži neodložnu dijagnostiku i terapiju. 
- Svaku bol u grudima koja je praćena vrtoglavicom, nesvjesticom ili potpunim gubitkom svijesti treba što prije ispitati. 
- Bolovi u grudima koji se javljaju nakon traume (pada, udarca, saobraćajne nesreće...) razlog su za odlazak liječniku, jer se može raditi o prijelomu rebara, s potencijalno ozbiljnim komplikacijama. 
- Kada se bol u grudima javlja kod djece koja teško i "čujno" dišu ili im pluća "sviraju", tada se obično radi o težoj formi opstrukcije disajnih puteva (astma). 
- Ako se bol u grudima (iza grudne kosti) javi tokom jakog fizičkog napora. 
Srce je ubjedljivo najrjeđi razlog bola u grudima kod djece. Dječije srce ne boli, iako su roditelji vrlo zabrinuti pri pomisli da s dječjim srcem nešto nije uredu. 
Roditelji bolove u grudima uglavnom dovode u vezu sa srcem i to zato što se u lijevoj polovini grudi nalazi veći dio srčanog mišića. Ipak, u pedijatriji postoji pravilo: kada se dijete žali na bolove s lijeve strane grudnog koša - to sigurno nije zbog bolesti srca.

Dok bol traje - dijete je uznemireno, uplašeno, a karakteristično je da, čim bol prođe, dijete vraća uobičajenim aktivnostima, kao da se ništa nije desilo

Blaga i prolazna upala grudnih mišića djeteta jedan je od glavnih uzroka bola u grudima

Bol u grudima nije opasna

Nervoza kod vaše bebe koju ste primijetili vjerovatno je posljedica normalnog refleksa trzanja. On je poznat i kao Mooroov refleks, a može se pojaviti bez očiglednog razloga, kod nekih beba češće, kod drugih rjeđe, ali najčešće kao reakcija na snažnu buku, drmanje ili osjećaj pada - kao kada se mala beba podigne bez odgovarajućeg pridržavanja.&nbsp;&nbsp; Tipično je da beba ukruti tijelo, simetrično zabaci ruke uvis, raširi obično čvrsto stisnute pesnice, povuče koljena uvis i najzad privuče ruke (ali sada stisnutih pesnica) natrag ka tijelu u gestu koji liči na zagrljaj - sve to za nekoliko sekundi. Beba, također, može zaplakati. 
Moorov refleks je jedan od brojnih zaštitnih refleksa s kojima se bebe rađaju, poput primitivnih načina da se ponovo stekne primijećeni gubitak ravnoteže. Mada pogled na bebu koja se trza nerijetko zabrine roditelje, lječnici su češće zabrinuti ako beba ne reaguje tako. Novorođenčad redovno testiraju na ovaj refleks, čije prisustvo je još jedan utješan znak da nervni sistem dobro funkcionira.
Otkrit ćete da se vaša beba postepeno sve rjeđe trza, a refleks će u potpunosti nestati negdje između četvrtog i šestog mjeseca. (Vaša beba može se povremeno trzati i kasnije, u bilo kom uzrastu, ali ne po istom obrascu reakcija).

Moorov refleks je jedan od brojnih zaštitnih refleksa s kojima se bebe rađaju, poput primitivnih načina da se ponovo stekne primijećeni gubitak ravnoteže

