Većina sportista koji se takmiče na Olimpijskim igrama mogu se samo nadati da će uspjeti dok traže skromne stipendije i oskudna sponzorstva koja često ne pokrivaju troškove godina treninga, opreme, medicinskih i putnih troškova. Ipak, nekoliko sretnika koji se uspiju popeti na olimpijsko postolje, mogli bi itekako dobro profitirati.
Mnoge zemlje učesnice nude bonuse sportistima koji osvoje jednu od 327 medalja dostupnih u 15 sportova na Olimpijskim igrama u Pekingu. Uoči Igara, „Forbes“ se obratio nacionalnim olimpijskim komitetima ili vladinim ministarstvima sporta svih 91 zemlje i teritorija koji su se trebali takmičiti i uspio je potvrditi da će najmanje 32 zemlje platiti novčane nagrade za medalje.
Među najizdašnijim nacijama je Turska, koja je spremna platiti otprilike 380.000 dolara za zlatnu medalju, ali je „najšire ruke“ Hong Kong, koji se u Pekingu takmiči neovisno o Kini. Njihovom sportistima je obećano 642.000 dolara za svako zlato. Jasno je da je to teška misija, jer oni nikada nisu osvojili najsjajnije odličje.
Sjednjene države će platiti 37.500 dolara za svaku zlatnu medalju, 22.500 dolara po srebrnu i 15.000 dolara po bronzu. Taj je novac se ne ubraja u druge benificije, poput zdravstvenog osiguranja koje je šire dostupno sportistima SAD, a sve plaća Olimpijski i paraolimpijski komitet ove države, koji prikuplja sredstva putem neprofitabilnog ufruženja i ne prima federalna sredstva.
SAD se nalazi u sredini liste na globalnom spektru bonusa za medalje, na temelju „Forbesovog“ izvještaja, plaćajući više nego dvostruko više za zlato od zemalja poput Australije i Kanade i otprilike upola manje od nacija poput Francuske i Rumunije.
Ipak, bonus šeme zemalja mogu se razlikovati na druge načine osim u iznosu. Neke zemlje, poput SAD, plaćaju jednake iznose sportistima u individualnim i timskim sportovima, dok druge zemlje nude manje za grupe. Slovačka, na primjer, obećava otprilike 56.000 dolara za zlatnu medalju u pojedinačnom sportu i u prosjeku otprilike 17.000 dolara za svakog člana tima koji je osvojio zlatnu medalju.
U Sloveniji osvajači zlatne olimpijske medalje mogu prikupiti oko 22.000 dolara od Olimpijskog komiteta i otprilike 62.000 dolara po zlatnoj medalji od vlade.
Neke zemlje bonuse za medalje smatraju oporezivim dohotkom, dok druge taj novac oslobađaju. To nije mala prednost u Danskoj, koja ima jednu od najviših poreznih stopa na svijetu, ali dodjeljuje otprilike 15.000 dolara bez poreza za pojedinačne zlatne medalje.
Nagrade se mogu proširiti čak i na trenere i pomoćno osoblje nekih delegacija, poput Južne Koreje. Dok će njihovo Ministarstvo kulture, sporta i turizma dati ekvivalent od 39.000 dolara osvajaču zlatne medalje u ekipnom takmičenju i 52.000 dolara pojedinačnom prvaku, glavni trener kući može ponijeti čak i više, do 66.000 dolara.
Zanimljivo da se Kosovo nalazi na 10. poziciji po visini nagrade za zlatnu medalju.
Ne nudi svaka zemlja izričito finansijsku naknadu za osvajače medalja. Velika Britanija i Island su među onima koji to ne čine, iako sportistima daju druge vrste potpora. Norveška, koja je bila na vrhu ljestvice medalja na Olimpijskim igrama u Pekingu 2018. s ukupno 39, također ne plaća medalje.
Zatim, tu su zemlje poput Grčke i Bosne i Hercegovine, koje planiraju dodijeliti bonuse svim sportistima (tako tvrdi „Forbes“) koji osvoje medalje, ali će pričekati naknadno da se utvrde tačni iznosi.
Kina i Rusija, dvije olimpijske sile, navodno su platile osvajače medalja na prošlim igrama, ali su bile među delegacijama koje nisu odgovorile na zahtjeve za komentarom o svojim planovima za Peking.
Hong Kong – 642.000 dolara
Turska: 383.000
Melzija: 238.000
Italija: 201.000
Kipar: 168.000
Latvija: 159.000
Mađarska: 156.000
Bugarska: 143.000
Litvanija: 143.000
Kosovo: 123.000
