Ljubavni par Perhan i Azra iz filma "Dom za vješanje", obilježio je jedan period jugoslovenske i svjetske kinemtografije. I dok se o Perhanu kojeg je utjelovio Davor Dujmović, i njegovoj tragičnoj sudbini dosta zna, o Azri, koju je tumačila makedonska glumica Sinolička Trpkova nije mnogo poznato u prethodnim godinama.

Od prikazivanja "Doma za vješanje" prošle su 34 godine. Dujmović je nesretno okončao život, a Sinolička je nestala sa javne scene. Ona danas živi u Skoplju sa suprugom, Holanđaninom Marselom, i dvoje djece. Radi kao docent na Fakultetu dramskih umjetnosti u Skoplju, na predmetu gluma ispred televizijske i filmske kamere. Jedno vrijeme imala je i svoju televizijsku emisiju „Alarm“. Sa nostalgijom se sjeća nekadašnje države i dana kada je zahvaljujući jednoj ulozi preko noći postala filmska zvijezda.

Karijeru je započela sa miksom komplimenta i šamara koji je dobila od svog profesora na akademiji "Ti mala nemaš talenta, ali si vrijedna, rasturaš", rekao joj je reditelj Ljubiša Georgijevski, već na prvim časovima glume.

-Taj film je presudan u mojoj karijeri, pošto je bio i posljednji takvog tipa. Zauvek mi je promjenio život. Međutim, snimljen je kada je već počeo raspad Jugoslavije i kada se u mom privatnom životu desila nesreća. Majka mi je nekoliko dana posle premijere u Skoplju poginula u automobilskoj nesreći. Bila sam mlada, vjerovatno ne i dovoljno snažna da se nosim s tom situacijom i da nakon toga kao glumica izađem van granica zemlje. Imala sam nekoliko prilika za to, međutim, nisam ih iskoristila. Radila sam, na primjer, dva filma u austrijskoj produkciji, ali uvijek sam se nakon odrađenog posla vraćala kući i nikad nisam dobila veću filmsku šansu od "Doma za vješanje", ali moram priznati da se nisam ni trudila, izjavila je glumica u razgovoru za srbijanske medije.

Nakon "Doma za vješanje" više se nije vidjela ni čula sa Emirom Kusturicom.

-Ipak, i danas svojim studentima prepričavam anegdote sa snimanja i utiske o tome kako je raditi sa takvim umjetnikom, kaže Trpkova, koja se sa često sjeti i kolege Davora Dujmovića.

S Davorom se vidjela nekoliko puta na festivalima i vrlo malo su pričali o temi ovisnosti.

- Ipak, ostajem pri tome da je on jedna od mnogih žrtava cijelog tadašnjeg sistema. Neko živi stotinu godina i ništa ne uradi ni za sebe, ni za svoje, ni za čovječanstvo, a neko živi samo 20 godina i uđe u historiju. Za mene će Davor uvijek biti živ, tvrdi Sinolička.

Crvene tepihe i svjetla premijere je ipak zamjenila za porodični život. Kako je jednom rekla, pronašla je najveće zadovoljstvo u kuhinji, sa djecom i suprugom.