Otkrit ćete da se vaša beba postepeno sve rjeđe trza

Zašto se bebe trzaju i u snu

Prijevremeno rođenje nosi sa sobom mnogo rizika. Majušna tijela nisu potpuno sazrela, mnogi sistemi (za regulaciju toplote, respiratorni, i sistem za varenje, na primjer) još uvijek nisu potpuno operativni i nije nikakvo iznenađenje što je veoma povećan rizik od bolesti novorođenčadi.&nbsp; Kako se usavršava tehnologija za održavanje u životu prijevremeno rođenih beba, više pažnje posvećuje se i ovim bolestima, od kojih je većina rijetka ili nepoznata među bebama rođenim u terminu, pa uspješno liječenje sve više postaje uobičajeno za mnoge od njih.&nbsp;Novi načini liječenja se razvijaju gotovo svakodnevno. Medicinski problemi koji najčešće kompliciraju život prijevremeno rođene dojenčadi su: poremećaji disanja, hipoglikemija, otvoren ductus arteriosus (srce), problemi sa očima, s moždanim krvotokom, apneja, žutica ...
Zbog nezrelosti prijevremeno rođenim plućima obično nedostaje surfaktant, supstanca nalik deterdžentu koja plućnim površinama daje elastična svojstva. Bez surfaktanta sićušne plućne alveole, ili vrećice zraka, svakim izdahom se ispumpaju kao izbušeni baloni, prisiljavajući majušnu bebu na sve naporniji pritisak da bi disala. 
Bebe koje su bile izložene velikom pritisku u materici, obično tokom napona i porođaja, imaju manju vjerovatnoću da im nedostaje surfaktant, s obzirom na to da pritisak izgleda ubrzava sazrijevanje ploda.
Ovaj respiratorni sindrom (RDS) nekada je često bio fatalan, ali danas ga preživi blizu 80 posto beba zahvaljujući boljem poznavanju sindroma i novim načinima liječenja, kao što je kontinuiran pozitivan pritisak zraka (CPAP).
Zrak se ubacuje kroz cijevi u nosu ili ustima, ili putem plastične maske sa kisikom. Stalni pritisak sprečava pluća da kolabiraju sve dok tijelo ne počne proizvoditi dovoljno surfaktanta, obično u narednih tri do pet dana.
Ponekad, kada je nezrelost pluća otkrivena prije porođaja i porođaj se može sigurno odložiti, RDS se može u potpunosti spriječiti davanjem hormona koji ubrzavaju sazrijevanje pluća i proizvodnju surfaktanta.
Još jedan način sprečavanja ili smanjenja jačine RDS koji obećava jeste instalacija vještačkog ili humanog surfaktanta u pluća prijevremeno rođene bebe prije nego što prvi put udahne.
Za djecu sa RDS-om vantjelesna oksigenacija membrane (ECMO), koja koristi neku vrstu vještačkog srca i pluća, daje prijevremenu podršku srcu i plućima koji slabe i pruža im lijekoviti odmor. (ECMO se koristi za mnoge vrste respiratornih problema, a ne samo za onaj koji je u vezi sa RDS-om).
Ima beba, naročito onih male tjelesne težine, kod kojih se dugotrajno davanje kisika i mehanička ventilacije izgleda kombiniraju sa nezrelošću pluća i uzrokuju BPD ili hroničnu plućnu bolest. 
Ovo stanje se obično dijagnosticira ako novorođenče zahtijeva povećano unošenje kisika poslije dvadeset osmog dana života. Posebne promjene na plućima se u opštem slučaju vide na rendgenu. 
Ove bebe često sporo dobijaju u težini i podložne su pojavi apneje. Nekima je potreban kisik kada odu kući, ostalima se ograničava unošenje tečnosti ili im se daju diuretici ili bronhodilatatori da bi se spriječile komplikacije, a svima je potrebno da unose mnogo kalorija da bi poboljšale rast. Često se ovo stanje preraste kako pluća sazrijevaju.
Hipoglikemija, nizak nivo šećera u krvi, može učiniti da odrasla osoba osjeća vrtoglavicu, da se zaljulja ili bude razdražljiva, ali kod novorođenčeta to može biti mnogo ozbiljnije i prouzročiti oštećenje mozga i retardiranost ukoliko se ne liječi. 
Ovo je najčešće problem kod beba rođenih u višestrukom porođaju kada manja ili najmanja beba ima tjelesnu težinu manju od dva kilograma, te kod beba čije su majke dijabetičarke (one obično imaju veliku, a ne malu tjelesnu težinu na rođenju). 
Rutinski se prati hoće li se pojaviti hipoglikemija tokom prvih 24 do 48 sati i, ako se otkrije, odmah počinje liječenje koje se sastoji u tome da se normalizira nivo šećera.
U krvnom sistemu ploda postoji spoj mekih zidova između aorte (arterije kroz koju se krv iz srca šalje u ostatak tijela) i lijeve plućne arterije (one koja vodi do pluća) koji se zove ductus arteriosus. 
Ovaj krvni sud odvodi krv od pluća koja još ne funkcioniraju i tokom trudnoće se održava otvorenim pomoću visokog nivoa prostaglandina E (iz grupe masnih kiselina koje proizvodi tijelo) u krvi. 
U normalnom slučaju, nivo prostaglandina E pada na porođaju i krvni sud počinje da se zatvara tokom nekoliko narednih sati. Ali kod otprilike polovine vrlo malih prijevremeno rođenih beba (onih koje su teške manje od 1500 grama) kao i kod nekih većih beba, nivo prostaglandina E ne pada i krvni sud ostaje otvoren, ili patentan. 
