Zoran Kesić, autor kultne TV emisije „24 minuta“, umjesto za klasično novinarstvo, davno se opredijelio za formu satire kroz koju komentira aktuelna dešavanja. I, sudeći prema reakcijama publike, nije pogriješio.
Višak materijala
Jedan od najgledanijih priloga iz njegove emisije koja se prikazuje na televiziji O2, a potom kruži internetom je gostovanje „Dubioza kolektiva“ s Branom Jakubovićem na čelu. Kesić je s njima otpjevao i na svoj način analizirao državno uređenje BiH.
Bavi se politikom, političarima i svime što se dešava na ovim prostorima, pa nisu rijetke ni prijetnje na njegov račun. Prije nešto težih tema otkrio nam je da uskoro dolazi u BiH.
- U Sarajevo dolazim 18. ili 19. januara, a onda ću i u Zenici nastupiti s predstavom „Priče i pesme“. Volim Sarajevo i Sarajevo voli mene i ništa drugo me ne zanima. Prilozi kao što je bio s „Dubiozom“ trebaju da se šeruju, zato što je zabavno i smiješno, a istinito prije svega. U našoj emisiji mi prakticiramo onu „što na umu, to na drumu“. S tim da je naš drum upravo emisija „24 minuta“. Nekada se gledaoci ne slažu s nama, ali mogu biti uvjereni da je to naše mišljenje. Mislim da nas čak i oni koji se ne slažu s nama poštuju upravo zbog toga što iznosimo naše mišljenje - govori Kesić.
Ističe kako se nikoga i ničega ne boji osim zmija.
- Kada sam bio mali, uplašio sam se knjige sa životinjama u kojoj je bila slika zmije. Uvijek sam preskakao tu stranicu i danas se plašim zmija. Ako bi neko želio da me uplaši, to može tako da mi ubaci zmije u krevet – govori nam Kesić.
Za emisiju, kaže, nikad mu nije problem pronaći teme.
- Puno je loših vijesti na našim prostorima i političara koje krase melodrama, patetika i laž. Oni obmanjuju narod, mrse nam konce. Onda mi, satiričari, imamo i viška materijala. Uvijek vagamo izgovorene riječi. Ne u smislu autocenzure, već da zaista budemo shvaćeni šta želimo da kažemo. Vagamo i da ne bismo prešli granice dobrog ukusa i da ne pređemo u vulgarnost, što je vrlo lako u ovom poslu. Ozbiljan je zadatak u satiri ne preći te granice – kazao je Kesić.
Govori kako su svima nama u bivšoj Jugoslaviji zajednički jad, bijeda, čemer i neimaština.
- To nas spaja. A bolje i to nego da nas spaja mržnja. Volio bih da se manemo prošlosti. Poštujem sve, ali hajde više sadašnjost, budućnost i naša djeca da dođu na red. Trebamo raditi na tome da imamo bolju i ljepšu budućnost - kaže Kesić.
Aveti prošlosti
Ističe da niko ništa po tom pitanju ne radi, jer političarima odgovara da podgrijevaju mržnju, to je blato u kojem oni najbolje plivaju.
- Oni ne mogu da plivaju ako je narod slobodan, širokih shvatanja i ako se odvojio od aveti prošlosti. Kada im odgovara, podgrijevaju nacionalističke tenzije. A samo su saradnja i komunikacija bitne. Zanima me ko je dobar čovjek, baš me briga gdje je stjecajem okolnosti rođen. Ko ne misli kao oni na vlasti, proglasit će ih izdajnicima. Zašto? Jer ne mrze drugi narod. Ako si u njihovim očima patriota, to znači da mrziš druge. To je potpuno pogrešno poimanje. Ovdje se rađaš s tim da moraš da mrziš. Ali neće moći tako. Ja svoju djecu tako ne vaspitavam. Ja sam samo racionalan čovjek koji hoće da živi bolje i da mu djeca žive bolje. Nisam jugonostalgičan, niti slično. Ali, brate, komšije smo, moramo sarađivati – zaključuje Kesić.
Nekad sam umoran...
- Nezahvalno je da bilo ko o sebi govori. Kada bih rekao da sam privatno zabavan i duhovit, to bi zvučalo malo kretenski. Kada bih to pročitao da neko izjavi za sebe, pomislio bih koji idiot. Takav sam kakav sam, moje okruženje to najbolje može da kaže. Ali, kada već pitate, nisam uvijek zabavan, nekad sam i umoran i nije mi ni do čega, što je normalno – kazao je Kesić.
Pazim gdje idem
- Svjestan sam utjecaja koji imam na javnost, zato pazim šta pričam i gdje se pojavljujem. Odbijam mnoge stvari i trudim se da to što dobijam benefit od gledalaca kroz popularnost, vratim svojim lijepim ponašanjem – kaže Kesić.
