Davor Dujmović je bio jedna od najsjajnijih zvijezda domaće glumačke scene, a najpoznatiji je po ulozi Perhana u filmu “Dom za vješanje”. Na današnji dan 1999. godine izvršio je samoubistvo vješanjem. Imao je 30 godina. 

Dujmović je bio talenat kakav se rijetko viđa, a u svijet filma ušao je potpuno slučajno, prenosi Espreso.rs.

Rođen je u Sarajevu, u siromašnoj porodici. Želio je da svira klavir.

- Bili smo siromašni, nisam imao instrument, ali je moja mama poznavala čistačicu u školi koja mi je noću otključavala učionicu i ja sam tu vježbao - pričao je Davor o svom iskustvu u muzičkoj školi.

Kao dječak imao je običaj da poslije nastave svrati kod svog oca, koji je tada radio na pijaci Markale.

Desilo se da je svratio na sok u obližnji restoran, baš kad su tu došli Emir Kusturica i njegov asistent, Ćiro Mandić. Pozvali su ga na audiciju za film “Otac na službenom putu” i na probnom snimanju se pokazalo da je savršen za ulogu.

Poslije filma “Otac na službenom putu”, koji je nagrađen Zlatnom palmom u Kanu, odlučio je da upiše filmsku akademiju. Nije mu uspjelo i kasnije više nije ni pokušavao.

- U šali kažem da bih išao na Akademiju pod uslovom da predajem. Mislim da nije bilo potrebe, jer sam mislio da se glumom bavim dok se ne zasitim, dok se publika i kamera ne zasite mene. Ja u stvari nikad nisam imao namjeru da budem glumac - priznao je jednom prilikom.

S nepunih 18 godina Davor je postao glavni glumac u sljedećem filmu Emira Kusturice, “Dom za vješanje”.

- Perhan je došao kao sudbina da dobijem glavnu ulogu poslije filma "Otac na službenom putu". Perhan je kult nečeg ciganskog i bit će to još dvjesta godina - rekao je u jednom intervjuu.

Ta uloga donijela mu je titulu jednog od pet najboljih glumaca u Evropi, a on i njegova partnerka u filmu (Azra) Sinolička Trpkova proglašeni su za najbolji glumački par u bivšoj Jugoslaviji. Nadimak Perhan ostao mu je zauvijek.

Poredili su ga s Dastinom Hofmanom i činilo se da mu se smiješi svjetska karijera, ali... Tu bajka dobija tužan obrt.

Početkom devedesetih Davor se navukao na heroin. Pokušavao je da se liječi u nekoliko navrata, ali bezuspješno.

- Ono što donosi heroin ne bih poželio ni najgorem neprijatelju. U početku je bilo "ja sam mal' pa sam radoznal", ali radoznalost se u ovom slučaju plaća zavisnošću - govorio je.

Nije dočekao - 31. maja 1999. godine se objesio u Novom Mestu.