Publika iz tri države, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, uskoro na daskama koje život znače može očekivati novu predstavu u režiji Kokana Mladenovića. Ovaj rediteljski mag krenuo je u zahtjevan projekt, a to je da spoji četiri teatarske ustanove iz tri države kako bi napravili predstavu prema romanu Darka Cvijetića „Što na podu spavaš“.

Narodno pozorište Sarajevo (NPS), Festival MESS, Srpsko narodno pozorište iz Novog Sada te Dramsko kazalište „Gavella“ iz Zagreba ujedinili su snage kako bi napravili i publici približili ono što Cvijetić piše, a to je njegov doživljaj tragičnih 90-ih i onoga što je preživio.

Refleks društva

Dino Mustafić, direktor NPS-a, za „Dnevni avaz“ govorio je o ovom projektu, kako je došlo do njega, o regionalnim saradnjama, pogledu na trenutnu situaciju u BiH, ali i o važnosti djelovanja kulturnih umjetnika, posebno u vremenu kakvo je danas.

- Svi dogovori u pozorištu dolaze na osnovu senzibiliteta onih koji u određenom trenutku vode umjetničke kuće i ukazuju povjerenje autorima s kojima dijele estetska i etička uvjerenja. Iznimno cijenim rad kolege Mladenovića. On je svojim režijama obilježio nekoliko umjetničkih sezona u sarajevskim pozorištima, osobito se to odnosi na rad u Kamernom teatru 55. Prošle sezone otvorio je našu jubilarnu godinu u NPS-u vrlo gledanom predstavom "Protekcija", koja je imala nekoliko gostovanja na vrlo respektabilnim festivalima u regionu, poput „Sterijinog pozorja“. Posebno želim naglasiti Mladenovićevu beskompromisnu rediteljsku crtu u obračunu s devijantnim socijalnim i političkim režimima na Balkanu. Ona zaslužuje pažnju, jer teatar, između ostalog, čini i kritičkim refleksom društva - poručio je Mustafić.

Nije to nimalo laka tematika, što je vidljivo iz same činjenice da se predstava radi prema romanu Darka Cvijetića. Nakon potresnog "Šindlerovog lifta" šta će "Što na podu spavaš" donijeti publici?

- Nisam gledao probe, ali poznajem djelo i možemo sigurno očekivati jednu emotivnu, katarzičnu predstavu. Cvijetić piše jezikom žrtava, iz pozicije onih koji nemaju glas. Pisac koji s pravom smatra da je dovoljno vremena prošlo od 90-ih i da treba dotaknuti neke društvene i nacionalne tabue. Beskrajno cijenim autore koji pred nas postavljaju teška i odgovorna pitanja poput: „Da li sam bio na strani žrtve ili onih koji su nanosili zlo?“ Dakle, silna pitanja se uvijek postavljaju pred gledaoce Mladenovićevih predstava, kao i pred čitaoce romana Darka Cvijetića.

Darko Cvijetić je jedan od rijetkih koji se nije libio govoriti o strahotama 90-ih. I u ovom romanu dotiče se osjetljivih, ali i bolnih tema za sve. Kako Vi, kao neko ko je proživio i preživio, gledate na intimne "zapise"?

- Kako bi prošlost postala prošlost, nije dovoljno da protekne samo vrijeme. Kako bi neko društvo moglo povući granicu između svoje današnjice i jučerašnjice, treba preispitati svoje postupke, zablude, posrnuća. Istina, ma koliko bila bolna, ne može se relativizirati, retuširati, stavljati u političko-dnevni kontekst. Da bismo okrijepili svoje samopoštovanje, moramo činjenicama pristupiti odgovorno, sa sviješću šta moramo sačuvati u svojoj kulturi pamćenja. Za razliku od historije koja monumentalizira prošlost, umjetnost je prevodi u mikrosvijet pojedinca koji jezikom empatije i saosjećanja percipira prošlost.

Bolji svijet

I Vi i Kokan Mladenović pripadate onima koji se jasno i glasno bore protiv fašizma, nacionalizma i svega onoga što ljude dodatno dijeli, što je posebno izraženo kada je u pitanju BiH. Ali piju li vode Vaš i slični glasovi, kada se čini da svi opet tonemo kao u živo blato?

- Često o tome razmišljam i sam postavljam pitanje da li se ovaj naš posao može više smatrati intelektualnim i oplemenjujućim u ovom vremenu vike, galame, kakofonije. Takva atmosfera je od ovog društva stvorila područje visoke napetosti, bezakonja i demagogije. Onda se ne možemo čuditi kad se pod takvim pritiskom društvo počne raslojavati i raspadati, etnički i etički, ekonomski propadati do socijalne bijede. S druge strane, umjetnici ne mogu odustati od vjere u bolji i pravedniji svijet, moraju naći inspiraciju, unutrašnje resurse svog bića koje se ne predaje, ne odustaje... Tako i ja, radit ću i govorit ću o onim vrijednostima za koje smatram da jesu dio kulturnog bića Bosne i njena politička, evropska perspektiva ukorijenjena u našoj tradiciji zajedničkog života.

Može li ova predstava biti još jedna poruka zajedništva, a ne suživota, kako to nazivaju? Tu se vraćamo i na ono da učestvuju četiri pozorišta iz tri zemlje. Sad nam slijede izbori i eventualne promjene kojima se svi, kao, nadamo... Ali mi, kada i imamo moć da nešto promijenimo, pustimo da prilika prođe…

- Sigurno da ova predstava to jeste - snažna poruka o jedinstvenom kulturnom prostoru koji nacionalisti žele podijeliti, podići mentalne i administrativne barijere, razviti etničku distancu i jezik saradnje zamijeniti novim ciklusom mržnje i nasilja. Tematski će nas predstava "Što na podu spavaš" opomenuti koliko patnje donosi radikalno zlo.

Najveća regionalna saradnja

- To je velika regionalna produkcija. S bh. strane učestvuju NPS i Festival MESS, koji je programski lider, a mogu slobodno reći i jedan od predvodnika regionalne saradnje. Naši partneri su Srpsko narodno pozorište Novi Sad i Dramsko kazalište „Gavella“ iz Zagreba. U predstavi igraju glumci iz ovih gradova i matičnih kuća, autorski tim je, također, regionalni. S naše strane to su glumci Aldin Omerović i Saša Krmpotić, glumice Merima Lepić-Redžepović i Maja Izetbegović, a scenografiju radi Marijela Margeta-Hašimbegović. Sigurno da je u ovoj godini to najveća regionalna koprodukcija, koja već sada izaziva veliki interes kulturne javnosti, a to jeste jedan od prioriteta naše programske orijentacije - uvezivanje, otvaranje, integriranje naših umjetnika i umjetnica s regionalnom i internacionalnom pozorišnom scenom - kazao je Mustafić.