Nedžad Salković (78), posljednji autohtoni tumač bosanske sevdalinke, obilježio je lani šest decenija plodonosnog umjetničkog rada. Interpretator sevdalinke koji je ime rodne Tuzle pronio širom svijeta, dobio je i najviše gradsko priznanje - Povelju grada, a ranije i dvije plakete.
Njegovim stopama, doduše u drugoj vrsti muzičke umjetnosti, krenula je unuka Dženana Huseinagić. Ona je operna pjevačica, profesorica u Muzičkoj školi Tuzla i na Muzičkoj akademiji Univerziteta “Slobomir” u Bijeljini, koja priprema i doktorat iz oblasti komunikologije i odnosa s javnošću.
Četiri dive
Legendarni princ bosanskog sevdaha ima tri unuke Dženanu, Nudžeimu i Enu te praunuku Sofiju, za koje kaže kako su njegove dive.
- Dženana je mlada, vrijedna i marljiva osoba. Uvijek je bila odlična učenica i imala je sreću da upiše Muzičku akademiju u klasi Radmile Bakočević. U Beogradu je magistrirala, a trenutno priprema doktorat. Radi kao profesor i, naravno, voli sevdalinku. Dženana, rekao bih, ima malo više mojih gena i mogu reći kako ona vrlo korektno pjeva sevdalinke – ističe Nedžad Salković.
Dženana potječe iz muzičke obitelji. Djed Nedžad je vrhunski profesionalac, ali su se i njeni bližnji s očeve strane indirektno bavili muzikom.
- Djed je veličina, mada to sa moje strane neskromno zvuči, jer je dao ogroman doprinos cjelokupnoj historiji muzike s ovog podneblja. S te strane gledano, mogu reći da je teško biti njegova unuka, a s druge strane, i da je blagoslov, jer sam imala priliku da od jedne takve veličine učim iako se, u biti, bavim drugom vrstom muzike – kaže Dženana Huseinagić.
Dobro sam
Njena najdraža djedova sevdalinka je “Đulistana” zbog harmonskog sklopa i činjenice da Salković obraća veliku pažnju na tekst.
- Djed je izuzetan profesionalac. Ne znate vi kako se on za svaki nastup studiozno priprema kod kuće. Nije pedantan samo u svom poslu, već u svemu što u životu obavlja. Djed je zbog toga poseban i zbog toga je, valjda, tu gdje jeste svih ovih godina. Moraš u ovom poslu biti poseban, vjerovatno se takav moraš roditi. Moj djed je poseban, ponosim se njime – govori ona.
Komplimente na račun unuke, ne bez razloga, sipa i Nedžad, jer dobro zna koliko je odricanja potrebno za gradnju muzičke karijere.
- Dženana je u svom poslu odgovorna i spremna na razne vrste odricanja. Meni je žao što u našoj zemlji nema uvjeta da se mladi umjetnici razvijaju. Znam da Dženana ima izuzetne glasovne mogućnosti. Njena sestra Nudžeima je, također, u muzici i završila je Akademiju, odsjek za klavir. Profesorica je u školi, dok je moja treća unuka Ena nedavno magistrirala pravo u Sarajevu – govori Nedžad o svojim ljubimicama.
Salković, uprkos brojnim pozivima, nikad nije otišao iz rodnog grada. Mogao je kad je htio otići u Beograd, poslije u Sarajevo, ali je ostao vjeran Tuzli.
- Imao sam niz primamljivih poziva, ali o njima, vjerujte mi, uopće nisam htio da raspravljam. Znam da bi karijera zasigurno bila upečatljivija barem za upola više da sam bio bliže centru, Beogradu ili Sarajevu, ali opet sam i iz Tuzle uspio ostvariti impresivne rezultate zahvaljujući profesionalizmu, odabiru onoga što ću pjevati, odnosu prema publici. Sada mi kažu da sam ostao posljednji klasik i velikan sevdaha. Iza mene je 61 godina karijere i ne mislim prestati, jer sam prije nekoliko godina imao takvu namjeru, a onda su mi ljudi iz raznih dijelova svijeta rekli da se ne šalim s tim. Bio sam, rekao bih, malo naivan. Mislio sam da se karijera može završiti kao kad makazama presiječete vrpcu. Ne ide to tako i nadam se da ću još dugo trajati, jer sam, hvala Bogu, dobrog zdravstvenog stanja te psihičke i fizičke spreme – govori princ sevdaha.
Prenositi znanje
U godini jubileja uručen mu je Orden Evropskog pokreta za BiH, priznanje Art kuće sevdaha... Tokom karijere, dobio je na stotine priznanja i smatra kako mu se rodni grad, s te strane gledano, revanširao.
Kultura, uopćeno gledano, nije na cijeni u BiH. Za Nedžada u jednom društvenom ambijentu i za Dženanu u posve drugim prilikama nije bilo dileme kojim će se pozivom baviti.
- Za mene nije bilo drugog izbora. Ne znam čime bih se ja to mogla baviti da nije muzike. Nastojim da svoje znanje prenosim mlađim naraštajima i trudim se da im što više približim klasičnu muziku – govori Huseinagić.
Tuzla na kraj srca
- Generalni problem je mišljenje da si, ako radiš i djeluješ u Tuzli, po automatizmu manje vrijednosti. Neki se vode logikom da svi oni koji vrijede, odlaze odavde, a da ostaju oni koji ne vrijede. Uopće se ne uzima u obzir taj osjećaj patriotizma i ljubavi prema rodnom gradu. I u prošlosti se znalo događati da lakše dajemo priznanja ljudima koji nemaju veze s Tuzlom. Mora se voditi računa o ljudima koji su tu i koji su na neki način zadužili grad. Ako je neko ostao tu, ostvario karijeru, onda mu se kao neki minimum mora bar odati poštovanje – kaže Dženana.
Gospodski jubilej
Nedžad je 1. aprila 1958. imao svoj prvi javni nastup i jubilej je obilježio na gospodski način - nastupima u Narodonom pozorištu Tuzla, Festivalu u Bihaću, Lisinskom u Zagrebu, Sava centru u Beogradu...
- Meni je važno da tamo gdje pjevam, imam odlične uvjete. Njegujem svoj stil pjevanja, koji je specifičan i vrlo zahtjevan. Svaku riječ u jednoj pjesmi prostudiram. Radim to kako bih došao do duše publike, jer ako emocije ne prenesem na njih, onda kao da nisam ništa uradio. Kad pjevam, vidim ih sa scene i odmah znam jesam li uspio u tome – kaže Salković.