Aleksandaru Miliću Miliju, osnivaču „Miligrama“, ne treba, kako je rekao, poseban povod da dođe u Sarajevo, jer je upravo u tom gradu kao muzičar i kompozitor odrastao.

Ovih dana boravi u bh. prijestonici te je posjetio „Avaz Twist Tower“ gdje se družio s potpisnicom ovih redova. Otkrio nam je na kojem projektu radi, šta je njemu Sarajevo i šta je ono što nikada iz ovog grada neće zaboraviti, kao i zašto živi dobar dio godine u Turskoj, a zime provodi na Tajlandu.

Vjetar u leđa

- Došao sam 1988. godine i bio do 1992. i taj period, ustvari, mene je napravio onim što jesam danas. Sad sam toliko naučio o muzici i mislim da je Sarajevo u tom vremenu bilo kao neki fakultet za svakoga ko pokazuje neki talent. Mogao je da dođe ovdje, gdje ga sredina ocijeni, i onda ga gurne ili ga spusti. Ja sam imao tu sreću da me podigla i već moja prva pjesma, koju sam radio s Fahrudinom Pecikozom i Harijem Varešanovićem „Ja ne pijem“, ostala evergrin i danas. Odmah se prodala u milion primjeraka. Imao sam kratak put prihvaćanja od Sarajeva i taj vjetar u leđa se nastavio i dalje. Tako da s „Miligramom“, kada sam formirao bend, u roku od pet mjeseci, šest, ja sam već napunio Zetru. To je jedan od najljepših koncerta koje sam imao u životu i odatle je sve krenulo svojim tokom – kazao je Milić.

Ali ovaj put jeste došao s povodom, a otkrio je da je to zbog projekta na kojem radi.

- Spremam novi „Miligram“. To je album koji sam odlučio da bude s najinspirativnijim vokalima koji su trenutno na raspolaganju na Balkanu. I onaj izvođač s kojim sam cijeli život htio da napravim nešto, a sada mi se ta želja ostvarila, jeste Halid Bešlić. Nisam do sada radio s njim, najviše iz tog razloga što sam znao da šta god da napravim za njega, to mora biti novo, mora biti drugačije i mora biti njegovo. Znači da kako pjesma krene, svakim tonom mora biti ta njegova energija – kroz širok osmijeh, karakterističan za njega – rekao je Milić.

Tekst pjesme napisao je Fahrudin Pecikoza, koji je, prema Milijevim riječima, nevjerovatan.

- Mogu samo da kažem da se radi o jednoj vječnoj ljubavi. Toliko sam ponosan da, kad mi je dao ideju za tekst i kad sam mu poslao melodiju, meni se želudac stegnuo od ljepote, naježio sam se. Došao sam u Sarajevo da uvježbamo Halid i ja tu pjesmu, da je pripremimo za snimanje koje će se desiti u narednom periodu – istakao je Milić.

Dobra ili loša

Naglasio je da je „Miligram“ naziv za muziku koju on pravi već 30 godina, da to nikada nije bio samo bend ili izdavačka kuća. A šta je to što Mili u svoja četiri zida sluša...

- Imam rok bekgraund i stalno idem po svijetu, naprimjer, na koncerte ACDC-a, „Guns N' Roses“, ali privatno nikada nisam uspio da muziku podijelim po žanrovima. Meni je uvijek bila dobra ili loša muzika, tako da slušam od DJ-eva do narodne muzike, roka, popa, progressive housea, tehna... Meni je muzika – muzika. Kada je slušam, čekam da li će nešto da se desi, ako se nešto desi u meni, to znači da to vrijedi – kazao je.

Ujedno je i muzički direktor „Zvezda Granda“ te jedan od članova žirija.

- Meni su „Zvezde Granda“ nešto s čime se ja bavim na dnevnoj bazi. Kad mi uđe pjevač, bio velika zvijezda ili ne, potpuno je isti proces – pjevača moraš da uvedeš u pjesmu, da napraviš atmosferu, da dobije samopouzdanja u toj pjesmi, da izvučeš iz njega maksimum koji će ostati u studiju zabilježen. Tako da je meni vrlo lagano raditi u „Grandu“, kao prvo mogu odmah da ocijenim da li je neko potencijal ili nije, ali onda to ovisi više o njemu kolika je ta njegova stvarna želja. Oni koji imaju stvarnu želju da postanu dobri pjevači, da postanu veliki, mogu da garantujem da će, ako je ta želja iskrena, uspjeti – rekao je Milić.

