Dejvid Bouvi (David Bowie) otišao je onako kako je i živio, u duhu umjetnosti i vizionarski. Predvidio je sopstvenu smrt (ili vaskrsenje) i, opet, neke nove trendove. To je najavio posljednjim, 26. po redu albumom “Blackstar” i spotom za pjesmu "Lazarus", koja odiše odlaskom, smrću, a počinje stihovima: "Pogledaj gore, ja sam na nebu".

Dejvid Bouvi je toliko bio "zaglibio" u zavisnost od kokaina da je morao ugraditi u nos hrskavicu iz svog tijela.

Ove i mnoge druge sočne detalje iz Bouvijevog života iza scene otkrio je Dilan Džouns (Dylan Jons), urednik magazina GQ u biografiji „David Bowie: A Life” (Dejvid Bouvi: život).

- Dejvid Bouvi je bio sopstvena kreacija, sopstveno umjetničko djelo. On je bio dječak iz poslijeratnog Brikstona (u Južnom Londonu) sa pogledom uprtim u zvijezde. Čitava njegova profesionalna karijera bila je mit, legenda, izmišljotina - piše Dilan Džouns.

Uzimao je sedam grama kokaina dnevno i imao samo 43 kilograma. Ostajao je budan i po 84 sata. Bio je na ivici smrti od predoziranja, ali ga je neko spasio tako što ga je smjestio u kadu sa toplom vodom.

Zavisnost od droge pokušao je liječiti slikanjem i selidbom u Berlin (1977.), gdje se susreće sa elektronskom muzikom i počinje saradnju sa Brajanom Enoom, multimedijalnim umjetnikom, koji je imao veliki utjecaj na art-rok produkciju, postpank, elektro-pop, nju ejdž, tehno.