“Laibach”, kultna avangardna slovenska grupa, nastupit će 29. marta u sarajevskom Domu mladih. Glavni grad BiH ostavljen je za kraj njihove aktuelne turneje “Also Sprach Zarathustra” (“Tako je govorio Zaratustra”), na kojoj promoviraju istoimeni album.

Iako su prvobitno trebali nastupiti u avgustu prošle godine, taj koncert je otkazan zbog bolesti jednog od članova grupe. A da ih je bh. publika poželjela, dovoljno govori ogromno razočarenje što tada nisu svirali. “Laibach” je obećao da će se odužiti Sarajevu i sve je bliže ispunjenju toga.

Arhaični naziv

Koncert je bio idealan povod za razgovor s kultnim “Laibachom”, na čijem je čelu Ivan Jani Novak. “Laibach” sve radi zajedno pa tako i daje intervjue. U otvorenom razgovoru za “Dnevni avaz” “Laibach” je govorio o Sarajevu i posebnoj vezi koju ima s njim s obzirom na to da je nastupio 1995. dok je glavni grad bio pod opsadom. Osvrnuli su se i na muzičku scenu u regionu, ali i na politička dešavanja.

Grupa je od samih početaka 1980. godine okružena kontroverzama, izazivajući snažne reakcije političkih vlasti bivše Jugoslavije, a posebno u Sloveniji. “Laibach” je, ipak, skoro 40 godina ostao dosljedan sebi i, uprkos trendovima, nije se mijenjao. Naprotiv, upravo zahvaljujući orginalnosti, stekao je svjetsku slavu.

- Poželjeli smo Sarajevo, a što se tiče emocija, od njih bježimo, jer su uglavnom previše eksploatirane, posebno na Balkanu – govore Slovenci.

 Sarajevo je, čini se, ostavljeno kao šlag na tortu?

- Da, bit će nam, zaista, drago da ovu napornu turneju zaključimo u Sarajevu, gdje imamo i nekoliko dobrih prijatelja pa ćemo iskoristiti i slobodan dan za druženje i šetnju gradom.

 Trebali ste u glavnom gradu BiH nastupiti 16. avgusta 2017., ali je jedan od članova grupe bio bolestan. Sada definitivno dolazite?

- Dolazimo, odlučili smo i, ako nas nešto ozbiljno opet ne zaustavi, mi smo 29. marta u Domu mladih u Sarajevu.

 Šta publika može očekivati?

- Što manje očekuje, to će više dobiti. Ali, u principu, predstavit ćemo to što grupa trenutno svira, a to je prvenstveno posljednji album “Also Sprach Zarathustra”. Možda ćemo u Sarajevu, gdje već dugo nismo nastupali, odsvirati i neke druge, starije stvari.

Oduvijek ste se protivili etiketiranju, dok ste se i sami nazivali graditeljima ljudskih duša. Je li to i danas tako?

- Mi smo još inžinjeri ljudskih duša, taj nam je naziv mnogo primjereniji nego da se definiramo arhaičnim nazivom “umjetnici”. A kako nas ljudi etiketiraju, to nam uopće ne smeta. Dovoljno smo široki da sve to prihvatamo.

Građanima Sarajeva ste 1995., u najtežem periodu, pružili tračak nade. Na tom nastupu dijelili ste i pasoše “NSK State Sarajevo”, koji su ljudima mnogo značili.

- Da, i za nas je to bilo jedno veoma emotivno razdoblje i drago nam je da smo tada uspjeli doći u Sarajevo i održati dva značajna koncerta u Narodnom pozorištu te da smo građanima, koji još nisu imali bosanske pasoše, a jugoslavenski više nisu vrijedili, podijelili više stotina pasoša naše virtuelne države NSK. Neki su, navodno, s tim dokumetima tada zaista uspjeli i otputovati iz opkoljenog Sarajeva.