U mnogim slučajevima nema simptoma, osim možda malo kraćeg daha prilikom naprezanja i/ili plavih usana, i krvni sud se sam zatvori tokom neonatalnog perioda. 
Ipak, ponekad se mogu javiti teške posljedice. Liječenje antiprostaglandinskim lijekovima (indometacin) obično je uspješno u zatvaranju krvnog suda; a kada nije, jednostavan hirurški zahvat obično završava posao.
Retinopatija nedonesenosti (ROP) je stanje, nazvano i retrolentalna fibroplazija, koje može dovesti do značajnih ožiljaka i oštećenja na mrežnjači oka, do povećanog rizika od miopije (kratkovidosti), ambliopije (šetajućeg oka), nistagmusa (nevoljnih ritmičkih pokreta), pa čak i sljepila.&nbsp;&nbsp; ROP je izuzetno čest među veoma malim bebama - pogađa četiri od pet beba koje su teške od 1500 do 1750 grama. Nekada se mislilo da ga izaziva pretjerano davanje kisika, ali sada se vjeruje da je u mnogim slučajevima problem u neizbalansiranosti kisika u bebinoj krvi i da razni drugi faktori (koji mogućno uključuju jako svjetlo u porodilištu, majčin dijabetes, ili korištenje antihistamina od strane majke tokom posljednje dvije nedjelje trudnoće) vjerovatno doprinose ovom stanju.
Novorodjenče sa ROP-om treba pregledati oftalmolog pedijatar. Pomno praćenje gasova u krvi novorođenčeta sada je rutinsko i zaista izgleda pomaže da se smanji oštećenje. 
Po svoj prilici pomaže i vitamin E dat oralno ili intramuskularno, ali potrebno je redovno pratiti nivo u krvi tako da se doza može mijenjati kako beba raste. 
Agresivna terapija kriohirurgijom (zamrzavanjem se uništi pretjerani rast krvnih sudova u oku i spriječi dalje odljepljivanje mrežnjače) može biti efikasna u sprečavanju sljepila. 
Još nezreo plodov mozak sadrži germinalnu matricu, želatinsku strukturu napunjenu venama, arterijama i kapilarima, koja nestaje oko 38. nedjelje trudnoće. 
Dojenčad rođena prije nego što ona nestane imaju visok rizik hemoragije zbog lomljivosti ovih krvnih sudova i velike količine krvnog protoka kroz njih. Intraventrikularna hemoragija je izuzetno česta među prijevremeno rođenom djecom, javlja se u 30 do 40 posto slučajeva, najčešće tokom prva 72 sata života. 
Hemoragije se gradiraju na četverostepenoj skali, gdje je stepen I najblaži, i stepen IV najteži. Stepen IV zahtijeva blisko nadgledanje da bi se ispravili eventualni dalji problemi koji se razvijaju - hidrocefalus, na primjer. 
Redovan ultrazvučni pregled obično se traži za stepene III i IV sve dok hemoragija ne prestane. Bebe sa hemoragijama viših stepena također imaju rizik od neposrednih komplikacija i kasnijih hendikepa. 
Razvijeni su metodi liječenja koji sprečavaju i/ili liječe ovu bolest, uključujući i jedan u kom se indukuje prijevremena paraliza mišića da bi se smanjio protok krvi u mozgu.
Nekrozni enterokolitis je bolest crijeva u kojoj tkivo crijeva postaje oštećeno i umire, a simptomi se obično pojevljuju između drugog i dvadesetog dana, gotovo uvijek kod beba male tjelesne težine.&nbsp;&nbsp; Simptomi su, između ostalog: Nadimanje u stomaku, povraćanje žutog sadržaja, apneja i krv u stolici. Razvijeno je vrlo mnogo teorija u pokušaju da se utvrdi tačan uzrok, ali nijedna od njih nije potpuno zadovoljavajuća. 
Ono što izgleda najvjerovatnije jeste da postoji kombinacija faktora koji vjerovatno uključuju i korišćenje vještačkog mlijeka (manje je vjerovatno da će biti pogođene bebe koje doje). 
Beba sa nekroznim enterokolitisom obično se stavlja na intravensko hranjenje, a liječenje će zavisiti od simptoma. Ukoliko postoji ozbiljnije oštećenje crijeva, potreban je hirurški zahvat da bi se otklonio oštećeni dio.
Iako se apneja, periodi prestanka disanja, može javiti kod bilo kog novorođenčeta, ovaj problem je mnogo češći kod dojenčadi rođene prije vremena.&nbsp;&nbsp; Apneja nedonesenosti se dijagnosticira ako beba ima takve periode koji traju više od petnaest sekundi ili koji su kraći, ali su povezani sa bradikardijom, usporavanjem srčanog ritma.
Kada se uoči apneja, obično se rade testovi da se utvrdi je li djetetu potrebno nadgledanje. Nadgledanje apneje nedonesenosti obično nije neophodno poslije šestog mjeseca, ali tokom tog vremena monitor se mora podešavati kako bebin puls prolazi kroz normalno usporenje koje dolazi sa rastom (ako se to ne radi, može doći do mnogo lažnih alarma usljed sporih srčanih otkucaja). 
Ova vrsta apneje, i ako se ne povuče pošto je beba dostigla svoj predviđeni termin, nije u vezi sa SIDS-om (sindrom iznenadne smrti novorođenčadi).
Mnogo je vjerovatnije da prijevremeno rođene bebe razviju žuticu nego što je to slučaj kod beba rođenih u terminu.

