Nedavno je u Kamernom teatru 55 u Sarajevu upriličena premijera predstave „Malograđanska svadba“, u režiji sjajnog Paola Mađelija (Magelli), rađena prema tekstu Bertolta Brehta (Brecht).

Zašto Breht

Direktor Kamernog teatra 55 Senad Alihodžić ističe zadovoljstvo urađenim poslom. Za „Dnevni avaz“ govori kako je prošlo dovoljno vremena da se slegnu utisci i da se napravi presjek u smislu zašto su uopće radili Brehta, u ovom slučaju „Malograđansku svadbu“...

- Zaista je rijetkost u teatru da jedna predstava i prije premijernog izvođenja ima već dogovorena gostovanja u nekim od najrespektabilnijih teatara u regiji. Gostovanja su dogovorena s Gradskim pozorištem iz Podgorice, Ulysses teatrom Brijuni, Dramskim teatrom iz Skoplja, Beogradskim dramskim pozorištem... I danas dobivamo upite za gostovanja. Ovo je sve moguće kada imate ekipu autora za koje mogu reći da su svjetskog kalibra. Prvenstveno misleći na reditelja svjetske klase Paola Mađelija, koji je okupio vrhunsku autorsku ekipu: Željka Udovičić-Pleština (dramaturgija), Mrle i Ivanka (muzika, „Let 3“), Mirna Ler (scenografija), Lejla Hodžić (kostimografija), te glumice i glumci Gordana Boban, Maja Izetbegović, Ejla Bavčić, Dina Mušanović, Muhamed Hadžović, Ermin Bravo, Sabit Sejdinović, Amar Selimović te mladi glumci, odnedavno članovi ansambla Kamernog: Enes Kozličić i Nedim Džinović - govori nam Alihodžić.

Olajavati, ogovarati...

Naglašava da je za grad Sarajevo bitno da se teatar bavi ovom temom.

- Malograđanstvo je ušlo u sve pore našeg društva, što, naravno, nije dobro. Često se misli da je neko malograđanin ako dolazi iz manje sredine u grad, koji se ne zna ponašati “građanski”. 

To nije pravilo, malograđanin može biti neko ko je odrastao u gradu i čija je porodica decenijama iz grada. Biti malograđanin znači imati set ponašanja i karakternih osobina koje nisu dobre za razvitak jednog društva. To su ljudi koji se ne bave sobom, koji neće očistiti stvari ispred svoga praga, već će se baviti drugima, olajavati, ogovarati. To je neko ko će pretjerano uzdizati nečiji rad, iako nema relevantnih činjenica ni argumenata za to, a sve u cilju ispunjenja nekih njihovih ciljeva. Također će devalorizirati nečiji potvrđeni uspjeh kako bi na taj način uzdigao sebe i “napunio” svoj ego. Jer jedino on vrijedi. Ti ljudi nisu sposobni za normalan razgovor, za iskrene odnose.

Nažalost, čini mi se da je malograđanstvo postalo norma u Sarajevu i da si otpadnik ako nisi takav. Moramo se boriti protiv toga. Ali, opet, prvo se treba baviti sobom, pronaći to u sebi i raditi na tome da je “otklonimo” - kaže Alihodžić.

Postaviti pitanja

- Iskreno, gledajući predstavu, u nekoliko scena, dijaloga i ja sam pronašao malograđanštinu u sebi i na meni je da radim na tome, da je sputavam. Tako i svi autori uključeni u predstavu postavljaju pitanja samima sebi, ali i publici. Zajedno smo u tome. A na nama kao pojedincima je da odgovorimo na njih. Predstava potiče na razmišljanje koliko smo mi zapravo malograđani ili možda nismo. Mislim da je to pravi teatar ili barem onaj teatar koji ja volim i koji itekako ima smisla - poručuje Alihodžić.