Organizatori koncerta i Historijski muzej BiH rade na tome da “Laibach” i kolektiv IRWIN dobiju mjesto u stalnoj postavci izložbe "Opkoljeno Sarajevo".

- Mnogo nam to znači ako je to zaista istina, pa i ako nije. Za nas je Sarajevo svakako poseban grad.

Zovu Vas kontroverznom grupom. Je li Vam to bio cilj?

- Ne, imamo mi još drugih ciljeva, ali nemamo ništa protiv ako nas smatraju kontroverznim. Život je pun kontroverzija, takvi smo i mi.

Je li teško biti drugačiji i ostati dosljedan već skoro 40 godina?

- Nije da se baš trudimo, takvi uglavnom jesmo i ne znamo biti drugačiji.

Upozoravali ste devedesetih na rat i moguće katastrofe. Šta mislite kako to da Vas niko nije čuo i djelovao?

- Tako je to kad se popularna kultura ne shvata ozbiljno, iako je baš ona možda najbolji indikator stanja u društvu.

Imate li već nekih planova za naredni album?

- Imamo mnogo planova, ali ne stignemo sve realizirati. Trenutno pripremamo izdanje trojnog albuma “Laibach Revisited”, koji će se sastojati od remasteriziranog prvog albuma iz 1985., od prerade istog albuma i dodatnog albuma s još neobjavljenim materijalom te od knjige i različitih dodataka. Taj album izlazi na CD-u i u vinilnom formatu. Završavamo i album “Sound of Music”, koji će ove godine biti objavljen zajedno s dokumentarnim filmom “Dan oslobođenja” na blu-rayu. U međuvremenu, radimo na dvostrukom albumu sa simfonijskim orkestrom. Taj će, nadamo se, biti pripremljen za objavu iduće godine. Pored toga, radimo i na muzici za nastavak filma "Iron Sky" i na još nekim drugim projektima. A pravi novi “Laibachov” album počinjemo snimati iduće godine.

Muzička scena

Isplati li se danas baviti muzikom?

- Zavisi od toga kakve neko ima interese. Ako ga zanima brza zarada, onda je bolje da se bavi nekim drugim lopovlukom. Bavljenje muzikom ne postavlja u prvi plan zaradu, iako se i od muzike, naravno, može sasvim dobro živjeti ako tako odlučiš.

Damir Avdić je najhrabriji i najžešći od svih

Možete li izdvojiti nekog muzičara ili grupu iz regiona koju rado slušate

- Možda mi nismo najbolji da nas pitate o muzičkoj sceni, jer ne želimo suditi o tome šta je dobro, a šta nije, ali svugdje ima interesantne i kvalitetne muzike, samo je treba postaviti u pravi kontekst. Ako bismo baš trebali izdvojiti nekoga veoma posebnog i kvalitetnog, onda to mora biti najhrabriji i najžešći od svih, a to je Damir Avdić.

Pjesma pa album

Kako ocjenjujete trend izdavanja jedne po jedne pjesme, a tek onda albuma?

- Ako su to hitovi, onda takvo izdavanje svakako ima smisla. Tako su i nekad, za vrijeme “Beatlesa”, objavljivali prvo pjesmu za pjesmom pa tek onda album.

Želja za ujedinjenjem

Nastupili ste 2015. u Sjevernoj Koreji, zbog čega ste dospjeli u centar interesa javnosti, a prošle godine na Sarajevo Film Festivalu prikazan je film o tom nastupu "Dan oslobođenja".

- Svjesni smo da je to bio veliki poduhvat, koji će ući u historiju i drago nam je što smo svirali u Sjevernoj Koreji te barem nešto malo upoznali situaciju u toj zemlji i njene ljude. Svirali smo godinu  poslije i u Južnoj Koreji, gdje smo publici na Filmskom festivalu predstavili film o našem nastupu u Pjongjangu pa je i to bio veoma značajan događaj. Mi smo u obje zemlje otišli i s namjerom da podupremo njihovu želju za ujedinjenjem.