Kapiten Lacija Senad Lulić (32) u srijedu je u Bolonji (0:2) odigrao jubilarni 300. meč za “Nebeskoplave” iz Rima i postigao gol. Miljenik plavog dijela Rima, podsjetimo, stigao je u Lacio 2011. godine iz Jang bojsa, a u historiju ovog kluba prvi put je ušao kad je 2013. postigao odlučujući gol u finalu Kupa Italije protiv gradskog rivala Rome.
Lulić je u nepunih osam godina postigao 30 golova za Lacio te upisao 54 asistencije. Pored Kupa, osvojio je i jedan Superkup Italije 2017. godine.
Top 10
Kad je riječ o broju nastupa za Lacio, ispred njega je Stefano Mauri sa 303 meča, a potom slijede Kristijan Ledezma (Cristian Ledesma) sa 318, Fantefan Radu sa 328, Vičenco D’Amiko (Vincenzo D'Amico) sa 338, Luka Markeđani (Luca Marchegiani) sa 339, Aldo Pučeli (Puccielli) sa 342, Paolo Negro sa 376, Đuzepe Vilson (Giuseppe Wilson) sa 394 te “nedodirljivi” Đuzepe Favali (Giuseppe Favalli) sa 401.
- Normalno, drago mi je što sam ušao među top 10 igrača Lacija prema broju nastupa, ali iskren da budem, ne gledam mnogo na to - rekao je Lulić u ekskluzivnom razgovoru za “Dnevni avaz” te je dodao:
- Nama, fudbalerima, uvijek je dobro kad igramo, kad smo standardni u timu. To je najbitnije, naravno uz zdravlje, koje nam omogućava da pružimo sve od sebe.
S Laciom imate ugovor do 30. juna 2020. godine tako da biste mogli ugroziti rekord i “nedodirljivog” Favalija.
- Igrat ću dokle god to budem mogao izdržati na vrhunskom nivou, sve dok me bude služilo zdravlje. Nemam neki određen cilj.
Velika je stvar odigrati i 300 utakmica za jedan respektabilan, veliki klub.
- Jeste, uvijek se trudim da odigram što više i što bolje. A koliko ću ukupno odigrati utakmica za Lacio, to ćemo tek da vidimo.
S obzirom na Vaš autoritet i koliko Vas poštuju u plavom dijelu Rima, kako među navijačima, tako i u klubu, ali i s obzirom na igre na terenu, neće biti iznenađenje ako ubrzo i produžite ugovor.
- Ne bih sad razgovorao o nečemu što bi moglo biti. Imam ugovor još godinu i po, a da li će biti nekog produženja, to još ne mogu da kažem. Vidjet ćemo u narednoj godini. Činjenica je, međutim, da imam dobar odnos s čelnicima i predsjednikom kluba. To je i normalno, ali je još rano da razgovaramo o produženju saradnje. Tu sam već osmu godinu tako da uvijek možemo sjesti i razgovarati o svemu.
Juventus je i ove godine neuhvatljiv u Italiji.
- Već smo navikli na to... U ovih osam godina, koliko sam već u Italiji, oni su sedam puta bili prvaci, a izgleda, bit će i osmi put. Ništa novo. O Juventusu ne treba trošiti riječi, oni su najbolja ekipa u Italiji, ali i jedna od najboljih i u Evropi.
U duelu Juventus – Lacio 2:0 Ronaldo se nije naigrao pored Vas.
- Ha-ha-ha... Ma, dobro, to je bio početak sezone, druga prvenstvena utakmica. Normalno, uvijek treba malo vremena za uigravanje. Ponavljam, o Juventusu ne treba trošiti riječi, i prije početka sezone se, maltene, znalo ko će biti prvak.
S druge strane, ne volim nikad komentirati druge igrače. Svaki od nas ima svoje i trudi se da odigra najbolje što može. Takav nam je posao.
Državni tim
Da li Vam je sada, s obzirom na Vaše igre i sve ostalo, žao što više ne igrate za naš državni tim?
- To je u određenom trenutku bila moja odluka, jer da sam nastavio igrati za reprezentaciju, možda ne bih mogao igrati ovoliko i na ovom nivou u klubu. Kad se uđe u ove godine (32., op. a.), ne možeš sve postići na svim stranama. Jednostavno, morao sam negdje popustiti da bih dobio na drugoj. To je bila moja odluka, ali bilo mi je, da tako kažem, i žao i krivo kako se to sve na kraju završilo.
Zašto?
- Selektor Robert Prosinečki rekao je da je bio tu, da me, navodno, zvao, a da mu se ja nisam javio. Zbog toga mi je bilo krivo. Jer, prema pisanju naših medija, ispalo je da se nisam htio javiti, a to nije tačno. To me naljutilo, bilo mi je krivo i veoma mi je zasmetalo.
No, raduju me dobre igre naše reprezentacije u posljednje vrijeme. Naravno, i ja sam bio dio toga i dan-danas sam, normalno, uz naš državni tim. Gledam svaku utakmicu, navijam... Kao i svi mi, Bosanci i Hercegovci. Još se osjećam kao dio naše reprezentacije, tako će uvijek i biti.
Hoćete li Novu godinu dočekati u rodnoj Jablanici ili...
- Nažalost, neću imati vremena da dođem u Jablanicu, jer imam samo sedam slobodnih dana. Roditelji su mi u Švicarskoj, tamo su mi i sestre, familija, tako da ćemo se tamo okupiti. Naljeto, kad budem imao sedam sedmica odmora, ponovo se vidimo u Jablanici.
O druženju s Džekom
S obzirom na veliki rivalitet Lacija i Rome, ali i brojne obaveze, imate li vremena za druženje s Edinom Džekom?
- Rijetko. Ne, nije to zbog rivaliteta nego, jednostavno, nemamo vremena. Svaka tri dana igramo utakmice, kad smo mi domaćini, oni su gosti, a Rim je, također, veliki grad. Od moje do Edinove kuće, koje su nalaze na dvije suprotne strane grada, ima najmanje sat vožnje. Teško je to sve uskladiti – objašnjava Lulić.
Dugo nisam davao intervjue
- Dugo, ne znam tačno koliko, nisam davao intervjue za naše medije, jer mi malo smeta što se u njima non-stop forsiraju dva-tri igrača. A nas, Bosanaca i Hercegovaca, ima još što to zaslužujemo, igramo u inozemstvu na visokom nivou. Ne, ne govorim to zbog sebe. Nikad nisam bio tip koji voli biti u medijima - rekao je Lulić te je dodao:
- Eto, sad na sceni imamo plejadu mlađih, talentiranih igrača kojima treba posvetiti pažnju. Pustite više nas, starije...
