Na današnji dan, 10. decembra 1948. godine, u Mostaru je rođen Duško Bajević. 

- Izdanak čuvene Omladinske škole Veleža, i jedan od najboljih igrača svih vremena kluba, ističu iz FK Velež.

Trofejni trener

Za prvi tim "Rođenih" debituje 4. decembra 1966. godine, sa nepunih 18 godina, u utakmici protiv Hajduka. Na Februarskom turniru 1967. godine postigao je tri gola, te tako potvrdio svoj kvalitet i da se na njega u budućnosti može ozbiljno računati. Nakon 11 godina igranja za Velež, 1977. godine odlazi u AEK, za kojeg je igrao četiri godine. Nakon više od 100 utakmica i 65 golova, dva osvojena prvenstva i jednog kupa Grčke, vraća se u svoj Velež, 1981. godine.

Poslije dvije godine igranja za "Rođene", 26. juna 1983. godine, u Beogradu protiv Partizana završava blistavu igračku karijeru. Oproštajnu utakmicu za Velež odigrao je 17. avgusta 1983. godine potiv Hajduka. Član čuvenog trojca BMV (Bajević, Marić, Vladić) pod trenerskim nadzorom velikog Maestra (Sulejman Rebac).

Ukupno je za Velež odigrao 352 službene utakmice, a u listu strijelaca se upisao 166 puta. Drugi je najbolji strijelac jugoslavenskih prvenstava, odmah iza Slobodana Santrača. Ukupno, za "Rođene" je odigrao preko 550 utakmica. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupao je u periodu od 1970. do 1977. godine, te u 37 utakmica postigao 29 golova.

Nakon velike igračke karijere, Bajević je ostvario i veliku trenersku karijeru. Naravno, trenerski zanat je počeo u Veležu, kojeg je preuzeo odmah nakon prestanka aktivnog igranja. Službeni debi na klupi Veleža imao je 14. avgusta 1983. godine na Koševu protiv Sarajeva, gdje su "Rođeni" upisali pobjedu rezultatom 1:2, golovima Skočajića i Vukoje.

Velež je uspješno trenirao do 1988. godine, a najveći uspjeh ostvaren je u sezoni 1985/86 kada je osvojen Kup maršala Tita. U prvenstvu Jugoslavije 1985/86 osvojio je treće mjesto, a u sezoni 1986/87 naslov prvaka je izgubljen u čuvenoj utakmici protiv Slobode na Tušnju u zadnjem kolu.

Mostar u srcu, Velež do groba

Jedan period bio je član stručnog štaba reprezentacije Jugoslavije kada je bio jedan od prvih pomoćnika Ivice Osima, a iz stručog štaba i Veleža odlazi 1988. godine, opet u Grčku, i opet u AEK. Već u prvoj sezoni donosi naslov prvaka, koji je AEK-u nedostajao 10 godina. Zanimljivo, i tada je on donio naslov prvaka, kao igrač. Prvak Grčke sa AEK-om je bio još tri puta, 1992., 1993., i 1994. godine. Osvojio je još Kup, Super Kup i Liga Kup. U AEK-u se zadržao do 1996. godine, a vraćao se još u dva navrata, 2002-04 i 2008-10, ali sa manje uspjeha nego prvi put.

Nakon AEK-a, u sezoni 1996/97 prelazi u Olimpijakos, sa kojim je također poharao Grčku. Postaje prvak u sezonama 1997., 1998. i 1999. godine. U Olimpijakosu se zadržao do 1999. godine, a vratio se 2004. godine. U toj sezoni, 2004/05 sa Olympiakosom osvaja duplu krunu. U međuvremenu, tri sezone je vodio PAOK, sa kojim osvaja Kup. U svojoj velikoj trenerskoj karijeri vodio je još Crvenu zvezdu, Aris, Omoniu i Atromitos. Osvojio je 15 trofeja što ga čini najtrofejnim bosanskohercegovačkim trenerom!

Bio je član Komiteta za stabilizaciju NSBIH, kada je trebalo spašavati bh. fudbal. Nakon toga, postaje član Odbora za posredovanje i savjetovanje, zajedno sa Ivicom Osimom i Seadom Kajtazom. Obavljao je i funkciju izvršnog direktora u AEK-u, sa koje odlazi 2018. godine (postao prvi stručnjak koji je osvajao prvenstvo sa AEK-om kao igrač, trener i direktor).

Dana 21. decembra 2019. postao je selektor A reprezentacije Bosne i Hercegovine, kada je zamijenio Roberta Prosinečkog. Nažalost, nije uspio odvesti reprezentaciju na Euro 2021. Nakon dolaska novog Upravnog odbora FK Velež, 28. jula 2016. godine, postaje član Nadzornog odbora.

- Našem Princu želimo puno zdravlja i sreće. Sretan rođendan! Mostar u srcu, Velež do groba, saopćili su "Rođeni".