Zdenko Jelić, nekadašnji generalni sekretar i direktor kluba s Grbavice, u razgovoru za „Dnevni avaz“ komentirao je trenutnu krizu u FK Željezničar, ali i predložio rješenje.
Polarizacija navijača
- Čovjek u ovoj situaciji mora biti vrlo oprezan, realan, objektivan, da obuzda tenzije i strasti. Meni najteže pada polarizacija navijača i ovim putem apeliram da se ona završi. Uvijek sam bio ponosan na naše navijače, pogotovo u posljednje vrijeme, ali neka prevaziđu te probleme, nesporazume. Užasno, gore od poraza, pada mi kad vidim da je „sjever“ protiv „juga“ ili „istoka“, ili obrnuto. To je strašno - konstatira legendarni Jelić i dodaje:
- S druge strane, u Želji, od mog vremena (od 1970. godine – op. a), nikada nije bilo više NK i PP, nekvalificiranih i polukvalificiranih fudbalera. Odgovorno stojim iza toga. Jer, kad ja ne mogu nabrojati sastav iz posljednje utakmice, a da ne kažem 12. ili 13. kola, onda je sve jasno. Željo je posljednji put odigrao korektno, na svom nivou, prije dvije i po godine protiv Zrinjskog... A ovo drugo, to je bio takav jad, čemer, tuga, nemoć, nasilu. Posebna priča su primljeni golovi u posljednjim minutima, što je postalo pogubno – jedna zla kob.
Iza Jelića je hiljade utakmica
- Željo je uspio ono što nijedna generacija nije uspjela, da u posljednje tri minute primi tri gola i izgubi titulu (Zrinjski – Željezničar 3:3). Da ne idem dalje. Ovi fudbaleri su uspjeli da podijele navijače, pa da im navijači ne daju da izađu iz svlačionice. A što se tiče uprave, zašto je to tako, kako je do toga došlo, to je za arbitražu ili analizu. Međutim, jedno je jasno, Željo mora da bude trofejni klub, da postavi ljestvicu visoko za naše prilike, jer mi dolazimo iz onog jugoslavenskog fudbala. Ostalo nešto u nama, ima ljudi koji bi znali vratiti ekipu na pravi put. Dajte mi mjesec, pa da ja izaberem tri čovjeka. Ne mogu dalje, emocije će me povući.
Aut-linija
Nakon kraće stanke nekadašnji generalni sekretar i direktor kluba s Grbavice dodaje i ovo:
- Želji treba stručnjak od renomea. Stručnjak i čovjek čiju reputaciju ćemo mi čuvati, nadograđivati, a ne da se uče na nama, Želji ne trebaju nekakvi kostići, krčmarevići, raskrčmarevići. Ko je njih doveo. Želji ne trebaju fudbaleri za koje nikada niko nije čuo, niti će čuti. Ja sam za 16 godina, od 1970. do 1986. godine, promijenio dva trenera (Milan Ribar i Ivica Osim). A u posljednje tri godine s Grbavice je otišlo 13 ili 16 trenera. Dakle, taj prolazak to sve urušava. To ruši. Željo je izgubio boju, izgubio je prepoznatljivost i onaj obol što ga je krasio.
Odlazeća uprava kluba s Grbavice nastupila je veoma ambiciozno.
- Međutim, postupili su po onoj ratnoj mantri, ljekar može da bude pekar, pekar može da bude ljekar. Tu ratnu mantru, možda sam malo preoštar, primijenili su na našoj Grbavici. Došla je jedna grupa ambicioznih ljudi, koji su na jednom planu, kad je u pitanju infrastruktura i sanacija kluba, napravili nešto što nije uspjelo generacijama, ni za mog vremena. A promijenio sam 13 sjajnih predsjednika, ponosan sam na te ljude. Žao mi je što nisam, s onim svojim elanom u najboljim godinama, radio sa Senadom Misimovićem i njegovom ekipom. Ali pod uvjetom, kao što sam ja imao relacije sa svojim ljudima, oni da vode svoj resor koji se graniči sa aut-linijom – rekao je Jelić.
Iza aut-linije i uz aut-liniju, kako kaže Jelić, zna se ko radi.
- Kao direktor kluba, imao sam velike ovlasti, međutim, danas mi imamo menadžera za travu, menadžera za opremu i još kojekakvih menadžera za ovo ili ono. Mi nasilu, vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu, hoćemo da napravimo kopiju zapadnog profila ili mantre, te to primijenimo u našim uvjetima. U sredini koja ima duplo manje stanovnika od Berlina, a glavni grad njemačke ima samo Hertu, dok smo mi donedavno imali 20, pretenciozno nazvanih, premijerligaša. Sve to treba uzeti kao jedan ambijent i posmatrati našu krizu. Da se vratim na nas, ovim ljudima na čelu sa Misimovićem treba dati, ne Šestoaprilsku nagradu, nego ih predložiti za Nobelovu, i odati sva priznanja. Učinili su sjajan posao, svaka im čast. Nadam se da neće otići, nego da će doći - kako se ono kaže, doći tobe i prepustiti resor stručnjacima, a oni da nastave svoje. Sad bi itekako bilo pogubno da se oni povuku, bumerang efekt, ako ode cijela uprava, jer oni su neke stvari već profilirali, utabali, etablirali – za kraj kaže Jelić.
Kompleksan posao
- Svi hoće da budu čelnici kluba, da budu u VIP loži, misleći ja sam taj, od mene sve počinje. Međutim, voditi jedan klub, jednu takvu instituciju, s primjesama profesionalizma jer ne mogu reći da smo mi apsolutni profesionalci – što još ne možemo biti, izuzetno je kompleksno. To sam ja dobro iskusio kroz 36 godina, koliko sam proveo u Želji. Vodio sam klub do Orkanskih visova, ali i doživio ispadanje iz lige 1977./78., kada smo u Zenici izgubili 1:0, a trebali smo pobijediti 3:0. To mi je najteži trenutak - rekao je Jelić.
Amar Osim iza sebe ima rezultate
Na pitanje je li Amar Osim jedino pravo rješenje za FK Željezničar, Jelić odgovara:
- Ako tražimo čovjeka s referencama, s kredibilitetom, jeste. Amar iza sebe ima rezultate, a reference su vrlo važne. Vidim da ima i potporu, ali on bi trebao da ima i jedinstvenu potporu. A ne da odmah inicira, aktuelizira, da ne kažem u još žešćoj formi - napravi konfrontaciju oporbe ili suprotne strane. Dakle, on treba da dođe u situaciju kada se sve raščisti, kad se pruže ruke, te krene na osnovu onoga što je osigurano, odnosno resursi su tu. Stanje je sanirano, objekt je tu. Dakle, to podvlačim, treba nam čelni čovjek u struci s reputacijom, kredibilitetom, renomeom. I što je najvažnije, da je autoritet. Jer, kada ti nemaš onu mušku stvar da nekoga iskritiziraš, kazniš ga, nema tu posla. Nemojte mi dovoditi oportuniste – rekao je Jelić, te dodao:
- Međutim, želio bih da se sadašnja uprava uljudi, da ostanu, jer imaju iskustva iza sebe, a vjerovatno su svjesni i gdje su griješili. Vidim to iz intonacije njihovog posljednjeg saopćenja. Vjerovatno su stavili sve pod lupu. Zašto da ne, neka nastave zajedno, da pokušamo izaći iz krize s našim snagama
