Kolektivni centri širom Bosne i Hercegovine uglavnom su mjesto preživljavanja u kojem niko ne bi ostao da ima mogućnost izgraditi vlastiti krov nad glavom. Nažalost, u kolektivne centre i dalje se useljavaju nove porodice. Jedna od njih je i Sena Saletović (54) iz Brezovače, koja je sa sinom smještena u kolektivni centar Ježevac.

Manje troškova

Kuća u kojoj je Sena s maloljetnim sinom živjela je neuvjetna za život, prijetilo joj je klizište i bila je prinuđena živjeti u iznajmljenom stanu, za čiju kiriju je teško sakupljala novac, uglavnom radeći kao krojačica i danju i noću.

- Krojila sam za male pare. Trajalo je to sve dok se nisam razboljela. Šećerna bolest i oštećenje vida ubrzo mi nisu dozvoljavali više da radim po cijele dane, a tako nisam više stizala ni da izmirujem obaveze, da osiguram djetetu autobusku kartu do škole, užinu – ističe Saletović.

Tada je bila primorana da se snalazi. U pomoć su joj pritekli iz Općine i osigurali smještaj u Ježevcu. Prihvatila je, kako kaže, jer bolje nije imala te se tako oslobodila bar jednog troška za stanarinu.

Teški uvjeti

Kao krojačica je radila 17 godina u tvornici konfekcije „Borac“ u Banovićima, koji joj je uplatio samo devet godina radnog staža. Kaže da je teško preživljavala i tada jer je često plaću dobivala u robi kojom nije mogla platiti obaveze. I danas preživljava, uz bolest, teško može zaraditi za hranu i ogrjev.

- Uvjeti su teški, borba da iškolujem dijete i da ga izvedem na pravi put. Radim za mašinom koliko mogu, nabavila sam i kokoši - navodi Sena.

Naslijedila sudbinu majke

Ističe da je naslijedila sudbinu majke. Njen otac je poginuo kada je imala tri godine, te je njih troje podizala majka. Sena ima 16-godišnjeg sina i trudi se da ga odškoluje za varioca.

– Pohađa prvi razred, a ja ga savjetujem da nauči dobro raditi jer će dobar majstor uvijek imati posla – naglašava Saletović, dodajući da bi joj svaka pomoć dobrodošla, a pogotovo hrana.