Zavezana za zid i ležeći na prljavom dušeku, s licem prepunim šminke, ženka orangutana Poni čekala je godinama na svog sljedećeg seks-klijenta, pa onog nakon njega i tako unedogled.

Bila je obrijana, naparfemisana i nosila je nakit.

Radnici s obližnje farme palminog ulja u Borneu došli bi u bordel i platili siću da imaju seks s prostitutkom ili, nevjerovatno, s Poni.

Znajući šta je čeka, Poni je naučila da zavrti svoje kukove kada bi neko ušao u njen sobičak.

Silovali su je muškarci od nje dva puta veći i plaćali njenom vlasniku za to iskustvo.

Poni je od svoje majke ukradena kao beba i cijelog života njeno tijelo su brijali svaki drugi dan, ostavljajući nezaštićenu kožu u crvenilu i izloženu ujedima komaraca, od kojih duga dlaka upravo i treba da štiti njenu vrstu.

Uz sve to, ona je dresirana da zna kako da izvrši spolne radnje.

Niko ne zna tačno koliko je Poni dugo radila kao prostitutka prije nego što su je spasili od ovog nasilja. Bilo joj je potrebno više od decenije da se oporavi od surovosti kojoj je bila izložena u seoskom bordelu, mjestu veoma popularnom među lokalnim radnicima.

O Poni se brinula bivša učiteljica Mišel Desilets (Michelle Desilets).

- To je bilo užasno. Bila je seks-rob, što je groteskno. Po cijelom tijelu bili su joj gnojni čirevi, a na licu šminka i naušnice na ušima. Sigurno je pretrpjela ogroman bol. Grozno je i misliti koliko li je samo bila uplašena. Ne mogu da vjerujem da ljudi mogu da učine takvo nešto životinji - rekla je ona.

I spasiti je nije bilo lako, jer je za lokalnu zajednicu Poni bila "dobar izvor zarade", koji nisu bili voljni da tek tako izgube.

Na kraju je 35 naoružanih policajaca natjeralo seljane, koji su im prijetili noževima i pištoljima, da puste Poni.

- Njena "madam" je gorko plakala kada smo joj oduzeli životinju - rekla je Mišel.

Kako kaže, Poni se dugo oporavljala u prihvatilištu. U početku se užasno plašila muškaraca te su oko nje bile samo žene.

Vremenom su muški njegovatelji počeli da joj se približavaju, a ona da im vjeruje. Na kraju se preselila na jedan od otoka, gdje je okružena pripadnicima svoje vrste, ali ne i u divljinu, jer u njoj nikada ne bi umjela da se snađe. Ipak, već 15 godina unazad njeno zdravlje je dobro.

Procjenjuje se da se godišnje ubije oko 1.000 orangutana da bi njihove bebe bile prodate na crnom tržištu. Za jednu prodatu bebu pretpostavlja se da se ubiju barem četiri odrasle životinje.

Iz tih razloga, ali i zbog krčenja palminih šuma radi ulja ovim životinjama prijeti izumiranje.