Mirsad Dedić, legendarni čuvar mreže reprezentacije Bosne i Hercegovine, Sarajeva i Slobode, čovjek je ogromnog iskustva i jedan od onih koji su zadužili bh. fudbal. Kao 16-godišnjak je priključen prvom timu Slobode, koju je 1988. s klupe predvodio legendarni trener Đorđe Gerum.
Nakon kaljenja u srebreničkoj Gradini, 1990. prešao je u Sarajevo, gdje je svoje prvoligaško “vatreno krštenje” imao na Koševu protiv evropskog prvaka Crvene zvezde. Bordo tim je slavio pobjedu od 1:0, a Dedić je proglašen igračem utakmice.
Ko zna kojim putem bi ga odvele fudbaske vode da nije bilo rata. U tim teškim godinama, sa Sarajevom je širom Evrope igrao humanitarne utakmice, a nakon angažmana u Njemačkoj, ponovo se vratio na Koševo.
- Sarajevu sam i dan-danas zahvalan. Taj klub je od mene napravio golmana. Refik Muftić, Fuad Muzurović, Denijal Pirić i Mirsad Fazlagić dočekali su me kao svog, kao svoje dijete. Kao što volim Slobodu, tako volim i FK Sarajevo – poručuje Dedić, koji je 2002. odigrao posljednju utakmicu za bordo tim.
Dedić je pet godina bio prvi golman reprezentacije BiH. Kako kaže, upisao je više od 40 nastupa za bh. selekciju. Debi u najdražem dresu imao je na Koševu, i to ni manje ni više nego protiv velike Italije.
- Moje prvo pojavljivanje u našoj reprezentaciji bilo je 1996. Sjedio sam na klupi u meču protiv Hrvatske, koji smo igrali u Bolonji. Tada je na golu stajao Fahrudin Omerović. Nakon toga je uslijedio debi protiv Italije na Koševu. To je utakmica koju nikad neću zaboraviti. Razmijenio sam dres s Toldom. Naravno, neću zaboraviti ni Brazil. Izgubili smo sa 0:1, a tada je za njih igrao Ronaldo, pravi Ronaldo – prisjeća se Dedić te nastavlja:
- Sjećam se da smo se okupljali sa svih strana. Falilo nam je dosta igrača, Meho Kodro nije igrao, ali smo odigrali jedan dobar meč. S Brazilcima smo bili u istom hotelu. Bili su korektni, družili smo se prije utakmice. Zamislite samo našeg igrača kad sjedi sa jednim Ronaldom, najboljim fudbalerom svijeta. Gledaš ga na televiziji, a onda sjediš kraj njega!
Dedić je, osim za Sarajevo, nastupao i za Đerzelez Zenicu te za ekipu švicarskog prvoligaša Iverdona. Trener mu je bio Lusijen Favr, koji mu baš i nije dao mnogo prilika da se pokaže.
- U klub sam došao preko predsjednika, a ne preko trenera. Zbog toga je ovaj i bio ljubomoran. Dugo mi nije davao šansu, a kada mi ju je dao, iskoristio sam je, ali se onda ponovo desilo da mi ne daje priliku da igram. Htio sam da branim, novac mi nije bio bitan pa sam napustio klub – objašnjava Dedić.
Ono što je zanimljivo za Dedićevu karijeru jeste i to da je dijete Slobode, ali je prvi zvanični meč za Tuzlake odigrao tek po povratku iz Sarajeva. Bilo je to 2002. godine, a nakon tri sezone nastupa za “Crveno – crne”, s kojima je dva puta izlazio u Intertoto kup, vratio se na Koševo. Kao trener golmana u ekipi Husrefa Musemića, osvojio je Kup BiH, a onda se vratio u Tuzlu, gdje s golmanima radi od 2006. godine.
Na Tušnju je ispratio mnoge uprave i trenere, bio je između ostalog u stručnom štabu s legendarnim Miroslavom Ćirom Blaževićem.
Pravi put
- Preživio sam sve sa Slobodom. Bilo je svega, da po tri-četiri mjeseca nismo imali plaća, da si putovao na dan utakmice po pet-šest sati, da si jeo sendviče, neispravni autobusi… Jedini pravi potez bio je dolazak Azmira Husića u Slobodu. Tada je Sloboda krenula pravim putem, bili smo drugi, igrali finale Kupa BiH. Poslije toga, ljudi su, jednostavno, rekli da nisu zadovoljni rezultatima. Ne znam šta je ovom gradu, šta im treba, ko im treba – ističe Dedić.
On važi za jednog od najboljih trenera specijalista u BiH, a golmani koje je trenirao, puni su riječi hvale za njegove metode. Ipak, brzo je pronašao novi angažman, i to u redovima tuzlanskog prvoligaša Sloge.
- Nisam mogao sebi dozvoliti da neki ljudi potcjenjuju moj rad, po kafanama priče. Drugo, nisam dozvolio da imam šest puta manju plaću nego stranac koji dođe. Nisam mogao dozvoliti da me neko pravi budalom! U Siminom Hanu sve je posloženo kako treba, mi smo glavni favoriti za plasman u Premijer ligu – kategoričan je Dedić.
Petrović je pomagao našim ljudima
Sa Slavkom Petrovićem, novim šefom struke Slobode, Mirsad Dedić odlično će se poznaje još iz vremena kada je branio u Njemačkoj.
- Dobro znam Petrovića, ima čvrstu ruku i takav čovjek je trebao doći u Slobodu. Mogao bi Slobodu vratiti u pozitivnu priču. Znamo se dugo, još iz Njemačke, gdje je pomogao mnogim Bosancima, Bošnjacima, koje je zaposlio, završio im vize. Igrali su kod njega u klubu. Čovjek je mnogima pomogao. Poželio bih mu sreću da starta dobro. Treba ga pustiti da radi, a rezultati će doći – govori Dedić.
Trenirao pola lige
Kroz Dedićevu “fabriku golmana” prošla su mnoga imena. Poznat je kao tvorac nekih od najkvalitetnijih čuvara mreže u Premijer ligi BiH.
- Imam osjećaj da sam trenirao golmane najmanje pola lige. Od onih starijih, tu su Muhamed Alaim, Denis Mujkić, Asmir Avdukić, Adi Adilović, a od ovih mlađih, Kenan Pirić, koga sam sa 15 godina doveo u prvi tim Slobode, zatim Azir Muminović, Adnan Hadžić, Filip Erić, Senedin Oštraković. Sigurno je bilo 12-13 golmana koji i danas brane – prisjeća se Dedić.
