Malo je fudbalskih trenera koji su u posljednjih godinu-dvije naglo skrenuli pažnju na sebe kao što je to uradio Edin Terzić (39), koji je porijeklom iz Donjeg Vakufa. Nakon što je u prošloj takmičarskoj godini, u pola sezone, zbog loših rezultata naslijedio Lusijana Favra (Lucian Favre) na klupi Borusije Dortmund kao privremeno rješenje, Terzić je osvojio Kup Njemačke porazivši u finalu Bajern iz Minhena.
No, ljetos je za šefa stručnog štaba Borusije imenovan Marko Rose, s kojim je već ranije bio potpisan ugovor.
U međuvremenu, naš mladi stručnjak je dobio ponude Herte, Lajpciga, Bešiktaša, ali je ostao vjeran klubu iz Dortmunda, čiji je bio navijač, kako kaže, još od dječačkih dana. Kasnije je bio skaut, trener, a danas je tehnički direktor.
- To je za mene jedna nova funkcija - funkcionerska, rekao bih. To je, sigurno, veliki izazov i obaveza. Tu sam da radim, često razgovaram s trenerima prve ekipe, ali i trenerima U-21 i mlađih timova. Jednostavno, svakodnevno razmjenjujemo mišljenja, tražimo najbolja rješenja. Konsultiramo se kako bi shvatili da stojimo iza njih, da ih podržavamo, da nisu sami.
Klub iz Dortmunda je poznat po svojim mladim talentima, ali i velikim transferima. A sada u svojim redovima imaju možda i najjačeg igrača na svijetu - Erlinga Halanda (Haaland).
- Kada sam prvi put vidio Halanda, kao sedamnaestogodišnjaka - dvije godine prije nego što će prijeći u Salcburg, zaljubio sam se u njegovu lijevu nogu, brzinu, snagu... Kad je došao u Salcburg, nastavili smo kontakte, tako da sam i ja, naravno u dogovoru i uz pomoć drugih ljudi, dijelom zaslužan što je on došao u Dortmund. On je imao to što je nama nedostajalo - otkriva Terzić.
Borusija je godinama „za petama“ Bajernu, ali i uvijek iza njega. Na pitanje jesu li Bavarci zaista najjači u Njemačkoj, Evropi i svijetu, Terzić je odgovorio:
- Oni su godinama u svjetskom vrhu. Bajern je, mora se priznati, fudbalska institucija. Trenutno su najjači u Njemačkoj, među najjačima u Evropi i svijetu. No, ne znači to da im nećemo za koju godinu moći još bolje parirati i biti možda ispred njih.
Edin je rođen u Njemačkoj, ali vrlo dobro priča bosanski jezik.
- Iako sam rođen u Njemačkoj, volim Bosnu i Hercegovinu, pogotovo bosanski narod koji je uvijek veseo, nasmijan... Igraju, plešu, vesele se i kad nemaju pravi razlog za to. Također, volim i bosanska jela.
Inače, otac mi je iz Donjeg Vakufa, a majka iz Hrvatske.
Često idem u Vakuf, jer tamo imam dosta rodbine. Na more idem u Split, Makarsku, pa se i tu vidim s rodbinom iz BiH i Hrvatske. Zbog korone je trenutno malo teže putovati - rekao je Terzić, koji redovno prati i našu fudbalsku reprezentaciju.
- Naravno da pratim. Žao mi je zbog peha protiv Finske (1:3, op. a.) iz prošlih kvalifikacija, a imali su lijepu priliku za plasman. To je, nažalost, tako u fudbalu. Bosna, kao rijetko koja zemlja, ima puno talenata. Uostalom, kao i čitav Balkan. Pjanić, Ibišević, Džeko, Kolašinac, Misimović i drugi su veliki igrači. Oni su ostavili dubok trag u najjačim klubovima. I sada Bosna ima puno talenata. Veliki broj ih već igra u mlađim kategorijama. Treba to samo malo posložiti. Tu mislim na mladog Demirovića, a ima ih još puno - zaključio je Terzić.
Terzić rijetko daje intervjue, pogotovo za medije izvan Njemačke, ali je napravio izuzetak i rado pristao na razgovor za „Dnevni avaz“. Otkrio nam je kako je počeo njegov fudbalski put.
- Igrao sam treću i četvrtu ligu u Njemačkoj, gdje me stigla povreda, pa su mi onda preporučivali da ostavim fudbal. No, nisam mogao bez fudbala, pa sam otišao studirati u Bohum i upisao istovremeno trenersku licencu. Sa 22 godinom imao sam „C“ licencu, sa 25 „A“, a nešto kasnije i Profi. Dobio sam ponudu 2010. godine da radim u Akademiji Dortmunda kao trener mlađim kategorijama, što sam prihvatio i radio sa svim kategorijama.
Kasnije sam obavljao i skauting za Jirgena Klopa... Obavljajući skauting, išao sam i po Bosni, Hrvatskoj tražeći talente. Tako sam upoznao Slavena Bilića, hrvatskog trenera koji me kasnije - kad je došao kao trener u Bešiktaš, pozvao za pomoćnika - rekao je Terzić.