Fadil Redžić (75), basista i kompozitor legendarnih „Indexa“, ljetne mjesece, tradicionalno, provodi u Sarajevu i na Jadranu. Nesuđeni fizičar sa suprugom Jasnom, djecom i unucima već godinama živi na drugom kraju svijeta - u Atlanti, u Americi, no njegove veze i spone s domovinom su i dalje veoma jake.
Član nezaboravnih „Indexa” postao je 1965., a sjećanje na period kada su nastajale kultne pjesme i danas u njemu budi jake osjećaje.
I prethodni period je za Redžića bio veoma emotivan, jer je, u okviru Sarajevo Film Festivala, prikazan film o „Indexima“ te se družio s dragim ljudima.
- Moja kćerka Sanja, njen muž Jasmin i moji unuci Mak i Mia proveli su s nama na moru šest sedmica, a sin Zlatan, s njegovom Majom i najmlađim Redžićem Valom, 14 dana, pa smo uživali u porodičnom druženju i morskim radostima.
U Sarajevu se družim s bratom Zokom te Željkom i Mirom Piljem, Hamom i Nećkom iz grupe „Konvoj“. Popijem kafu s Damirom Ovčinom i pivo s Bakirom Hadžiomerovićem. Bude i dosta spontanih susreta s mlađim sarajevskim muzičarima i poznanicima - kaže Redžić za „Avaz“.
Kako ste doživjeli projekciju filma o „Indexima“ na SFF-u?
- Film sam, nešto prije projekcije u Sarajevu, u svojstvu gosta, gledao na manifestaciji “50 godina ’Slova Gorčina’” u Stocu, koje je posvećena genijalnom Maku Dizdaru. To je bila prilika za mene i moju Jasnu, za druženje s Gorčinom Dizdarom, autorima filma Zoranom Kuburom i Bojanom Hadžiabdićem, mojim kolegom iz grupe Nenom Jurinom i njegovom Sandom, Vesnom i Senčijem Zaimović te učesnicima i organizatorima večeri.
Sarajevska projekcija je bila u novoj, veoma lijepoj kinodvorani. Zbog pandemije je bio ograničen broj posjetilaca, ali je atmosfera i pored toga bila emotivna do bola.
Publika je nagradila film iskrenim i dugotrajnim pljeskom.
Ljeto ste iskoristili i za susrete s prijateljima. Nedostaju li Vam ovakvi susreti u Americi?
- Proveli smo dvije nezaboravne sedmice na jedrilici s Jasninom rodicom Lejlom, Nenom i Sandom Jurin. Nakon toga smo bili kod Jurina u Kopru, a zatim kod Vajte i Vojke u Puli. Osamnaestog septembra ponovo idemo na plovidbu dvije sedmice. Ništa me ne ispunjava i ne prija više od jedrenja po Jadranu. U Americi su takva dešavanja teško moguća.
Kada se vraćate u Atlantu?
- Imamo kartu za 9. novembar. Nadamo se da neće biti magle u Sarajevu.
Slušate li još „Indexe“?
- Davor, Bodo, Đoko, Enco, Miro... uvijek su sa mnom. I uvijek ih čujem i slušam i ne treba bi gramofon.
Na koncu, kako Vam izgleda Sarajevo u doba korone?
- Pandemija je sve, nekako, uniformisala. Maske, distanca... Svugdje ista, sumorna priča. Nervi popuštaju. Neki su u paranoičnom strahu, drugi ne haju. Sarajevo zna i prošlo je i kroz mnogo gore stanje pa mi se čini da se i s pandemijom nosi bolje nego drugi gradovi.
Šta je kod Vas aktuelno na muzičkom planu?
- Naš prijatelj i producent Tomo Kašljević planira koncerte „Indexi i prijatelji“ u proljeće i jesen 2022. Nadamo se da nas u tome neće spriječiti pandemija.
Mnoge, nezaboravne pjesme „Indexa“ potpisao je Fadil Redžić, a svojevremeno je za „Avaz“ odbrao koje su za njega posebne.
- „Slovo o čovjeku“, „Balada“, „Bacila je sve niz rijeku“, „Ispili smo zlatni pehar“...