Skriven na periferiji Pariza, francuski centar za upozorenje na cunami jedva da je poznat ikome dalje od okeana. Ipak, CENALT je epicentar državne mreže upozorenja na cunami - i mjesto koje bi jednog dana moglo da spasi hiljade života, piše Euronews.
Iako je veoma neobično vidjeti bilo šta srazmjerno cunamiju u Indijskom okeanu iz 2004. godine, koji je ubio oko 250.000 ljudi, cunamiji su češći nego što mnogi ljudi misle - uključujući i ovdje u Evropi.
Na Mediteranu i morima koja su s njim povezana, od početka 20. stoljeća bilo je oko stotinu cunamija. To je oko deset posto svih zabilježenih u istom periodu.
Iako manje uobičajeni, cunamiji u sjeveroistočnom Atlantiku i dalje čine oko pet posto ukupnog broja, a među njima je bio jedan posebno katastrofalan događaj.
Zemljotres u Lisabonu u 18. stoljeću
- Najmoćniji cunami za koji znamo u Atlantiku bio je onaj koji je izazvao zemljotres u Lisabonu 1755. godine - kaže Elen Ebert, nacionalna koordinatorica CENALT-a – što je skraćenica za "CENtre d’ALerte Tsunami".
Taj zemljotres je imao magnitudu blizu 8,5 stepeni, objašnjava ona, što je slično onome što vidimo u Tihom okeanu nekoliko puta u stoljeću, ali u Atlantiku je veoma rijetko.
- Iako su francuske obale u velikoj mjeri bile zaštićene Iberijskim poluotokom, cunami je uništio većinu Lisabona i Kadiza i dijelove Maroka, s nekoliko hiljada žrtava - navela je ona.
Nastali valovi stigli su do jugozapadnog Kornvola i Irske.
- Ovo je vrsta velikog cunamija za koji možemo očekivati da će se desiti na svaka tri do pet stoljeća. Dakle, to bi se moglo dogoditi sutra – ili bi se moglo dogoditi u narednom stoljeću – ali znamo da će se dogoditi - rekla je ona.
Upozorenje na cunami
Iako je većina cunamija obično mnogo manja od toga, oni i dalje mogu ostaviti pustoš za sobom - i rezultirati gubitkom života - zbog čega je rad CENALT-a toliko važan.
Centar je 2022. proslavio svoju 10. godišnjicu. Osnovan je nakon cunamija 2004. kao dio šire inicijative UNESCO-a za uspostavljanje sistema upozorenja na cunami širom svijeta.
Smješten u najsavremenijoj zgradi koja radi 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici, njime upravlja tim stručnjaka za analizu geofizičkih podataka iz CEA (Francuske komisije za alternativne energije i atomsku energiju).
Ukratko, postoje dva glavna cilja: prvo, otkriti svaki zemljotres koji bi mogao izazvati cunami i upozoriti nadležne organe u roku od 15 minuta. Drugo, da im se javi da li ima cunamija - i, ako jeste, vrijeme i amplitude dolaska.
Početne informacije se prikupljaju iz mreže od nekoliko stotina seizmičkih stanica, od kojih je svaka prikazana na ogromnom ekranu u glavnoj galeriji, i koje prenose podatke kad god se detektuje potres.
Događaju se tada daje jedan od tri nivoa prijetnje prema ozbiljnosti – žuti, narandžasti ili crveni – i šalje se odgovarajuće upozorenje. Odgovarajući mjerači plime se također prate kako bi se utvrdio nivo mora.
Kako funkcioniše tehnologija za otkrivanje cunamija
- Kada jedna od seizmičkih stanica treperi crveno, to znači da detektuje signal - objašnjava Paskal Rudil, tehnički koordinator u CENALT-u.
Stanica bi mogla samo da uhvati jak vetar ili da prođe kamion. Ali ako nekoliko stanica počne da treperi istovremeno, to znači da su pogođene prilično jakim seizmičkim valom. Drugim riječima - zemljotres.
Sistem zatim pokušava da pronađe epicentar ovih detekcija i dodaje informacije na kartu, u obliku kruga, čija veličina predstavlja veličinu, a boja dubinu.
- Naš cilj je da obavijestimo nadležne organe u roku od 15 minuta jer cunami može da stigne prilično brzo. U zapadnom Mediteranu, naprimjer, ako imamo zemljotres u blizini Alžira, on će prijeći more za sat i 15 minuta. Dakle, ne ostavlja mnogo vremena. Također, iako naši cunamiji nisu tako veliki kao u Pacifiku, nisu vam potrebni valovi visoki 30 metara da biste imali štetu i povrede. Čak i 50 centimetara može biti opasno za plivače - dodao je on.
Koliki je rizik od cunamija u Francuskoj
Srećom, barem do sada nije bilo većih incidenata u CENALT-u.
Od svog početka do 2022. godine, centar je izdao 84 upozorenja "nivo informacije" (bez rizika od cunamija) i samo dva upozorenja "nivo upozorenja" (valovi manji od jednog metra na obali) – od kojih je posljednje u martu 2021., izazvalo je porast nivoa mora u Tulonu za oko pet centimetara.
Ali, također, „znamo da je to samo pitanje vremena“.
- Francuska rivijera je vjerovatno jedno od najopasnijih područja u kontinentalnoj Francuskoj, a najveća prijetnja dolazi sa sjevernoafričke obale - kaže Ebert.
Gradovi i mjesta na Azurnoj obali, koja su veoma popularna među turistima, također rade na pripremi ljudi. Kan je postavio tačku digitalne transformacije, dok Antib organizuje vježbe evakuacije.
- Ne očekujemo valove od 20 metara, kao u Japanu, Čileu ili Sumatri, već više od jednog do dva metra - dodaje.
Međutim, ono što je izuzetno opasno nije samo visina cunamija, već i tokovi vode – i poplave koje dolaze na obalu – koje mogu prouzrokovati štetu na plažama, lukama i ulicama.
Gledajući u budućnost, dok analitičari mogu biti opravdano ponosni na svoj rad u CENALT-u u posljednjoj deceniji, oni su daleko od toga da stoje mirno.
Iako je tehnologija dramatično napredovala, oni su željni da nastave sopstvena istraživanja - između ostalog i zato što bi porast nivoa vode izazvan klimatskom krizom mogao dodatno pogoršati stvari.
Efekt klimatske krize
- Iako nivo vode sam po sebi ne utječe na cunami – jer zemljotres se može desiti bez obzira na nivo mora – on svakako može uticati na efekt na obalu - kaže Ebert.
Naprimjer, ako je to mala luka, a obala je veoma niska, kao što je u Kanu ili Tulonu, cunami bi mogao da bude opasniji.
- Dakle, u narednim godinama bi bilo sjajno praviti prognoze u realnom vremenu - kao što sada imamo sa vremenom - koristeći numeričku simulaciju. Naprimjer, da prognoziramo da u Nici možemo očekivati 3,5 m, ili Marseju oko 0,5 m itd., za određeni događaj - rekla je.