Lejla Durmo-Buturovićbila je jedna od voditeljica BHT 1, koja je zablistala na crvenom tepihu nedavno završenog Sarajevo Film Festivala.
Ona kaže da je uvijek uzbudljivo raditi Sarajevo Film Festival, ali je i velika odgovornost.
- Ove godine imala sam tu čast i zadovoljstvo da sam radila na dvije emisije. „Festivalska pozornica“, koja je zaista divan popodnevni slot i „Crveni tepih“ koji sam vodila sa mojom dragom kolegicom Lejlom Žunić, kojoj je ovo bilo debitantsko pojavljivanje na istom i na kojem se sjajno snašla.
Oduševili ste na crvenom tepihu svojom pojavom i modnim odabirima. Nosili ste, ako se ne varam, isključivo kreacije bh. dizajnera koje ste pohvalili da su vrijedni i odgovorni čime ste potvrdili da možda nema potrebe da se ne biraju bh. dizajneri, i to za sve prilike.
- Uvijek se trudim da biram bh. dizajnere i da promovišem naše talente. Tako je bilo i ove godine. Vjerujem da BiH ima dizajnere koji mogu zadovoljiti svačiji ukus i modni izričaj.
Šta Vam je ove godine bio najveći poslovni izazov?
- Za mene najveći poslovni izazov je reportaža „Mostarski dragulji“, o nogometašima iz zlatnog doba Veleža. Mnogo volim raditi na reportažama, ali ova tema mi je bila jako izazovna, iz razloga što nije moja zona komfora. Prije samog snimanja, morala sam jako dugo da se pripremam i istražujem, kako bih mogla adekvatno odgovoriti na ovaj zadatak. Za potrebe te reportaže radila sam razgovore s Dušanom Bajevićem, Ivicom Ćurkovićem i Marijanom Kvesićem. Upravo to je jedan od razloga zašto je ovo tako posebno i predivno zanimanje. Uvijek smo u prilici da učimo nešto novo i imamo mogućnost da razgovaramo i upoznamo one najbolje iz raznih zanimanja i profesija.
Gdje se vidite za 5 godina?
- Nikada nisam znala odgovor na to pitanje, ni kao dijete. Jedini imperativ mi je da budem sretna. Da li će to i za pet godina biti televizija, to ne znam. Jako mi je bitno da radim stvari koje me ispunjavaju i usrećuju, te da ne pravim kompromise i ne narušavam vlastite principe. Nadam se da ću i za pet godina birati da se bavim onim što volim i što me ispunjava, šta god to tada bilo.
Je li novinarstvo, odnosno televizija Vas birala ili obrnuto?
- Moja priča s televizijom je počela kao slučajnost. U trenutku biranja studija, više sam sebe vidjela u odnosima s javnošću. Moj prvi angažman u medijima bio je na portalu federalna.ba, a nakon toga sam radila u gotovo svim redakcijama na FTV-u. Otkako sam se prvi put upoznala s radom na televiziji, postala sam „inficirana“. To postane način razmišljanja, stil života, jer radno vrijeme je samo prividno, smišljate priče čak i u svakodnevnim situacijama. Ne mogu zamisliti da radim bilo šta drugo, jer mislim da bi mi sve bilo manje intenzivno i manje zanimljivo. Ono što je najbitnije jeste da sam sada pronašla sebe i svoje mjesto u redakciji revijalnog i muzičkog programa BHT1, jer na emisijama na kojima radim mogu da imam kreativnu slobodu i da radim sa sagovornicima koji mene inspirišu. Mislim da mogu reći da je ona birala mene, a danas, nakon gotovo 10 godina rada na televiziji, ja svakodnevno biram nju.
Možete li s nama podijeliti neki gaf?
- Ima ih zaista mnogo. Po prirodi sam poprilično nespretna, tako da tu uvijek ima padova, zapinjanja i sličnih situacija... Ipak ću izdvojiti posljednju koja se desila na crvenom tepihu, kada mi se za vrijeme razgovora sa sagovornikom, u živom prijenosu, fascikla sa papirima zapetljala u rukav i na kraju pala. Srećom, gledaoci nisu vidjeli, a sagovornik se samo nasmijao.
Kako biste sebe opisali u nekoliko riječi?
- S obzirom na to da je ovo najteže pitanje na svijetu, zamolila sam ljude koji su mi bliski da odgovore za mene, tako da je ovo presjek njihovih odgovora: kreativna, iskrena, odgovorna, perfekcionista, samokritična.
Koliko se oslanjate na izgled u svom poslu, a, s druge strane, koliko je važan?
- Ne oslanjam se na izgled, kako u poslu, tako ni u ostalim segmentima života. Mislim da je mnogo bitnije šta osoba nosi sa sobom i kako čini da se osjećate u njenom prisustvu. Naravno da izgled pomaže, kao i u svakom drugom poslu, uvijek je lijepo vidjeti njegovane ljude koji vode računa o sebi i o svom izgledu. To je prvi dojam, prva stepenica, ali ono što je bitnije jeste šta imate da kažete, a ne kako ćete izgledati dok to govorite. Mnogo važnija karizma i ubjedljivost, jer dobar izgled je nešto što je subjektivno i što brzo prođe, a ono šta govorite i način na koji to govorite se mnogo duže pamti.