Medicinski problemi koji najčešće kompliciraju život prijevremeno rođene dojenčadi su: poremećaji disanja, hipoglikemija, otvoren ductus arteriosus (srce), problemi sa očima, s moždanim krvotokom, apneja, žutica ...

Ove bebe često sporo dobijaju u težini i podložne su pojavi apneje

Nije lako kad se prerano stigne na svijet

Neke roditeljske zablude u vezi sa <a href="https://bebe.avaz.ba/prehrana/508187/kako-raznovrsna-hrana-utjece-na-razvoj-djece">hranom</a> mogu čak i ozbiljno ugroziti zdravlje njihove djece. Posebno su ugrožena djeca pristalica stroge vegetarijanske dijete - vegana. Evo najčešćih zabluda i njihovih posljedica:&nbsp; 1. Sve više roditelja djecu hrani s previše voća i povrća, a premalo masnoća, žitarica i kalorija. A njihovoj djeci zapravo prijeti takva deformacija kostiju koja se povezuje sa sirotinjskim četvrtima 19. stoljeća. 
2. Drugi roditelji, opet, pretjeruju s mesom nauštrb ugljikohidrata - dijeta bogata mesom, ribom i salatom ne daje dovoljno energije za aktivan tinejdžerski život. Djeca, a posebno ona koja se bave sportom, trebaju konstantnu opskrbu energijom, a to se najbrže postiže ugljikohidratima. Majke pod utjecajem modernih mesnih dijeta mogu opasno pogriješiti. 
3. Prehrana bez mliječnih proizvoda i nadoknade kalcija djeci donosi pokvarene zube te loše kosti. A budući da kosti rastu do 20. godine, slabe kosti u tinejdžerskim godinama znače slabe kosti za cijeli život i vrlo moguću osteoporozu. 
4. Crveno meso povezuje se s pojavom tumora, no majke koje su zbog toga potpuno izbacile crveno meso iz jelovnika svoje djece vjerojatno su zaboravile na željezo koje se tu nalazi. A djeci treba željezo za razvoj mozga i rast. 
5. Neki liječnici susreli su se s malim pacijentima koji su neprestano patili od proljeva. Roditelji su ih hranili gotovo isključivo kruhom i povrćem i nisu shvaćali što nije u redu. No, stanje ove djece odmah se popravilo nakon prelaska na prehranu s manje vlakana. 
6. Djeci predškolske dobi ne bi trebalo davati previše cjelovitih žitarica jer će u kasnijim godinama ova zdrava mršava djeca biti u opasnosti od pretilosti. 
7. Američka studija pokazala je da zabranjivanje slastica u djetinjstvu nosi rizik od veće količine pojedenih slastica u zrelijim godinama. A ovo je posebno tačno kod djevojaka kojima su slatkiši bili tabu.

Svi stručnjaci slažu se u jednom: Ne tretirajte djecu kao da su odrasli i ne podvrgavajte ih pomodnim dijetama pseudonaučnika

Prehrana bez mliječnih proizvoda i nadoknade kalcija djeci donosi pokvarene zube te loše kosti

Sedam opasnih roditeljskih zabluda o hrani

Istraživanje američkih naučnika pokazalo je da su djeca genetski programirana za razlikovanje spolova, zbog čega dječaci automatski biraju neku „mušku" igračku umjesto, naprimjer, Barbike.&nbsp;&nbsp; Istraživanje je obavljeno na bebama starim od tri do osam mjeseci kojima su nuđene igračke za djevojčice i igrače za dječake. Dječaci i djevojčice automatski su se opredjeljivali za igračke koje odgovoraju upravo njihovom spolu. 
Naučnici smatraju pojavu urođenom, pošto bebe mlađe od osam mjeseci s tim „životnim stažom" ne mogu naučiti razlikovati spolove. Rezultat istraživanja može se objasniti i ponašanjem roditelja i okruženjem beba iz kojeg stižu primjedbe o razlici muško/žensko, što bi moglo utjecati na bebe.

Bebe mlađe od osam mjeseci s tim „životnim stažom" ne mogu naučiti razlikovati spolove

