Televizijska sezona za Marijanu Batinić bila je, kako ona kaže, kao iz rubrike ono što ti život posloži. Simpatičnoj voditeljici, naime, spojile su se dvije velike ljubavi - kuhanje i pjevanje. U emisiji 'Tri, dva, jedan - kuhaj' imala je jedinstvenu priliku baviti se pripremanjem specijaliteta od jutra do mraka. Zaronila je u svijet okusa i mirisa, što joj je, kako kaže, pored dvoje male djece i svih drugih obaveza, bilo poput nekog sna. A onda je došao „Masked Singer“ u kojem je iznenadila samu sebe. Samo za naš list otkriva kako se snašla u tim formatima, ali se i prisjetila svojih televizijskih početaka.

Alter ego

 Kako je raditi bilo „Masked Singer“?

- Na projekt sam pristala iz znatiželje, jer je tajanstven, neobičan, drugačiji od svih, fora mi je bilo skrivati se, ali to se s vremenom pretvorilo u nešto posve drugo, moje pjevačko opuštanje i otpuštanje. Oduvijek sam voljela pjevati, a sada sam nekako pomakla svoje granice i otkrila svoj svoj alter ego i što sve mogu sa svojim vokalom, što me posebno raduje.

Mnogi gledaoci su uz Vas zavoljeli format „Život na vagi.“

- Ako ste ikad vidjeli izraz lica osobe koja je skinula kilograme i tako se 'spasila' na neki svoj način, pomnožite to sa stotinu. Jer toliko sam ja otprilike imala privilegiju i čast svjedočiti životnim promjenama, nadi, usponima, padovima, pa ponovnim dizanjima. Na stranu televizijski šou, 'Život na vagi' je toliko dirljiva priča, toliko snažan projekt nabijen emocijama koji motivira, ne samo kandidate već utječe i na gledaoce pred malim ekranima pa tako i sve nas u produkciji pokreće i iznova dokazuje da ništa nije nemoguće. To mi je svakako najdraži projekt.

Ako se ne varam, i sami ste angažirali Edu Mehmedovića, trenera iz te emisije.

-Puno sam vremena provela uz Maju i Edu, izuzetno ih cijenim kao ljude, ali i stručnjake u svom području i zdrava logika naprosto nas je dovela do suradnje. Trudnoća i porod su me potpuno iscrpili, korona usporila, nisam se najbolje osjećala, hronično mi je nedostajalo energije, sve mi je teško padalo. Zaključila sam da je endorfin ključna supstanca za oporavak i obratila se Edi koji me spremno dočekao sa svojim znanjem, strpljenjem, šarmom.

Mnoge gledaoce ste navikli na emisiju "Ljubav je na selu". Zašto ste se oprostili od tog formata?

-Došlo je vrijeme. Putovanja po cijeloj zemlji s dvoje male djece kod kuće su jako teška. Moj poslodavac mi je izašao u susret i prije drugog porodiljskog, kada smo se dogovorili da ćemo tražiti novu voditeljicu za „Ljubav je na selu“.

 Inače, koliko ste se teško u karijeri opraštali od uhodanih formata?

-Jednom sam se oprostila od 'Po ure torture' i godinama žalila zbog toga, nije bilo vrijeme da ugasimo tako gledan projekt, žalili smo i mi i gledaoci. Sve drugo, mislim da sam otišla u pravo vrijeme, radila sam na sve tri nacionalne televizije i, po mom sudu, odlazila u pravom trenutku. Ništa mi nije palo s neba, a danas sam upravo tu gdje želim biti.

Divan osjećaj

Ljudi Vas vole toliko da Vas doživljavaju kao svoju, koliko Vam je zbog toga veća odgovornost?

-Divan je to osjećaj, ali i velika odgovornost. Ljudi me uglavnom zamišljaju veselom, dobro raspoloženom, ali to, naravno, nije uvijek tako. Trudim se biti mila i draga prema ljudima, jer najviše zbog gledalaca i te simbioze moja karijera i traje toliko dugo pa ih nastojim ne razočarati u susretu uživo. Ali, lagala bih kad bih rekla da nisam nikad pod stresom, da sve rješavam lagano.

Prema Vašem mišljenju, koliko i voditeljice zabavnih emisija moraju biti surovi profesionalci, a ne samo lijepe?

-U svojoj karijeri sam se susretala s velikim talentima, ali isto tako talentiranim kolegama bez radne ili poslovne etike. Profesionalan odnos prema poslu je imperativ. Voditeljice zabavnih emisija moraju prije svega biti zabavne odnosno zabavljati se i uživati dok rade. Ta se iskonska energija naprosto ne može odglumiti, kako na kavi, tulumu, sastanku, tako i u emisiji. Kamera sve vidi, ali isto tako profesionalac zna gdje je kraj zabavi. Vremena klasičnih 'prezentera’ su iza nas.

 Sve više voditeljica zbog količine pratioca na Instagramu postaju i influenserice. Kako vi to žonglirate?

-Kontrolirano dijelim svoju intimu. Žongliram, improviziram, a djecu prikazujem minimalno i nikad direktno, taman toliko da ih ne prepoznaje nitko na ulici. S vremenom sam za potrebe dobrog 'influencanja' okupila tim ljudi kojima vjerujem i koji su pravi stručnjaci u svojim područjima rada.

Karijeru ste započeli kao dvojac sa Petrom Nižetić. Jeste li ikada više osjetili takav entuzijazam?

-'Po ure torture' je projekt koji je donosio neponovljiva uzbuđenja, ali to ne znači da uzbuđenja kasnije nije bilo - niti mislim da se entuzijazam može mjeriti po nekoj ljestvici. Petra, Teo i ja smo bile djeca, nismo znali što je autocenzura, nismo imali nikakvih strahova, sve što smo doživljavali, vidjeli smo prvi put i ta su iskustva nezaboravna.

 Ono što je zanimljivo, u jednom trenu su Vas trebale zamijeniti danas poznate sestre Bučević.

To je bila opcija dok smo još bile na lokalnoj televiziji. Sestre su došle na audiciju za nove voditeljice, jer smo mi htjeli malo osvježiti format. Ipak, tada se dogodio fatalni 'poziv s HRT-a', a vodstvo je u ulogama voditeljica htjelo isključivo nas dvije, koje smo s Teom Peričićem činile autorski trojac projekta.