Mendes: Nevjerovatno će biti gledati film na velikom platnu. Sony
Mendes: Nevjerovatno će biti gledati film na velikom platnu. Sony
Kraj 2022. godine obiluje mnoštvom novih naslova na svjetskim kinoblagajnama. Ni bosanskohercegovačke nisu izuzetak. Stiže nam prava mala poslastica na velika platna. Riječ je o porodičnoj igrano-animiranoj komediji „Lil, Lil, krokodil“ koju C2 film, zvanični zastupnik studija „Sony“ za kinodistribuciju u BiH, donosi na repertoar bh. kina od 29. decembra.
Juriti za slavom
Rediteljski dvojac Džoš Gordon (Josh) i Vil Spek (Will Speck) okupili su impozantna imena poput Havijera Bardema (Javier), Konstans Vu (Constance Wu), Vinsloua Feglija (Winslow Fegley), Skota Mekneira (Scoot McNairy) i Breta Gelmana (Brett).
Krokodilu Lilu (Lyle) glas je posudila muzička zvijezda Šon Mendes (Shawn), koji je u ekskluzivnom intervjuu za „Dnevni avaz“ govorio o samom procesu snimanja ovakvog ostvarenja, svom liku i sličnostima, ali i anksioznosti.
Mendes je izjavio kako mu se koncept filma svidio jer glavni lik, krokodil Lil, ne juri za slavom uprkos svom velikom talentu već jednostavno želi imati porodicu, dom i povezati se s ljudima. Osim pjevanja, Šon je sudjelovao i u kreativnom stvaranju soundtracka filma s autorima muzike.
- Glas dajem Lilu. Mislim da je film zanimljiv jer tamo gdje možda imate glavne likove koji teže da budu nešto više, jure za slavom, Lil samo želi da ima porodicu, da se osjeća kao kod kuće i povezano s ljudima, što je za mene veoma lijep koncept. I mislim da je to ono što ga čini tako simpatičnim i jednostavnim za povezati se. Zato što mislim da je on u fazonu da, reflektori su lijepi i kul, ali to je zaista ljubav zbog čega pjevam. Kada se osjećam prijatno, prihvaćeno, to je kada želim da pjevam i mislim da je to genijalan i univerzalan osjećaj. Tako da samo mislim da se mogu mnogo povezati s njim – rekao je Mendes.
Šta Vas je privuklo tome da posudite svoj glas i napravite taj korak u pravljenju muzike?
- Zaista sam zavolio ovu veliku životinju koja ima zaista mekan, sladak duh, i osjećao sam se kao da je srodna meni. I za mene je svaka prilika koja će potencijalno biti nešto što će odjeknuti kod djece ili mlađih ljudi samo lijepa prilika da se učini nešto veliko.
Vaša muzika oživljava kroz ovaj lik. Kakva je bila Vaša reakcija kada ste vidjeli Lila kako pjeva?
- Čuti svoj glas kako dolazi iz animiranog lika je tako čudno iskustvo jer povezujete svoj glas, ali onda također mislite: “Oh, ovo je sasvim drugačije.” Ali ono što je smiješno je to što su animatori snimali moje izraze lica dok sam pjevao u studiju. Pa pretpostavljam da su animirali Lila da napravi slične izraze kao moje. Nekoliko puta kada je Lil prolazio kroz nešto, pokušavao je da donese odluku, imao je te izraze lica, a ja sam rekao: “Tako - baš tako bih je to uradio”, što je zaista zabavno i zanimljivo.
Lil nije tipičan kućni ljubimac, u svakom slučaju. Kako se element “riba van vode” primjenjuje u komediji?
- Film je izuzetno smiješan. Zapravo me iznenadilo koliko je to bilo smiješno jer je njegovo krokodilsko držanje tako opušteno i malo. Ali postoje ti trenuci u kojima ispušta te velike urlike, ali oni su zbog uzbuđenja, a ne “pokušavam da te uplašim.” Volim to.
