BASISTA INDEXA

Fadil Redžić za "Avaz": Ne treba mi gramofon da čujem Davora i Bodu

Sarajevo je prošlo kroz mnogo gore stanje od korone

Fadil Redžić. Arhiva

Piše: Larisa Sarajlić - Ramović

9.9.2021

Fadil Redžić (75), basista i kompozitor legendarnih „Indexa“, ljetne mjesece, tradicionalno, provodi u Sarajevu i na Jadranu. Nesuđeni fizičar sa suprugom Jasnom, djecom i unucima već godinama živi na drugom kraju svijeta - u Atlanti, u Americi, no njegove veze i spone s domovinom su i dalje veoma jake.

Član nezaboravnih „Indexa” postao je 1965., a sjećanje na period kada su nastajale kultne pjesme i danas u njemu budi jake osjećaje.



Kafa i pivo

I prethodni period je za Redžića bio veoma emotivan, jer je, u okviru Sarajevo Film Festivala, prikazan film o „Indexima“ te se družio s dragim ljudima.

- Moja kćerka Sanja, njen muž Jasmin i moji unuci Mak i Mia proveli su s nama na moru šest sedmica, a sin Zlatan, s njegovom Majom i najmlađim Redžićem Valom, 14 dana, pa smo uživali u porodičnom druženju i morskim radostima.

U Sarajevu se družim s bratom Zokom te Željkom i Mirom Piljem, Hamom i Nećkom iz grupe „Konvoj“. Popijem kafu s Damirom Ovčinom i pivo s Bakirom Hadžiomerovićem. Bude i dosta spontanih susreta s mlađim sarajevskim muzičarima i poznanicima - kaže Redžić za „Avaz“.

Kako ste doživjeli projekciju filma o „Indexima“ na SFF-u?

- Film sam, nešto prije projekcije u Sarajevu, u svojstvu gosta, gledao na manifestaciji “50 godina ’Slova Gorčina’” u Stocu, koje je posvećena genijalnom Maku Dizdaru. To je bila prilika za mene i moju Jasnu, za druženje s Gorčinom Dizdarom, autorima filma Zoranom Kuburom i Bojanom Hadžiabdićem, mojim kolegom iz grupe Nenom Jurinom i njegovom Sandom, Vesnom i Senčijem Zaimović te učesnicima i organizatorima večeri.

Sarajevska projekcija je bila u novoj, veoma lijepoj kinodvorani. Zbog pandemije je bio ograničen broj posjetilaca, ali je atmosfera i pored toga bila emotivna do bola.

Publika je nagradila film iskrenim i dugotrajnim pljeskom.

Ljeto ste iskoristili i za susrete s prijateljima. Nedostaju li Vam ovakvi susreti u Americi?

- Proveli smo dvije nezaboravne sedmice na jedrilici s Jasninom rodicom Lejlom, Nenom i Sandom Jurin. Nakon toga smo bili kod Jurina u Kopru, a zatim kod Vajte i Vojke u Puli. Osamnaestog septembra ponovo idemo na plovidbu dvije sedmice. Ništa me ne ispunjava i ne prija više od jedrenja po Jadranu. U Americi su takva dešavanja teško moguća.





"Indexi" 60-ih godina. Arhiva

Povratak u Ameriku


Kada se vraćate u Atlantu?

- Imamo kartu za 9. novembar. Nadamo se da neće biti magle u Sarajevu.

Slušate li još „Indexe“?

- Davor, Bodo, Đoko, Enco, Miro... uvijek su sa mnom. I uvijek ih čujem i slušam i ne treba bi gramofon.

Na koncu, kako Vam izgleda Sarajevo u doba korone?

- Pandemija je sve, nekako, uniformisala. Maske, distanca... Svugdje ista, sumorna priča. Nervi popuštaju. Neki su u paranoičnom strahu, drugi ne haju. Sarajevo zna i prošlo je i kroz mnogo gore stanje pa mi se čini da se i s pandemijom nosi bolje nego drugi gradovi.

Koncerti naredne godine

Šta je kod Vas aktuelno na muzičkom planu?

- Naš prijatelj i producent Tomo Kašljević planira koncerte „Indexi i prijatelji“ u proljeće i jesen 2022. Nadamo se da nas u tome neće spriječiti pandemija.

’Bacila je sve niz rijeku’

Mnoge, nezaboravne pjesme „Indexa“ potpisao je Fadil Redžić, a svojevremeno je za „Avaz“ odbrao koje su za njega posebne.

- „Slovo o čovjeku“, „Balada“, „Bacila je sve niz rijeku“, „Ispili smo zlatni pehar“...

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.