Najnovija studija naučnika MIT-a ukazuje da autonomni automobili imaju loš utjecaj na okoliš zbog računara koji njima upravljaju računala, jer ona stvaraju velike količine stakleničkih plinova.
Podatkovni centri u kojima se nalazi računalna infrastruktura koja se koristi za pokretanje aplikacija nadaleko su poznati po svom velikom ugljičnom otisku.
Statistički model
Oni trenutno čine oko 0,3 posto globalnih emisija stakleničkih plinova, ili otprilike onoliko ugljika koliko Argentina stvara godišnje.
Uvidjevši da je manje pažnje posvećeno potencijalnom otisku autonomnih vozila, istraživači MIT-a izradili su statistički model za proučavanje problema. Utvrdili su da će 1 milijarda autonomnih vozila, od kojih se svako vozi jedan sat dnevno s računalom koje troši 840 vata, trošiti dovoljno energije da generiraju približno istu količinu emisija kao što to trenutno čine podatkovni centri.
Istraživači su također otkrili da u više od 90 posto modeliranih scenarija, kako bi se spriječilo povećanje emisija autonomnih vozila u odnosu na trenutne emisije podatkovnih centara, svako vozilo mora koristiti manje od 1,2 kilovata energije za računalstvo, što bi zahtijevalo učinkovitiji hardver, čija bi se učinkovitost trebala udvostručavati brže nego svake 1,1 godine kako bi emisije bile ispod tih razina.
Životni vijek
Istraživači su izgradili okvir za istraživanje operativnih emisija iz računala u globalnoj floti električnih vozila koja su potpuno autonomna, što znači da im nije potreban pomoćni ljudski vozač.
Model uključuje broj vozila u globalnoj floti, snagu svakog računala na svakom vozilu, sati vožnje svakog vozila i intenzitete ugljika električne energije koja pokreće svako računalo.
Nakon što su rezultati ove studije postali poznati, to nije neko veliko iznenađenje, jer autonomna vozila doista troše enormne količine energije. Primjerice, imaju pogled na svijet od 360 stupnjeva, što znači da koriste oko 20 ljudskih očiju i pokušaju razumjeti stvari koje se oko njih zbivaju u stvarnom vremenu.
Jedan od načina za povećanje energetske učinkovitosti mogao bi biti korištenje specijaliziranijeg hardvera koji je dizajniran za pokretanje specifičnih algoritama vožnje. Budući da istraživači poznaju zadatke navigacije i percepcije potrebne za autonomnu vožnju, moglo bi im biti lakše dizajnirati specijalizirani hardver za te zadatke. Ali vozila obično imaju životni vijek od 10 ili 20 godina, tako da bi jedan od izazova u razvoju specijaliziranog hardvera bio "pripremiti ga za budućnost" tako da može pokretati nove algoritme.
