Mario Stanić, legendarni hrvatski fudbaler koji je ponikao u Željezničaru, govorio je o ratnim ožiljcima iz rodnog Sarajeva, ali i rata u Ukrajini u kojoj sada radi kao pomoćnik trenera Šahtara iz Donjecka.

Bivši igrač Željezničara, Dinamo Zagreba (Croatia), Sportinga iz Hihona, Benfike, Klub Briža, Parme i Čelzija pred kraj 2023. godine postao je pomoćnik Marinu Pušiću u Šahtaru te tako sve iznenadio.

Emotivni Stanić, na pitanje Sportkluba kako bi opisao rad i život u ratom zahvaćenoj Ukrajini, ostavio je bez teksta. 

Traume kroz koje čovjek prođe

Riječi su samo izlazile jer ipak je kao klinac od 20 godina uživo gledao kako ljudi ginu u rodnom Sarajevu. 

- Nažalost, to su sve loša iskustva ili bolje rečeno neke traume kroz koje čovjek prolazi kroz život. No, u nekom trenutku mu čak i dobro dođu. Iskreno, teško je uspoređivati te dane u Sarajevu i ovo u Ukrajini, ali samo mogu reći svaki rat je ružan na svoj način. Bilo kakav opis tog stanja i tog ludila je teško riječima izraziti.

Jednostavno, rat je poraz čovječanstva, poraz ljudske rase i manjak inteligencije. Izgubiti jedan ljudski život je previše, a ne ovo što se dešava u Ukrajini pune tri godine. Teško je to opisati riječima, tu količinu neizvjesnosti koja se prelijeva iz dana u dan i stanja kroz koja prolazimo mi kao klub - rekao je Stanić za Sportklub.

Govorio je o ratnim ožiljcima iz rodnog Sarajeva.

- Sve takve stvari koje te ne ubiju te ojačaju, ali ostaju ožiljci. Jednostavno tijelo sve pamti. Naravno, i um pamti jer sve to se događa u okviru nekakvog individualnog prihvaćanja. I svaki od nas drugačije reagira na nekakve situacije. Ja sam nešto slično prošao u Sarajevu tako da u ovakvim trenucima, kad živiš u ovakvom svijetu, onda se definitivno lakše nosiš s nekim stvarima. Ali opet je to sve individualno - kazao je Stanić.

Život me natjerao da prije sazrijem

Na pitanje da se stalno provlači ta poveznica s rodnim Sarajevom, Stanić je rekao:

- To ti je ona stara koja ima veze sa mudrosti; teški uslovi stvaraju pravi karakter. I vjerovatno je to tako. Jer iz tih situacija jednostavno čovjek raste, jača i sazrijeva brže. To se događalo i u mom životu. Jednostavno me život natjerao da prije sazrijem.

Izbjegao sam iz Sarajeva, vidio sam svu tu neizvjesnost kad sam imao samo 20 godina. Sve te to dobrim dijelom oblikuje tako da ti se lista prioriteta, koju sam imao u tim godinama, znatno brže mijenja. Naravno, ostaju ožiljci, ostaju traume, ali se i dalje živi. Život ide dalje i samo se moraš posvetiti tom sadašnjem trenutku što god to značilo. A to znači da si tamo gdje jesi i da daš svoj maksimum.

Kompletan intervju možete pročitati OVDJE.