Glumac Edin Avdagić igra u filmu Srđana Vuletića "Gym“, koji je od 24. oktobra započeo svoj bioskopski život u Bosni i Hercegovini. Društvo, nasilje, pasivnost, zatvaranje očiju na maltretiranje, samo su neke od tema koje se prožimaju kroz "Gym“, a sve su upakirane u jednu cjelinu.

Kako Avdagić doživljava svoj lik Rikija, kako vidi život i društvo u Bosni i Hercegovini, bira li dobru ili zlu stranu, govorio je za "Dnevni avaz“.

Antička tema

- Bilo bi jako lijepo da što više ljudi pogleda film, iz prostog razloga što je to bosansko-hercegovački film, a, nažalost, vrlo rijetko snimamo filmove. Mislim da smo napravili dobar film, ljudi imaju priliku da vide nova lica, tačnije novu generacije glumaca, koja će tek, nadamo se, ako industrija zaživi, imati šansu da se ostvare kao uspješni glumci i da ostave trag u umjetnosti kojom se bave srcem. 

Naš film se bavi temom koja je jako značajna. Tema kojoj ne treba film da bi bila u žiži javnosti, jer stalno čitamo, gledamo, svjedočimo nasilju, prosto svijest nam je na tom nivou. Uvijek očekujemo od drugih da umjesto nas pokažu hrabrost u izazovnim situacijama. Floskula jeste, ali u tim i sličnim situacijama lako možemo mi biti žrtve nasilja, a kad se ne dešava nama lično ili nekom našem bliskom, ponašamo se kao da i ne postoji. Zakazao je pojedinac, a, logično, i sistem – kazao je Avdagić.

Dodao je da u "Gymu“ nema junaka.

- Ima pokušaja junaka, to je ovaj glavni lik kojeg igram ja, glavni protagonista filma Riki, koji je vedrog duha, momak iz kvarta, iz mahale, radi u ketering kompaniji. Oni su na marginama društva, pokušavaju sklopiti kraj s krajem. Mislim, kod nas je 80 posto ljudi na marginama, sve nam je uskraćeno. Čitav sistem je baš korumpiran do te mjere da je apsurdno uopšte ostati ovdje, nažalost. A, dobro i zlo, to je antička tema. Uvijek bi, naravno, morao biti na strani dobra – istakao je Avdagić.

Podsjetio je na krilaticu koja se često koristi, a to je da prilika čini lopova. Tako smatra da prilika čini i heroja, odnosno dobročinitelja.

- Često se nalazimo u situacijama u kojima nećemo reagovati zato što nam je to neko blizak. Pa da ti je brat, ako nije u pravu, ako vidite da čini nešto što negdje u utrobi osjetite da nije ispravno, učinite nešto. Morate učiniti nešto, jer će taj, ako ima dovoljno jaku namjeru, nekom zlo napraviti sigurno, a onda je kasno – rekao je Avdagić.

Najčasnije funkcije

Glumac je poručio i da se "Gym“ bavi još jednom temom, a to je da većina okrivljuje nekog drugog za vlastitu situaciju u kojoj se nalazi.

- U ovom slučaju, lik Ade, kojeg je taman odvratno odigrao kolega Sarija, okrivljuje Melisu za loše poslovanje njihove kompanije, što, naravno, apsolutno nije tačno. Drugi mu je kriv za njegovo stanje. Njihov šef, kojeg dosta sugestivno igra Mirza Dervišić, je korumpiran, pa je u popularnim „talovima“, te, iako možda nije takav suštinski, mora pristati na njih da bi se prehranio, doslovno. Čitava država nam je u talovima, u korupciji, nepotizmu. Najčasnije funkcije u društvu obnašaju ljudi kojima je ljudskost misaona imenica, ili čak nepoznati pojam. 

