Tačno 40 godina prije nego što nas je zauvijek napustio, Oliver Dragojević posljednji put zapjevao je u Beogradu.
- U njemu se zaista osjećam kao da sam doma - govorio je tada.Te 1978. godine Oliver Dragojević punio je salu beogradskog Doma sindikata i po nekoliko puta dnevno.
Karte su bile rasprodate nedjeljama unaprijed, a Oliver je držao solističke koncerte tri dana zaredom, po dva puta, svaki put pred punim gledalištem. Da je bilo još tri puta po dva koncerta i to bi se rasprodalo za tren oka, govorili su na blagajni, a prenosila “RTV revija”.Iako je u jeku bilo Svjetsko prvenstvo u Argentini, onih koji su odabrali da slušaju Olivera bilo je toliko da se, sve zajedno, moglo produžiti na još četiri večeri, pisalo je u reportaži.
- Kad sam na pozornici u svečanoj koncertnoj dvorani, s klavirom pred sobom i pravom koncertnom atmosferom, ne čudim se besprekornoj tišini u gledalištu. Ja sam je imao, onu pravu, divnu tišinu, u kojoj smo publika i ja jedno - rekao je tada Oliver.
- Meni je ovaj grad uvijek širom otvarao svoja vrata. U njemu se zaista osjećam kao da sam doma. Kad rekoh doma, tamo sam u posljednje vrijeme tako malo da sam sinove – blizance vidio samo kad su se rodili, a već im je skoro dva mjeseca. Ali, kako je posao – posao, oprostit će papi - govorio je Oliver.
Decenijama kasnije, uslijedio je rat, i slavni pjevač se zarekao da više neće pjevati u Beogradu, ali njega Beograd nikada nije zaboravio. O tome su svjedočili i hrvatski pisci i novinari Miljenko Jergović i Boris Dežulović.
