„Dijamantu, dijamantu“, odjekivali su TV prijemnici 28. marta 2009. godine, kada su fudbaleri Bosne i Hercegovine razbili Belgiju (4:2), a Edin Džeko postao „Dijamant“.
Prošlo je skoro 16 godina od te utakmice, Džeko i dalje predvodi našu reprezentaciju, a nakon nekoliko sivih godina, čini se da dolaze bolji dani za naš fudbal. Barem, kada je riječ o mladim i talentiranim fudbalerima.
Separatisti i mnogi neprijatelji bi najradije da nema Bosne i Hercegovine. Ali države Bosne i Hercegovine je bilo i bit će, pa tako i reprezentacije ove zemlje koju prate navijači i naši ljudi rasuti svuda po svijetu. Pa tako dječaci koji počinju šutati loptu maštaju o dresu „Zmajeva“.
I Esmir Bajraktarević, čiji su roditelji porijeklom iz Srebrenice, šutirao je loptu u dalekoj Americi u Džekinom dresu. Kerim Alajbegović, veliki potencijal iz Bajer Leverkuzena, mogao je igrati za Njemačku, ali je srce reklo – samo Bosna i Hercegovina.
Samed Baždar se zahvalio Srbiji i, umjesto za „Orlove“, igrat će za „Zmajeve“. U cijeloj plejadi mladih i talentiranih fudbalera je i Tarik Muharemović, kojeg su Slovenci mjerkali, ali nije želio ni da čuje.
Dok se rezultati reprezentacije iščekuju, direktor Emir Spahić vrijedno radi i sakuplja talente po svijetu. Nekada beskrupulozan defanzivac i kapiten reprezentacije Bosne i Hercegovine sada pomaže na drugi način.
I to mu ide. Kada se i pojavi neki potencijalni fudbaler, niste ga ni zamislili u dresu reprezentacije, a već stiže informacija da ga je Spahić kontaktirao i da bi mogao zaigrati za „Zmajeve“.
Tako je i s Demirelom Hodžićem, fudbalerom mladog tima Milana, kojeg Spahić vrbuje da zaigra za BiH umjesto Švedske. Dobrih fudbalera ne manjka, nikada ih neće biti dovoljno, zna to i Spahić, a jedno je sigurno – rađaju se neki novi dijamanti.
