Kćerka Đorđa Balaševića Jelena Beba Balašević na Facebooku je podijelila emotivan status u kojem se prisjetila nekih situacija sa svojim nikad prežaljenim ocem.
Novosađani i gosti iz raznih krajeva Srbije, okupili su se nedavno ispred kuće Đorđa Balaševića u Ulici Jovana Cvijića u Novom Sadu. Fondacija "Balašević" upriličila je program pod nazivom "Na Bogojavljensku noć", kao sjećanje na koncerte koje je Đole izvodio tradicionalno na ovu noć.
To je ponukalo Bebu da podijeli svoja sjećanja.
- Dogovor je bio da uvijek, čim krene "Odlazi cirkus" auto bude što bliže izlazu, upaljen i okrenut u pravcu kuće.
Bilo da je koncert u Senti, Osijeku, Subotici, Zadru ili Splitu, solo na trubi se još nije pošteno ni zakuhao, a on bi već bio na prvoj naplatnoj rampi...
U ogromnom broju slučajeva ja bih išla s njim, ali bilo je kada bih morala da ostanem i poslije koncerta, i nepogriješivo me svaki put nerviralo što insistira na tome da vozi kući, iako sam znala da mu je to draže od svega...
"Nije to meni teško, ne brini, mnoge sam stvari smislio u vožnji..."
I dalje čuvam poruke, naravno, među kojima ih ima dosta koje glase: "Stigel!" - napisala je Beba Balašević.
Prisjetila se i kako bi Balaš, kada bi prolazili pored pored Novske, uvijek govorio:
- Sad će Olja zvati, ona uvijek zove kad prolazimo pored Novske...
I zvala bi, naravno, a mi bismo se smijali naglas i vikali: "Nooooovskaaaa!"
I svaki put se sjetim toga kad prolazim tuda - istaknula je Beba.
Naglasila je da toliko ima anegdota, a da su sve se dešavale na putu prema kući u Jovana Cvijića 33.
- Treba da zapisuješ ovo jer ćemo zaboraviti, rekao mi je kroz smijeh kad smo sreli Olivera Mlakara sa suprugom na semaforu u Mariboru, koji nas je bukvalno ošacovao kao ludake koji mu radosno mašu, sve dok nije prepoznao tatu.
Moj profesor Vladimir Gvozden prokomentarisao je na televiziji kako je "Ðole najviše volio da bude tu, u svom dvorištu, u svojoj kući..." i od gomile kolumni, izjava, kvazi-biografija, izmišljenih izjava, postova, ova je misao bila najtačnija. Nije ga poznavao lično, ali ga je razumio odlično...
Nije dovoljno da pobjediš na nekom radijskom kvizu iz Đorđa Balaševića i tačno odgovoriš koje je godine izašao "Bezdan" da bi mogao za sebe da tvrdiš da ga dobro poznaješ i da ga razumiješ...
Jovana Cvijića 33 je kuća u kojoj je rođen, u kojoj je napisao najljepše pjesme, romane, melodije, misli...
Jovana Cvijića 33 je tvrđavica do koje je vozio hiljadu milja, odakle god da su ga ispraćali aplauzi...
Jovana Cvijića 33 je mjesto radosti, poezije, smijeha i suza, mjesto susreta sa divnim ljudima i drago mi je što smo se sreli na Bogojavljensku Noć baš na tom mjestu...
I da, nisam ga poslušala i zapisala sve zanimljive situacije koje smo prolazili, ali pamćenje me služi i ohrabrena predivnim utiscima od prije neku noć, porukama i komentarima, sjest ću da ih zapišem...
Malo je jedan post za sve te priče - zaključila je Beba Balašević.