Tokom filma nikada nije dosadno. Recite nam nešto o akcijama i avanturama koje se dešavaju za koje mislite da će publika prihvatiti?
- Mislim da je ono što dobivate od filma i što dobivate od samog Lila je to koliko je intuitivan, koliko obraća pažnju na ljude oko sebe. Obraća pažnju na to kako otac voli hrvanje, a kako mama kuha. On kaže: “Oh, znam šta će te natjerati da se otvoriš i malo omekšaš.“ Onaj trenutak kada se razbije kroz uokvireni hrvački dres i kaže: „Hrvaćemo se'… mislio sam da je to urnebesno smiješno.
Prestravljen zvucima
Avanturistička priča je u centru. Osim komedije i “ribe van vode”, to je priča o Lilu koji spašava porodicu i porodici koja spašava Lila.
- Mislim da je jedan od najuzbudljivijih dijelova filma onaj prvi dan kada vidite Džoša kako odlazi u Njujork i prestravljen je vrevom i zvucima. A onda mu Lil pokazuje sve one male rute i on se penje uz oluke. Oni su u kontejnerima. I zaista se kreću po ludim dijelovima grada i vidite kako se Džoš nekako otvara i stiče samopouzdanje da se opušteno kreće kroz Njujork. I mislim da je to stvarno kul i uzbudljivo. Iskreno, osjećam se kao Džoš prvog dana u Njujorku.
Radili ste s renomiranim kompozitorima na ovom filmu.
- Paul i Pasek (Benj Pasek i Justin Paul, poznati kao Pasel i Paul, američki kantautorski duo, op. a.), da.
Mendes s likom Lilom kojem je posudio glas. Sony
Mendes s likom Lilom kojem je posudio glas. Sony
Kako je izgledao proces rada s njima?
- Paul i Pasek su genijalci. I mislim da su i oni tako nevjerovatno kolaborativni. Sve vrijeme su samo željeli da se osjećam kao da se povezujem s nečim što je moja istina. Ali ne shvatate jer je to uvijek povezano s filmom, postoji toliko toga da procesuirate u isto vrijeme. Ne shvatate koliko su ove pjesme složene i pametne i lijepe, koliko su lirski zadivljujuće i koliko truda ulažu u njih. A kada ste u studiju i slušate pjesme, tada zaista počinjete da doživljavate iskustvo koje vam otvara oči koliko su one zaista nevjerovatne. I to je bila čast. Privilegija je što sam mogao raditi s njima na ovom filmu i osjećam se kao da su zaista dva velikana svoje generacije.
Šta je u tom procesu bilo unikatno za Vas?
- Mislim da sam oduvijek odrastao stvarajući muziku na više pop način. Dok ovdje ima mnogo više pop muzike pomiješane sa šou melodijama. I mnogo toga mi je zapravo bilo super izazovno, zakoračiti u taj “showtune” stil u koji se Lil i Hektor upuštaju. I bilo mi je zaista zabavno i uzbudljivo raditi to s njima.
Pronalaženje glasa
Moramo spomenuti pjesmu “Carried Away”, i taj trenutak u filmu.
- Čim sam čuo pjesmu, prije nego što sam vidio bilo šta od filma, bila je to posebna pjesma za mene. Bila je tako iskrena i magična. I mislim da je taj trenutak u filmu u kojem zaista, ali zaista osjećate slomljeno srce zbog situacije u kojoj se Lil nalazi. Sve što on zaista želi je samo da ima porodicu koja ga voli. A sada je pogrešno shvaćen i zarobljen je u kavezu. I mislim da to zaista savršeno spaja svo njegovo oklijevanje oko nastupa uživo i njegov strah prema ljudima općenito. I samo mislim da je pjesma sama po sebi predivna. To je bila jedna od prvih pjesama koje sam snimio i bilo je tako zabavno pjevati. Osjećao sam se kao da je “izašla” iz mene bez napora.