Rezultat istraživanja može se objasniti i ponašanjem roditelja

Bebe biraju igračke prema spolu

Kod beba se, kako rastu, neprestano smjenjuju epizode budnosti i spavanja (tzv. polifazno spavanje), pri čemu je iz mjeseca u mjesec ukupna dnevna dužina spavanja sve manja, a budnosti sve veća.&nbsp;&nbsp; Čovjek se budi nekoliko puta tokom noći do kraja života, pa to važi i za bebu. Ali, sve dok ne nauči sama nastaviti spavati, ni vi, ni ona se nećete naspavati.
Sve do trećeg mjeseca ne treba očekivati nikakav pomak u ritmu noćnih obroka. Mali broj beba tada počinje povećavati razmak između <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/457216/beba-doji-na-zahtjev-a-ne-prema-satnici">dva obroka</a> što, u početku, ne mora biti noću, ali je obično nakon kupanja. 
Zato kupajte bebu kasnije uvečer, da bi duže spavala noću, a ne danju. Ovaj pomak u ritmu spavanja ne mora se desiti prije šestog mjeseca, naročito kod beba koje doje. Bebe koje se hrane flašicom ranije izbacuju noćni obrok (što nikako ne znači da treba prestati s dojenjem da bi se to dogodilo). 
Bebe se lako navikavaju na određen način ishrane, a vi biste trebali te navike polako mijenjati u skladu s prirodnim potrebama djeteta. Većini beba od dva-tri mjeseca još treba jedno do dva sisanja noću, ali ne više. Ukoliko ta navika i dalje traje, preduzmite sljedeće: 
1. Povećajte obim obroka pred odlazak na spavanje. Ako beba samo doji, ne dajte joj da brzo zaspi na dojci, jer se tako neće dovoljno najesti, pa će kroz nekoliko sati ogladniti, već je budite sve dok se ne najede. 
2. Nahranite bebu prije svog odlaska na počinak. Ukoliko, ova mjera ne pomaže, odustanite od nje. 
3. Provjerite da li beba dovoljno jede tokom dana. Ako to nije slučaj, razumljivo je što nedostatak kalorija nadoknađuje noću. Može pomoći češće dojenje danju, ali to je mač s dvije oštrice, jer se kod nekih beba isti ritam nastavlja i noću, pa dobivate kontraefekt. 
4. U slučaju da je beba starija od pet mjeseci, razmislite o uvođenju nemliječne hrane jer joj, možda, vaše mlijeko više nije dovoljno ili, jednostavno, već osjeća potrebu za drugom vrstom hrane. Indikaciju za dohranu mliječnom formulom treba postaviti isključivo pedijatar. 
5. Pokušajte postepeno „rastezati" period između dva noćna hranjenja tako što ćete dodavati pola sata svake ili svake druge noći. Umjesto da skačete na prvi bebin signal, dajte joj šansu da sama ponovo zaspi. Ako nastavi plakati, pokušajte je umiriti, ali je nemojte uzimati u naručje (pomazite je, otpjevajte uspavanku ili pustite muzičku igračku da svira). Ukoliko plač ne prestane u razumnom periodu (15 minuta), podignite je i probajte je umiriti mazeći je, ljuljajući i pjevajući joj. Ne palite svjetlo u sobi i budite tihi. 
6. Ako sve ovo ne pomogne - nahranite je, sada ste već produžili razmak od prethodnog obroka za dobrih pola sata. Na taj način beba može narednih noći sama za toliko duže spavati. Trudite se produžavanjem vremena između obroka noćno hranjenje svesti na jedno do uzrasta od šest mjeseci, kada treba i njega izbaciti. 
7. Ne presvlačite bebu tokom noći, osim ako je to apsolutno neophodno. U tu svrhu su se bolje pokazale pelene za jednokratnu upotrebu, jer je u njima beba suha i kad se upiški. 
