U Sarajevu je protekle sedmice održan Šesti međunarodni simpozij o sportu "Simposar", koji je okupio sportske legende Bosne i Hercegovine i regije, trenere, aktivne i bivše sportiste... 

Šampionska generacija

Predsjednik Organizacionog odbora Bogdan Boša Tanjević (70), čija je adresa u Italiji, također je boravio u glavnom bosanskohercegovačkom gradu. 

Legendarni Boša bio je trener šampionske generacije Košarkaškog kluba Bosna, s kojim je osvojio i titulu evropskog prvaka u Grenoblu davne 1979. godine. Time je šampionska generacija upisana zlatnim slovima i u jugoslavenskoj i u evropskoj košarci.

Raspoloženog Tanjevića, koji je šef svih reprezentativnih selekcija Košarkaškog saveza Italije, naš telefonski poziv zatekao je u vožnji automobilom. 

Između brojnih obaveza koje su ga čekale, veliki Boša odvojio je vrijeme za "Dnevni avaz" te nam rekao kako se osjeća u Sarajevu, gradu u kojem je stasao i proveo nezaboravne godine.

- U Sarajevu mi je lijepo, kao i obično. Kod kuće sam. Samo što ne znam gdje bih prije, imam mnogo drugova tu. Došao sam zbog ovog simpozija o sportu, u kojem i ja učestvujem. Tako da sam i ja tu pun nekih viđenja, i ljudi koji su odavde i onih koji dolaze sa strane. Recimo Dragan Džajić, zatim Ivica Tucak, selektor vaterpolista Hrvatske, Ivica Osim... - kazao je Tanjević.

Dodao je da će u glavnom gradu BiH ostati još nekoliko dana te da je sreo drugove koje dugo nije vidio.

- Puno mi je sve ovo. Sav sam u konfuziji. Jednostavno sam pretrpan osjećajima, ushićenjem. Kada, inače, dođem u Sarajevo, najčešće se družim sa mojom generacijom i nekim starijima od mene. Dakle, s ljudima iz onog prethodnog života i drugarima čak i iz osnovne škole. To je moj čitav jedan život, koji je ostao ovdje i koji se obnavlja. Mnogo nostalgije ima - pomalo sjetno istaknuo je legendarni košarkaški trener.

Naglasio je da ga Sarajevo, prije svega, podsjeća na djetinjstvo.

- Što više čovjek stari, to je više vezan za djetinjstvo. Kao čovjek, veoma sam melanholičan i nostalgičan. I bolje se sjećam tog vremena nego onoga što sam uradilo prije dvije godine. Stvarno je tako, vidjet ćete to. Kada se stari, sjećanje vodi unazad 30 godina više nego unazad dvije godine - rekao je Tanjević.

Dvije legende 

Naš razgovor nije mogao proteći bez pitanja šta je to što ga najviše podsjeća na Davora Popovića i Mirzu Delibašića, muzičku i košarkašku legendu.

- Davorin je moj drugar od djetinjstva, od 10. do 18. godine stalni drugar. I to su ti likovi, naravno sarajevski, neprebolni. Mirza je bio malo mlađi, ali je čovjek ostavio neviđen trag u svemu, pa i u ovom načinu na koji se družimo. U šalama i pošalicama, vrlo je duhovit bio. U tome je specijalista, da od ozbiljne stvari napravi šalu i da se svi smijemo. Inače, ja volim šalu više nego išta. To skida tenziju običnih problema, onih standardnih, dnevnih i životnih. Svaka šala je kao bijeli luk da jedeš, a da ti ne smeta stomaku i da ne smrdiš - zaključio je Tanjević.

Malo šale, malo tuge

Tanjević je rekao i da se, kad se nađe sa starim drugovima, i šale, ali i da su, s druge strane, ipak malo tužni.

- Gledamo jedan drugog kako starimo. Šala je obično takva, svako svakome kaže: "Vidi, jesi ostario, a ovi ostali nisu." Fino druženje na stari način - poručio je Boša.