A “Heartbeat”, kako je ta pjesma dospjela u film?
- “Heartbeat” je pjesma koja je bliska mom srcu već dugo. To je jednostavno nevjerovatna pjesma svjetla i ljubavi, ali nikada nisam osjećao pravi trenutak da je izbacim. I kada smo počeli da pričamo o naslovnoj pjesmi na kraju i kada sam slušao “Heartbeat”, pomislio sam: “Oh, za ovo je pjesma namijenjena.” Jer ne znam ni da li bi drugačije dospjela vani. Nisam mogao pronaći „pravi brod“ za to. I film je zaista kao stvoren za nju, pjesma je napravljena za njega. I tako sam zadovoljan jer je to jedna od mojih omiljenih pjesama koje sam ikada napravio i uzbuđen sam što će je ljudi čuti.
O čemu se radi u njoj?
- “Heartbeat” je zapravo samo jedna ili nekoliko osoba zbog kojih se osjećate istinski voljeno i istinski zaljubljeno. I baš ona vrsta posebne veze koju vam samo nekoliko ljudi može pružiti.
Tu su i sjajni dueti. Imate Havijera i Konstans.
- Nevjerovatno sam impresioniran kada vidim Havijera i Konstans kako pjevaju s uvjerenjem i ljepotom koje imaju. Jer prije svega, kao pjevača, čak i pokušaj da me natjerate da igram male glumačke trenutke u studiju za snimanje bez kamera je bio zastrašujući. Tako da sam jednostavno inspiriran i zadivljen njima što su uzeli taj skok hrabrosti i zakoračili u pjevanje. I ne samo da uđete u to, već i apsolutno uradite nevjerovatan posao. Mislim, Havijer zvuči nevjerovatno. Pjevati s njim bila je prava stvar. I Konstans također. Mislim da su oboje potpuno “ubili”.
Mendes: Teško je pjevati ako se ne osjećaš prihvaćeno ili ugodno. Sony
Mendes: Teško je pjevati ako se ne osjećaš prihvaćeno ili ugodno. Sony
Poruka je pronalaženje vlastitog glasa, slažete li se s tim?
- Slažem. Na neki način, mislim da je film o pronalaženju vlastitog glasa. Ali također mislim da je film o tome da budemo tu jedni za druge i da zaista slušamo šta bi nekome moglo zatrebati. Mislim da postoji više tačaka u filmu u kojima Džoš kaže Havijerovom liku: “Je li to ono što on želi? Želi li izaći i igrati tu predstavu upravo sada?” A Lil to na neki način samo radi. On nije siguran. I može se reći da se radilo o tome da je Džoš slušao ono što je Lilu trebalo. I Lil je radio isto za Prime (gospođa Primme, koju igra Konstans VU, op. a.). On je u fazonu: “O, ne. Znam šta ti treba. Treba da ispečeš kolačiće.” I mislim da je u tome ljepota, šta je prava ljubav, a šta pravo prijateljstvo - slušati šta bi vašem prijatelju moglo zatrebati i biti tu za njega.
Šta je to što ovaj film čini izvan samo dječijeg ostvarenja, već za svakoga?
- Mislim da je film pun nevjerovatne mudrosti, zaista. Iznad onoga što je možda očigledno. Ali povrh toga, mislim da je muzika nevjerovatno uzvišena i lijepa i mislim da morate da prepoznate koliko su glumci nevjerovatni i koliko su nevjerovatnih performansa odigrali. Za mene je bilo šokantno vidjeti Havijera kako preuzima ovu ulogu na najbolji način ikada. Kao, nikad ga nisam mogao zamisliti da uzme ovakvu ulogu, a on je tako zadivljujući sve vrijeme. Tako da smatram da je baš uzbudljivo. I mislim da u ovom filmu ima ponešto za svakoga.
Kakvo će biti iskustvo gledati ovaj film na velikom ekranu?
