Cijela Bosna i Hercegovina večeras će gledati put Venecije, gdje će na prestižnom filmskom festivalu biti dodijeljene nagrade najboljim ostvarenjima sedme umjetnosti.
U utrci za Zlatnog lava je i film naše rediteljice Jasmile Žbanić „Quo Vadis, Aida“ (Kuda ideš, Aida) i po nekim umjetničkim kuloarima se već šuška da bi BiH večeras mogla slaviti.
No, treba biti jasno da je sam poziv Jasmili da svoje ostvarenje o genocidu u Srebrenici premijerno prikaže na jednom od najstarijih i najcjenjenijih festivala na svijetu ogromno priznanje.
A kada se tome pridodaju i kritike vodećih svjetskih pera, koje je priča o tragediji u Srebrenici najdublje dirnula - ljudski i profesionalno, jasno je da su Žbanić i kompletna ekipa već dobili nagradu.
I svi smo mi ponosni kada naši umjetnici osvajaju priznanja i promoviraju BiH širom svijeta u najboljem svjetlu. Ali, kada im treba biti podrška u realizaciji njihove ideje ili kada im, ne daj Bože, treba dati novac za njihov projekt, e tu oni koji ne bi smjeli obično zakažu.
A to je samo jedna od prepreka na koje nailaze umjetnici u svom djelovanju u BiH. Jer, da nije tako, ne bi Jasmila iz Berlina (gdje joj je već izvjesno vrijeme adresa stanovanja) putovala u Veneciju, nego iz Sarajeva. Niko iz obijesti ne ide od kuće. Onaj ko hoće - shvatit će.
Zbog svega ovoga su Jasmila i njena ekipa, bez obzira na to šta se večeras desi u Veneciji, lavovi u srcu. I svaki im čast!
