Nakon što je autobiografski roman Damira Ovčine „Kad sam bio hodža“ opčinio čitaoce kako u Bosni i Hercegovini tako i izvan nje, javila se ideja da on bude ekraniziran.

Ambijent i realnost

Režiju istoimenog ostvarenja potpisat će Ademir Kenović. Riječ je o ratnoj priči predstavljenoj kroz oči 18-godišnjeg momka, koji te kobne 1992. godine dolazi da obiđe porodični stan na Grbavici, ne sluteći da će u tom naselju ostati zarobljen narednih nekoliko godina, da će biti primoran gledati leševe i učiti im, poput hodže. Odatle i potječe naziv knjige.

Za „Avaz“ su govorili autor ovog višestruko nagrađivanog romana, kao i reditelj Kenović, koji se nije htio osvrtati na utjecaj pandemije na kinematografiju u našoj državi, već je kazao:

- U ovom momentu ja gledam samo unaprijed. Ono što se desilo u književnosti kod nas je izuzetno značajno. Pojavio se jedan roman „Kad sam bio hodža“, koji prevazilazi sve ono što je kod nas napisano dosad. Također, postoji još dosta romana, knjiga i priča koji su na vrlo visokom nivou, koji oslikavaju naš ambijent, našu realnost, najtalentiranije ljude s najboljim razmišljanjima, najboljim okom. Mislim da je to bila izuzetno dobra šansa da se prije svega ta djela pročitaju, a onda i da ih vidi i šira publika, kako ovdje tako i vani.

Dodao je da sve ukazuje na to da će se moći to i napraviti.

- Normalno, naš posao je kompliciran, težak, skupocjen, nije jednostavan, ali nalazimo se u prilici, koja je potpomognuta jednim odlučnim „BH Telecomom“ (koji će uložiti 18 miliona KM u tri godine za domaću produkciju, op. a.), da prevaziđemo sve ono što se doima kao crno - kazao nam je Kenović.

Saradnja reditelja i autora Ovčine nije novina, barem ne njima. Oni već dugo rade na adaptaciji scenarija.

- Čim sam pročitao roman, znao sam da želim prema njemu raditi. Inače su film i TV serije nešto na šta se na neki način odgovara osjećajem, kao i u mojim ranijim filmovima. Jednostavno sam iste sekunde znao da se od toga mora napraviti film. I odmah sam s Damirom stupio u kontakt, o tome smo razgovarali, pravili smo početne verzije scenarija. Uključili smo i Nevena Samardžića da nam sa strane da novu vizuru. Mislim da smo već sada u tom kolosijeku koji bi trebao završiti i serijom i filmom - poručio je Kenović.

Naš svijet

Ovčina, dok je prethodno pažljivo slušao šta reditelj i potpisnica ovih redova razgovaraju, samouvjereno, a opet skromno kaže kako je razmišljao o tome da roman bude ekraniziran.

- Iz nekog razloga, kada sam završio roman, mislio sam, iako ne znam odakle mi ta ideja, da će reditelj biti iz Meksika. A ispostavilo se da je Ademir i živio u Meksiku, nisam bio daleko od toga - rekao nam je Ovčina kroz smijeh.

Dodao je da roman predstavlja sve ono što je on.

- To je jezik... Mislim da se priča može svugdje razumjeti. Film treba omogućiti to da naša priča bude potpuno razumljiva. Pa, naprimjer, i u tom Meksiku, gdje čitalac možda nema toliko strpljenja za naš svijet. Mislim da će film imati mnogo gledalaca.

Na naše pitanje upućeno obojici koliko će uspjeti pronaći zajednički jezik kada je u pitanju scenarij, s obzirom na to da ne može čitava knjiga stati u TV format, Kenović je prvi odgovorio.

- Ja sam se odlučio da radim film na osnovu nečega što mi se izuzetno dopada, što je izuzetno kvalitetno. Nije stvar izbora, šta bih htio uvrstiti, a šta ne, već je stvar što bolje transpozicije u drugi medij. To je, naravno, na određeni način drugačije, nije isti osjećaj prostora, vremena, ambijenta... Međutim, ono što taj roman predstavlja i čime zrači je ono što mi hoćemo da vjerno transkribiramo u film - kazao je Kenović.

Ovo malo duše

Ovčina je dodao da mora stati sve što je važno.

- Kroz razgovor dolazimo do toga šta ja vidim, a šta Ademir vidi bolje, koje iskustvo on ima. Moj roman je jedna slika. To je snijeg. Sve ostalo je put do toga. Mislim da će film uhvatiti tu ključnu sliku i put koji je išao do nje. A mi možemo skrenuti lijevo ili desno, ali treba uhvatiti tu emociju koju sam ja imao u djetinjstvu gledajući taj snijeg koji se topi na krovu. Da, to je priča o tom snijegu koji se topi - istakao je Ovčina.

Kada su u pitanju uloge, kažu, još nisu donijeli odluku.

- Ja se namećem za niz uloga - kroz smijeh je dodao Ovčina.

Nezaobilazno je bilo da pitamo Kenovića hoće li ostvarenjem „Kad sam bio hodža“ ili nekim drugim dostići uspjeh kao što je to bio slučaj s legendarnim filmom „Ovo malo duše“. Kenović je odgovorio:

- Nije na meni o tome da govorim. Spreman sam i raspoložen da uložim svu energiju, osjećaj i potencijale da i ovo napravimo onako kako bi to trebalo.

„Neue Zurcher Zeitung“: Priče strave i užasa

Roman „Kad sam bio hodža“ je preveden na nekoliko jezika, među kojima je i njemački. Ugledni njemački list „Neue Zurcher Zeitung“ objavio je recenziju ove knjige, gdje piše:

- Damir Ovčina ne štedi čitaoce. Opisuje kako je svako ko nije Srbin tih ratnih godina na Grbavici izložen ucjeni, omalovažavanju, otmici, deportaciji, mučenju, silovanju, egzekuciji. Glavni lik romana, koji s drugim stanovnicima ostaje zarobljen na Grbavici, poslan je u radni vod, čiji je jedan od zadataka da sakuplja i zakopava leševe ubijenih. Kad god bi zatrpali mrtvaca, komandant voda bi zatražio da mu se nešto prouči. Ali niko od prisutnih to nije znao. Samo je on, glavni lik, odnekud upamtio tih nekoliko riječi iz muslimanske molitve pa bi ih nad grobom izgovorio. I onda je to prešlo u običaj. Samo bi mu neko rekao „Hajde nešto“ i on bi izgovorio to što je znao.

Na 500 stranica su, kako piše u recenziji, „ispisane jedva podnošljive priče strave i užasa“.

Nastavak „Ko sam ti ja?“

Ovčina je napisao i nastavak romana koji će se zvati „Ko sam ti ja?“, a pitanje je dana kada će ugledati svjetlost dana. Radnja se dešava u 2016. godini, a glavni protagonista je sin glavnog lika iz romana „Kad sam bio hodža“.