Izdvojio je primjer pjevačice Zorane Mićanović, koja nije došla do finala „Zvezda Granda“, a napravila je već zavidnu karijeru.

- Naljutilo me što nije ušla u finale „Zvezda Granda“ i onda sam rekao: „E, sad ćete vidjeti.“ Toliki sam talent prepoznao u njoj da sam sjeo, napravio pjesmu „Sikter“ koja ima 40 miliona pregleda. Mićanović radi fantastično. Napravila je svoj život i karijeru kao i Isak Šabanović i masa njih još. Kad prepoznam talent, uživam u tome da im podignem karijeru i da ih usmjerim na pravi put – istakao je Milić.

Bitne stvari

Na našu konstataciju da je najviše pobjednika „Zvezda Granda“ iz Bosne i Hercegovine, Milić se nasmijao i odgovorio:

- Nikakva tajna nije da se u Bosni najbolje pjeva i ja sam po tom osnovu i došao u Sarajevo 1988. Studirao sam u Hrvatskoj, ja sam inače iz Osijeka, ali sam počeo da radim u Sarajevu.

Važi za jednog od najenergičnijih na estradi, a odakle mu energija ne zna, kaže, ni sam.

- Imam osjećaj da će me ta moja energija pregaziti u jednom momentu. Ali, znaš kako, kad lociraš sebi neke bitne stvari u životu, kao muzika je bitna zato što donosi ljudima sreću i tugu, ako ti to možeš da podijeliš s milionima, ti imaš konstantno taj neki generator koji tebe gura i ne da ti da se povučeš, jer postoji možda još nešto da napraviš što će da izvuče nekome osmijeh, ljubav ili drugu divnu emociju. Tako da, jednostavno, vjerovatno će da me nađu negdje nasmijanog jednog dana – kroz smijeh je rekao Milić.

Smijeh na Tajlandu

- U Turskoj živim gotovo pola godine, već jedno 18 godina. To je na obali gdje ja punim baterije, gdje treniram, gdje radim, gdje jednostavno volim taj vajb koji imam tamo. A zimu provodim na Tajlandu. Osim toga što je stvarno predivno tamo zimi, jednostavno na Tajlandu ti kad hoćeš da kažeš zdravo, ti se nasmiješ. A ako se ti ne nasmiješ nekome, ta osoba misli da nešto nije u redu. Tako da je to idealna zemlja za mene jer se ja kleberim od jutra do uvečer i uživam na suncu – rekao je Milić.

Novi muzički pravac

- Sada ću raditi s onima koji su mi trenutno najinspirativniji i s onima s kojima sam imao najveću želju. To će biti 12 novih pjesma, očekujem da će izaći u aprilu ili u maju. Odlučio sam se da ponudim jedan novi muzički pravac, kao što sam, naprimjer, 1995. ponudio, unio sam world music u našu komercijalnu muziku, sada nudim jedan novi pristup koji vjerujem da će biti smjernica sa svima za sljedećih 20 godina – otkrio je Milić.

Vrisak u Zetri

Prisjetio se Milić velikog koncerta u Zetri.

- Sjećam se da kad sam se popeo na stepenice, pa na binu, i kad me publika vidjela da je to bio toliki vrisak da je meni odjednom u ušima nestao ton. Kao da se od tolikog vriska jednostavno sve zaglušilo. Ja sam izašao na binu i, odjednom, to je trajalo 2–3 sekunde, nisam čuo ništa, kao da je odjednom tišina, i rekoh: „Šta se sada dešava?“ Taj vrisak je bio možda i nešto najviše što sam doživio u životu i od tada kreće „Miligramova“ karijera, stadioni i koncerti i sve nevjerovatnom brzinom i to će mi ostati do kraja života kao jedan od najvažnijih momenta – ispričao je.