Bebi od pet-šest mjeseci, koja je normalno uhranjena i lijepo napreduje, noćni obrok nije potreban. Sada je u pitanju samo navika, koja se sve teže može promijeniti što je dijete starije. Nemojte čekati da prohoda, jer će onda samo dolaziti do vas i tražiti da doji. 
- Loša je navika da dijete uspavljujete hranom. Tako neće htjeti zaspati samo ni kada već bude dovoljno veliko, a prisustvo mliječnog i drugog šećera u usnoj šupljini tokom noći dovodi do kvarenja zuba koji počinju izbijati, sa dalekosežnim posljedicama.&nbsp;&nbsp; - Momentalno odvikavanje: kada se beba probudi i počne plakati, nemojte odgovarati, već je pustite da plače. Prve noći će to trajati možda i čitava dva sata, kada će od umora, konačno morati zaspati. Sljedeće noći će plakati znatno kraće, a nakon nekoliko dana, kada se uvjeri da je plač uzaludan, neće se više buditi. 
Ova metoda je efikasna, ali malo ko to može izdržati, jer djeluje nehumano i stresno. Ukoliko živite u zajednici s roditeljima, ima vrlo male šanse da uspije. Nakon tri-četiri noći problem će biti jednom zauvijek riješen, pa će i vama i njima ubuduće biti lakše, a beba neće imat posljedica. 
Ukoliko se u bilo kom trenutku bebin plač promijeni i ona zazvuči kao da je u nevolji, obavezno provjerite da se nije uplela u pokrivače ili je zauzela nezgodan položaj iz koga se ne može sama izvući.
- Postepeno odvikavanje: odgovorite kad vas dijete pozove, ali ne tako što ćete ga nahraniti, već na neki drugi način pokušajte mu pomoći da zaspi (mažanjem, pjevanjem, ali bez uzimanja u ruke). Kad se umiri, udaljite se. Ako ponovo počne plakati, pustite ga pet minuta ili koliko možete izdržati, pa ga ponovo umirujte na isti način. Pri tome ne čekajte pored bebinog kreveta dok zaspi, već se izgubite ranije, kako bi se vremenom beba navikla da sama zaspi. Svaki sljedeći put je pustite da plače po pet minuta duže prije nego što se pojavite. Možda vas jednom iznenadi i više se ne probudi do jutra. 
Vodite evidenciju o vremenu kada se beba budi tokom noći. Probudite se pola sata ranije i sami probudite dijete i nahranite ga, ne čekajući da se spontano budi. Narednih dana postepeno povećavajte razmak između noćnih obroka, sve dok se ono ne navikne da prespava cijelu noć. Ovo ne pomaže ako beba zaspi čim počne dojiti. 
Ako se beba starija od osam mjeseci budi previše rano, oko pet sati, pokušajte sljedeće: 
1. Ne dajte da u sobu prodre jaka svjetlost. Ako treba, spustite roletne. 
2. Ukoliko se čuje buka sa ulice, premjestite bebu u drugu sobu, držite prozor zatvorenim ili pustite neki monoton zvuk da biste prigušili uličnu buku. 
3. Držite bebu duže budnom uvečer. 
4. Skratite spavanje tokom dana, ali ne toliko da beba bude umorna na kraju dana. 
5. Neka čeka. Nemojte žuriti ka bebi čim se oglasi, možda će sama ponovo zaspati ili se zabavljati igračkama. 
6. Nekoj djeci ništa od ovoga ne pomaže. Onda vam preostaje jedino da ranije legnete i s partnerom podijelite posao oko bebe. Ukoliko dojite, prepustite drugima kućanske poslove, kako biste uspjeli prikupiti malo snage za naredni dan.

