Vesna Dragojević, supruga pokojnog pjevača Olivera Dragojevića, dala je prvi intervju otkako je ostala bez supruga, koji je preminuo poslije teške bolesti 29. jula 2018.

Ona je sa sjetom ispričala koliko je Oliver bio jednostavan i da je u svom garderoberu imao samo dvoje farmerica, crne i bijele majice, prenosi Kurir.rs.

Ona je otkrila samo dio svog intimnog svijeta i ispričala kako je izgledao suživot s čovjekom čije su pjesme obilježile živote širom regije. 

Porodica Dragojević uspomenu na Olivera sačuvat će tako što će na jedno mjesto sakupiti sve njegove nagrade koje će uskoro biti izložene u Oliverovom muzeju u rodnoj mu Veloj Luci.

- Toliko je nagrada dobio da vjerovatno ni sam ne bi znao koliko ih je imao. Imali smo u stanu jednu sobu u kojoj su bili njegov klavir, kauč, televizija, a po policama su bile njegove nagrade koje više nismo imali gdje stavljati pa smo nabavili providne kutije u koje smo odlagali papirne nagrade, zahvalnice i titule za počasne građane. Kada sam tu sobu nedavno čistila i raspremala, bila sam zatečena brojem nagrada koje sam pronašla. Nisam imala pojma šta je sve dobio i gdje je sve bio počasni građanin. On bi vam te nagrade donio u ruksaku i nikad se nije time hvalio niti mi govorio o tome - započinje Vesna u svom prvom intervjuu za Ekran Specijal.

 Jedna od dražih nagrada je zasigurno bila ona koju je primio posthumno.

- Pitala sam se nedavno: Pa šta ćemo staviti u Muzej, hoćemo li uspjeti napuniti taj prostor, a sada mislim da bismo mogli napuniti i dva muzeja - kaže Vesna i odmah dodaje da bi Oliveru jedna od dražih nagrada zasigurno bila ona koju je primio posthumno, a riječ je o nagradi “Miljenko Smoje”, kojeg je volio. 

Slava je opojna i lako pokvari čovjeka, ali Oliver je možda i jedini primjer s estrade kojem je pojam slave bio sasvim nepoznat jer jedino što je njemu bilo bitno bila je muzika i dobre pjesme. 

- Kod kuće se nisu slušale njegove pjesme niti se govorilo o muzici. Oliver se nikada nije nešto posebno pripremao za koncerte niti je vježbao, a nije previše slušao ni našu muziku. Slušao je uglavnom na Youtubeu strane pjesme. Mi smo u kući stvarno ponekad mislili da on nije normalan jer se tako ležerno ponaša kad je riječ o koncertima, turnejama, albumima, a na kraju bi sve odlično ispalo - kazala je Vesna.

- Kada sam sa sinovima nakon njegove smrti zbog tehničkih stvari malo ušla na tu estradu, shvatila sam da Oliver uopće nije bio na toj estradi. On je bio izdvojen iz svih tih klanova i lobija. Bio je izuzetak i sasvim svoj, bez menadžera, bez svađa i bez ega, mi smo sad vidjeli da je zapravo jedini on bio normalan. Valjda se sve to tako moralo dogoditi da to shvatimo. Znam da će zvučati čudno i nevjerovatno, ali on je svoju karijeru stvarao bez velikih planova, niti je kalkulirao kada će izdati CD, niti je, poput većine muzičara, izdao CD prije Porina da bi ušao u konkurenciju. On je radio baš suprotno i namjerno bi iza Porina izdao album. Njega nisu zanimale te kalkulacije niti se zamarao hoće li album izdati u razmaku od dvije, tri ili pet godina. Jednostavno je čekao da sakupi prave pjesme i jedino ga je muzika zanimala, ništa drugo, baš apsolutno ništa drugo. Nisu ga zanimale ni novine ni slikanje za novine, bila mu je važna samo muzika - rekla je Vesna i naglasila koliko je Oliver živio za muziku.