Danas se ne možete zaposliti ako niste nečiji, bez obzira na znanje i kvalitete koje posjedujete za određeni posao. Klimate glavama ljudima na pozicijama moći koji su, u najmanju ruku, nekompetenti da obnašaju tu funkciju. Čast izuzecima, naravno. Na nekom svakodnevnom planu, gotovo svi gledaju kako da nam podvale, pa čak ni hljeb, ako niste dobri s pekarom, nećete dobiti svjež, jer taj svježi čuva za nekog svog od kojeg ima interes. U toj tački razvoja ljudske svijesti smo! Da ne ulazim dublje u temu. Jedina valuta kojom se bavimo je interes, nemamo one prave vrijednosti, znanje se ismijava od polusvijeta, odanost proda za sitan novac, moral je blijed kao krpa i moralan čin je na nivou incidenta kod ljudi, sve to je potpuno zaboravljeno zarad pukog interesa, napuhanog ega, a teško da im to kupuje sreću. 

Mislim, sve su ovo priče već ispričane milion puta, ali sve se nešto nadamo da će neko drugi promijeniti. Moramo samo biti hrabriji i odlučniji. Definicija hrabrosti je kad uprkos strahu ideš u smjeru u kojem misliš da je ispravan i onda otvaraš prostor da postaneš junak, a junaka ovdje i danas itekako fali – kazao je Avdagić.

Naglasio je kako je "Gym“ snimljen za 15 dana, što je za dugometražni film nevjerovatno malo vremena.

- To ljudi moraju da znaju. Za holivudske, naprimjer, filmove, za jedan dan snimanja ide oko minute, kod nas je to mnogo više. Ali je ovo bh. film, što je najvažnije – naglasio je Avdagić.

Avdagić radi u Pozorištu mladih Sarajevo, a osim predstava koje tu ima, čeka početak još jedne sezone "Tendera“, serije koju također režira Vuletić, te serije "Princ iz Eleja“ i serije "Kotlina“ koje su nastale u sklopu projekta BH Content Laba.

- Osim redovnih i dragih obaveza u matičnoj kući, planiram raditi i teatarsku predstavu u nezavisnoj produkciji. Bit će riječ, najvjerovatnije, o komediji komercijalnog karaktera – kazao nam je Avdagić.

Mlada ekipa

S rediteljem Srđanom Vuletićem Avdagiću je bilo jednostavno sarađivati.

- Scenarij za "Gym“ sam dobio prije desetak godina. Radili smo na seriji „Tender“ u međuvremenu. On je u meni vidio Rikija, a vidio sam i ja da sam najbliži njemu, tako da nisam nešto morao praviti puno od karaktera, nego nekako dati sebe tu. 

Bilo je vrlo jednostavno raditi, zato što smo i Srđan i ja, iako smo generacijska razlika, slični. Čitava ekipa filma je mlada, pa je ugodno prošlo sve to – rekao je Avdagić.

Nisam se džaba rodio ovdje

Avdagić, ipak, ne bi otišao iz BiH.

- Pa teško da bih sad otišao negdje, ali nikad nije isključeno. Razmišljanja sam da vjerovatno postoji razlog zbog kojeg sam se rodio tu gdje jesam. Možda naivno, ali sam još tog mišljenja. Ali, u ovom okruženju ne bih imao djecu, naprimjer. 

Danas našoj djeci i mladima su heroji ljudi koji imaju novac, koji su „mangupi“, ali ne u onom pravom uličnom smislu riječi koji nerijetko označava i moral i neke kodekse hrabrosti i herojstva, već prepotentni ljudi lišeni mudrosti. 

Naš film govori i tome kako živimo u društvu bez empatije, gdje se bolesti ismijavaju, gdje su djeca koja sviraju violinu ili klavir "debili“, da banalizujem, gdje matematičari moraju kriti da znaju tablicu množenja da ne bi bili ismijani i poniženi, gdje je sebičnost na vrhu svih naših naopakih, ali mainstream vrijednosti. Zbog svih ovih razloga mogu razumijeti zašto ljudi mahom odlaze – istakao je Avdagić.