Na današnji dan 2007. godine, nakon duge i teške bolesti veliko i plemenito srce legende sevdaha Mehe Puzića prestalo je kucati, a, prema njegovoj želji, sahranjen je na starom mezarju Sokak Puzića u rodnom Odžaku.

Puzić je bio jedan od najboljih i najvoljenijih bosanskohercegovačkih interpretatora sevdaha, ali i predivnih narodnih pjesama koje gotovo da ne razlikujemo od izvornih sevdalinki, jer su oslonjene na našu tradiciju i zaživjele u narodu. Pamtimo ga i po vječnom osmijehu, ali i suzi koja bi znala kanuti iz Mehinog oka dok je pjevao. Zbog svog neskrivenog ispoljavanja osjećanja prozvan je najemotivnijim pjevačem sevdalinki.

Radio Sarajevo

Puzić je rođen 9. novembra 1937. godine u velikoj porodici u Odžaku. Imao je tri brata i tri sestre, Adema, Bahriju, Mustafu, Neiru, Raziju i Bahriju. Njegov brat Bahrija također je bio pjevač, a zajedno su snimili dvije pjesme: “Pjevaj, brate” i “Ko čaršijom konja jaše”.

Nakon školovanja u Odžaku, 1961. godine, Meho dolazi u Sarajevo i zapošljava se u jednoj molerskoj radionici, ali nedugo potom počinje pjevati u kafani „Staklenik“ blizu Vijećnice. U „Staklenik“ su dolazili kompozitori i muzički kritičari, koji su mu predložili da se prijavi na audiciju Radio Sarajeva, na kojoj je zapjevao „Okreni se niz đul bašču“ uz pratnju harmonikaša Ismeta Alajbegovića Šerbe i Jovice Petkovića. Svojim čistim glasom i emotivnom interpretacijom Puzić je oduševio članove komisije i odmah je primljen kao vokalni solist Radio Sarajeva.

- Kad sam došao na audiciju, bilo nas je pedeset četvero. Dok je jedan momak pjevao, ja sam se nasmijao, a pokojni Ljubić me upitao što se smijem. Rekao sam da se smijem što nas je ovoliko došlo, a izgleda niko ne zna pjevat’. Prozvao me je da ja zapjevam. Kad su Petković i Šerbo zasvirali, Bože dragi, mislio sam da ću proletjeti kroz onaj plafon, kako ljudi sviraju. A nakon što sam otpjevao svoje pjesme, rekli su mi da sačekam. Prišao mi je poslije Jozo Penava, zagrlio me i rekao: „Hvala Bogu, nakon Zaima, Safeta i Bebe, dobijamo napokon još jednog pravog pjevača“ – govorio je Meho, prisjećajući se početka svoje karijere.

Milionski tiraži

Već na prvoj ploči, koju je Puzić snimio 1966. godine, izdvojila se pjesma „Mehmeda majka budila“, koja je postala veliki hit i prodata je u tadašnjem vrhunskom tiražu od 100.000 primjeraka. Od tog momenta karijera legendarnog sevdalije moćnog, ali mekanog i bistrog glasa rasla je vrtoglavom brzinom, a popularnost u narodu stekao je, ne samo velikim hitovima nego i svojim prepoznatljivim širokim osmijehom, ogromnom pozitivnom energijom i emocijom koju nije sakrivao na koncertima i u svakom dodiru s publikom.

Specifična i spontana je bila njegova interakcija s publikom, kojoj je, za razliku od mnogih kolega pjevača, sevdalija, priređivao performanse u stilu istinskog šoumena, koji je znao izmijeniti tekst i ubaciti poneku duhovitu dosjetku između strofa, razbijajući tako težinu i dramatičnost pjesme.

Godine 1969., Meho je snimio pjesmu “O majko, majko”, koja je prodata u rekordnih milion primjeraka. Na brojim festivalima bivše Jugoslavije: Ilidžanskom u Sarajevu, beogradskom „Saboru“, „Hitu ljeta“, „Vogošćanskom festivalu“… dobijao je sve moguće nagrade, priznanja i plakete, među kojima je, kako je sam isticao, najznačajnija “Estradna nagrada Bosne i Hercegovine”, 1980. godine. Slavu sevdalinke i svoje BiH pronosio je širom svijeta, a njegovo ime je upisano i u Sidnejskoj operi u Australiji.

Pjesme o majci

U svojoj brilijantnoj karijeri, Puzić je prodao blizu deset miliona ploča, a većina pjesama koje je interpretirao postale su evergrini narodne muzike, poput: „Srce te jedno voli“, „Il’ me ženi, il’ tamburu kupi“, „Ostani noćas, pravi mi društvo“, „Žena prijatelja mog“, „Kad suze najave kraj“, „Mi, Bosanci delije“, „Stara ljubav“, „Jasmina“, „Moj brate u tuđini“, „O majko, majko“, „Majčin oproštaj“, „Tebi, majko, misli lete“, „Volim, majko, siroticu“…

Manje je poznato da je Puzić mnoge od svojih veoma popularnih pjesama sam pisao i komponirao, koje se često i danas pjevaju: „Pusti, majko, još večeras“, „Ja ne znam gdje je ona“, „Kad suze najave kraj“, „Pamtim naše noći“…

Mnoge zaboravljene sevdalinke Meho je svojim bravuroznim interpretacijama vraćao u život, poput pjesme „Šta ću kući tako rano“, a ostat će zabilježeno i to da je bio prvi pjevač narodne muzike koji je snimio pjesmu u ritmu rumbe. Bila je to pjesma „Žena prijatelja mog“, snimljena 1974. godine.

Zanimljivo je i da je Puzić najviše od svih pjevača Bosne i Hercegovine, kao i cijele naše regije, snimio pjesama posvećenih majci, odnosno majkama.

„Nenormalna ljubav“

Kao i u interpretiranju svojih pjesama, Meho je i u privatnom životu bio veliki emotivac. Krasilo ga je srce puno ljubavi i iskrenost u pokazivanju osjećanja, pa je tako, kada se zaljubio u lijepu Hanku na igranci u Modriči, koja je tada imala samo 15 godina, odmah zaprosio svoju voljenu od njenog babe, koji je dao pristanak.

Mnogo je govoreno o njihovoj velikoj i neopisivoj ljubavi, slozi, pažnji i nježnostima koje su nesebično pružali jedno drugom, a nisu se libili to pokazivati i u javnosti. Hanka je u svakom trenutku bila uz svog, kako mu je tepala, Mehicu, čak je u nekim njegovim pjesmama pjevala prateće vokale.

– U svakom braku ima ljubavi, manje ili više, ali kod nas je ona bila nenormalna. Jako mlada udala sam se za njega. On je bio moja prva i posljednja ljubav, onako kako je to prikazivano u nekim filmovima – kazala je jedne prilike Hanka.

Meho je svojoj lijepoj supruzi poklonio pjesmu „Hanko, lijepa Bosanko“. Ipak, veliku ljubav i sreću supružnika Puzić pratila jedna mala sjena tuge, jer nisu imali djece.