Da je odbio privatni let za odlazak iz opkoljenog Sarajeva ili da je govorio kako samo u Bosni igra dušom, nisu nepoznate stvari. Da je bio poseban po mnogo čemu, svi će reći, isto kao što će se većina složiti da se radilo o jednom od najboljih sportista koje je Bosna i Hercegovina ikada imala.

Veliki Real

Tog 8. decembra, prije 19 godina, napustio nas je Mirza Delibašić, košarkaš, čovjek, boem, ljudina... Na današnji dan 2001. godine BiH je ostala bez čovjeka kojem su se divili u velikom Realu iz Madrida, čovjek kojem su Španci pisali ode. 

Mirza Delibašić je bukvalno živio svoj život i bio je u svom svijetu, koji ipak nikada nije bio zatvoren za druge ljude. Imao dva sina iz dva braka. Dario i Danko nekada su nosili breme velikog prezimena, ali su uvijek bili svjesni privilegije.

– Prirodno su stvari išle. To je nekako dolazilo s odrastanjem, bez posebnog trenutka. Kako sam bio svjesniji sebe, bio sam svjesniji tih nekih stvari vezanih za moga oca – kaže Danko Delibašić za „Avaz“.

On kaže da je lijepo biti Mirzin sin.

– U nekom košarkaškom smislu, bio je to određeni teret, a sa neke druge strane, tu je mnogo sitnih privilegija, od toga da te nekada puste preko reda u pošti, pa do toga da ti ljudi ukazuju poštovanje upravo zbog Mirze – govori mlađi Mirzin potomak.

Vječiti boem

Španci su rekli da kombinaciju tako dobrog igrača i još boljeg čovjeka njihov Real teško da je nekada imao. 

– Mirza je bio prepametan i predobar čovjek. Moram reći da sam mišljenja kako je bez dileme najveći sportista kojeg smo ikada imali. Tih njegovih posljednjih godinu i po života ostale su mi urezane u pamćenje posebno. Bio je bolestan i dosta vremena smo provodili skupa. Po cijeli dan i noć smo razgovarali. Volio bih da smo i ranije više bili skupa – naglašava Danko.

A Mirza je bio naš, Tuzlak, Sarajlija, Bosanac... Svjetski čovjek, koji je sam kreirao svoj život.

– To je način života koji je Mirza birao i nije bio natjeran. Bio je druželjubiv čovjek, bio je boem. Odrastao je kada su svi bilo pomalo boemi. Jeste nekada bio malo dalje od mene, ali sam se ja osjećao voljenim od oca. Moram biti ponosan i zadovoljan, jer Mirza je sa 25 godina bio prvak na Olimpijadi i Svjetskom prvenstvu. Velika je privilegija da sam njegov sin – naglasio je Danko Delibašić.

Poklon u Madridu

Iz mnoštva slika o Mirzi Delibašiću, jedna govori kako su Španci upoznali ono što je donio iz BiH. Volio se Šaliti, pa je jednom uposleniku kluba rekao da mu je star moped i da mu curi ulje. Kada se ovaj našalio i rekao da mu Mirza kupi drugi niko nije očekivao da će dva dana kasnije Mirza upravo to učiniti. A učinio je, kupio je nov moped čovjeku.

Istinski šampion

Karijeru je započeo 1968. godine u KK Sloboda, a 1972. godine prelazi u sarajevsku Bosnu, sa kojom je postao evropski prvak. Nakon Bosne igrao je za Real Madrid, a karijeru je zbog zdravstvenih problema morao okončati sa 29 godina. 

Na reprezentativnoj sceni je sa nacionalnim timom Jugoslavije bio dominantan i tih godina Jugoslavija je osvojila dva naslova evropskog prvaka (1975. i 1977. godine), naslov svjetskog prvaka (1978. godina), te kao krunu svih velikih uspjeha olimpijsko zlato (1980. godina).

Bio je prvi selektor košarkaške reprezentacije BiH. Sa državnim timom je nastupio na Evropskom prvenstvu u Njemačkoj 1993. godine i osvojio osmo mjesto.

Mirza Delibašić je 1991. godine uvršten među 50 najboljih FIBA-inih igrača, a u FIBA Kuću slavnih je zvanično uvršten 2007. godine. Godine 2008. je imenovan jednim od 50 igrača koji su imali najveći utjecaj na razvoj Eurolige.

Više izlaza

Mnogi su učinili od Mirze, mnogi su maštali da budu kao on, a on nikada nije stvari nametao. 

– Mislim da imam neke stvari po prirodi njegove. Prije svega to da uvijek vidim više izlaza iz svakog problema, baš kako je on na sve gledao – priča Delibašić