- Mislim da ću se osjećati nevjerovatno kada to vidim na velikom platnu, u pozorištu. Mislim da će to samo učiniti da sve bude još veće i uzbudljivije, posebno finale. Želite to vidjeti na velikom ekranu. Predivno je. Toliko je rada i truda uloženo u dizajn zvuka i muziku iza filma da mislim da će to biti najbolje pogledati u kinu.
Borba sa živcima
Recite nam nešto o Lilovim izazovima s tremom. Je li to nešto na šta se odnosite kao izvođač? Da li ste se uopće nosili s takvim vrstama anksioznosti?
- Apsolutno. Mislim da kada se ne osjećaš prihvaćeno ili ugodno, zaista je teško pjevati. Zaista je teško nastupati. I bio sam u toj situaciji milion puta. Nekako izlazim na scenu i osjećam se kao da se gušim. Ali zanimljiva stvar je da je Lil bio sposoban da to radi sve vrijeme. Samo mu je trebao neko da mu kaže: “Volim te čak i kad ne pjevaš.” Razumijete?
Šta biste savjetovali nekome poput Lila?
- Za mene to je uvijek bilo priznanje. Razgovarati o tome i prihvatiti to kao nešto što je vrlo stvarno, a ne pokušavati to potisnuti ili pobijediti ili uvijek prevazići. Kada bih morao da dam savjet nekome ko se bori sa vlastitim živcima ili sumnjom u sebe, rekao bih da obično ako se osjećate nervozno zbog nečeg ovakvog, to zaista znači da vam je stalo. I mnogi moji idoli i najbolji izvođači koje sam ikada upoznao su rekli da su ti živci na neki način njihovi saveznici u tome da ih čine boljim.
Postoje li neke pjesme, zvučni zapisi i slično, koji su inspirirali Vaš lik ili razvoj Vašeg karaktera?
- Apsolutno. Mislim da su samo rad s Pasekom i Paulom i gledanje njihovog kreativnog procesa bili inspirativni. Oni su poput slikara koji koriste svaku boju. I oduvijek sam bio kao: “Ove boje znam da koristim, ali ne i ove.” I gledao sam ih kako farbaju svim bojama i to mi je bilo jako inspirativno.
Muzika je jezik
- Mislim da na kraju Lil pjeva jer to voli. On voli muziku. I možete vidjeti kako je muzika njegov jezik. To je način na koji on komunicira s ljudima u filmu, za koji također osjećam da se mogu povezati. I mislim da on to radi samo da bi na neki način prenio svoju ljubav, i osjećam da je to slično načinu na koji ljudi stvaraju muziku. To je način na koji to nekako dolazi kroz oklop, kada se radi o prenošenju istine i prenošenju ljubavi – ističe svjetska muzička zvijezda.
Izopćenici se pronalaze
- Mislim da su i Lil i Džoš (igra ga Vinslou Fegli, op. a.) uplašeni. Mislim da se oboje osjećaju kao da su u svijetu koji ih ne prihvata u potpunosti. Džoš se nekako osjeća kao da ga maltretiraju u školi. Osjeća se kao da ga djeca ne prihvataju, kao da ga ne prihvata grad u kojem se nalazi. I Lil se osjeća isto. I tako, kada se nađu, oboje su ti izopćenici koji se pronalaze da shvate da su upravo tamo gdje im je mjesto. Oni se ogledaju jedan u drugom na mnogo načina kroz film – rekao je Šon Mendes.
Omiljena pjesma u filmu
- Teško je reći koja mi je omiljena pjesma jer postoje sve ove verzije “Take a Look at Us Now”. A tu su i ovi zaista tužni melanholični trenuci toga, i to smatram zaista zadivljujućim i prekrasnim. Ne znam. “Carried Away” - odmah sam se povezao s tom pjesmom. Dakle, “Carried Away” je vjerovatno moja omiljena pjesma u filmu – kazao je Mendes.