- Ja vam muziku ne slušam otkako je Oliver počeo pjevati - rekla je Vesna i dodala:

- Uopće je ne slušam i jedino što sam slušala bila je "Enigma", oni su izdali četiri albuma i ja sam ih kupila, ali neko mi ih je odnio iz kuće jer su djeca govorila da nisam normalna kad to mogu slušati. Eto, to sam jedino slušala. Meni je to neka astralna, svemirska muzika. Nikada nisam slušala muziku u smislu da, recimo, pustim CD "Beatlesa" i slušam 30 njihovih pjesama, mogu čuti jednu stvar, ali ne njih 30 zaredom - objašnjava Vesna.

Ona ističe da su ona i Oliver imali različit ukus.

- Džez mi je bio užas, a Oliver je volio džez. Rekla sam mu jednom: "Molim te, objasni mi šta je to džez, kako se to svira, meni to izgleda kao da pogrešno sviraju...” On mi je samo rekao da najbolje da o tome uopće i ne razgovaramo. Mene su zanimale neke druge stvari, medicina, psihologija i nas dvoje nismo puno razgovarali o muzici - opisala je Vesna svoj život sa Oliverom. 

U muziku mu se nikada nije miješala i priznaje da je samo jednom intervenirala u odabiru pjesama za album.

- Jednom sam samo insistirala i uticala na odabir pjesama za album, bilo je to kad mu je naš prijatelj Vinko poslao dvije pjesme. Oliver je snimio demo snimke i bile su to pjesme “Samo ti” i "Kad mi dođeš ti", a on je odlučio "Samo ti" staviti na album, a za ovu drugu je rekao da je neće jer mu je tih deset koje je odabrao sasvim dosta. Onda sam ga dvadeset dana kumila i molila da na album stavi "Kad mi dođeš ti". Na kraju je rekao: 

- Ajde, stavit ću je i ne mogu te više slušati - prisjetila se.

On je zaista s lakoćom radio sve i tako je jednostavno živio, a koliko je to bilo jednostavno shvatit ćete kad vam ispričam ovo. Jednom je otvorio moj ormar i ovako mi rekao:

 - Ja imam dva para pantalona jer mogu obući samo jedne, a druge su mi u ormaru, a kad ćeš ti moći svu ovu garderobu iznositi, kad ćeš ti to sve obući. Kad bi nam došli gosti u kuću, pozvao bi ih u sobu i pitao: “Ima li i vaša žena ovoliko garderobe u ormaru?

Onakav kakav je bio na sceni, način na koji je spontano komunicirao s publikom, eto, takav je bio i kod kuće. Nije bilo razlike između njega u kući i na sceni, sjetno je ispričala Vesna. 

Unuke je Oliver obožavao, a oni nisu u njemu vidjeli pjevača, nego dedu.

Najstarijem Duji, koji ide u peti razred, jasno je čime se deda bavio, a mali Toni ide u prvi razred i pohvalio se nedavno u školi da mu je deda Oliver pa mu nisu vjerovali. Mala Margita ima četiri godine i pita me je l’ može ona u dedinu sobu.  

Ona se prisjetila da je cijeli ispraćaj bio spontan i, kada su porodici predložili da se Split od Olivera oprosti kao što se oprostio od Ive Tijardovića i Ante Trumbića, oni su pristali ni ne sluteći kako će to izgledati.

- Mislila sam tu će biti 500 ljudi koji na rivi u to doba piju kafu i mi ćemo proći do katamarana i to je to. Međutim, kad smo došli na rivu, bila sam u šoku. Nisam ni slutila da će u luci biti brodovi koji su nas pratili cijelim putem do Vele Luke, bilo je spontano, bilo je aplauza, pjevanja, plakanja, a mi smo od crkve do katamarana išli sat vremena. A šta ću vam govoriti, najduža šetnja rivom u životu - kazala je Vesna.