Ime i prezime: Izudin Bajrović.

Datum i mjesto rođenja: Februar 1963., Pljevlja.

Šta prvo uradite kad se probudite: Kao i većina mojih vršnjaka, prvo popijem lijek za pritisak.

Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Nečim bih se bavio.

Šta Vam je bio prvi posao u životu: Ložač parnih kotlova.

Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Kur’an.

Najdraža pjesma: Puno je pjesama koje mi se sviđaju.

Šta gledate na televiziji: Kviz „Potjera“.

Šta Vas nervira: Trudim se da me ništa ne iznervira, nekad bezuspješno.

Najdraži grad: Istanbul.

Najbolji poklon koji ste dobili: Više volim da ja poklanjam.

Čega se plašite: Kad sam bio mali, plašio sam se mraka.

S kim najradije pijete kafu: S dragim ljudima, ima ih.

Omiljena društvena mreža: Društvene mreže su zlo, samo sam na Facebooku, a i on je zlo.

Najdraža boja: Crvena.

Ko Vam je uzor: Majka.

Najdraži pisac: Nemam najdražeg, ima mnogo dobrih pisaca.

Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Nemoguće je poboljšati stanje u svijetu, jer su ljudi loši.

Omiljeni muzičar ili bend: „Letu štuke“.

Posljednja knjiga koju ste pročitali: „Antiratni teatar u Sarajevu pod opsadom“, autorice Hane Bajrović-Čardaković.

Tim za koji navijate: Nisam navijač.

Omiljena narodna izreka: Svaka je na mjestu, ali, možda: „Što čuješ u svijetu, nadaj se u vijeku.“

Koje pitanje najviše mrzite: Ne mogu se pitanja mrziti, ako vam se ne sviđa pitanje, znači da vas je pogodilo u nešto što krijete.

Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Likovi su fikcija, ne možemo se vezati za fikciju.

Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Nisam posjetio Južnu Ameriku, volio bih.