Sve do trećeg mjeseca ne treba očekivati nikakav pomak u ritmu noćnih obroka

Nahranite bebu prije svog odlaska na počinak

Koliko treba biti visok i težak?

S djecom otvoreno i iskreno o razvodu braka

Bake i djedovi - ključ sretnog djetinjstva

Sedam preporuka za putovanje s djetetom

Gdje se skrivaju otrovi s kojima živite

Pravila ponašanja u automobilu

Aritmija nije bauk, ali...

Porodični obroci trebaju svima biti ugodni, zato odvojite za njih dovoljno vremena

Zašto se javljaju napadi bijesa kod dvogodišnjaka

Izleti odmaraju roditelje i potiču dječju kreativnost

Bol u grudima nije opasna

Zašto se bebe trzaju i u snu

Nije lako kad se prerano stigne na svijet

Sedam opasnih roditeljskih zabluda o hrani

Bebe biraju igračke prema spolu

Kako ukinuti noćni podoj

Svakodnevnica

Koliko treba biti visok i težak?

S djecom otvoreno i iskreno o razvodu braka

Bake i djedovi - ključ sretnog djetinjstva

Sedam preporuka za putovanje s djetetom

Gdje se skrivaju otrovi s kojima živite

Pravila ponašanja u automobilu

Aritmija nije bauk, ali...

Porodični obroci trebaju svima biti ugodni, zato odvojite za njih dovoljno vremena

Zašto se javljaju napadi bijesa kod dvogodišnjaka

Izleti odmaraju roditelje i potiču dječju kreativnost

Bol u grudima nije opasna

Zašto se bebe trzaju i u snu

Nije lako kad se prerano stigne na svijet

Sedam opasnih roditeljskih zabluda o hrani

Bebe biraju igračke prema spolu

Kako ukinuti noćni podoj