Jovo Jerković, slijepi muzičar iz Bosanske Gradiške, ostvario je u pola stoljeća muziciranja zavidnu karijeru. Prošao je skoro cijelu zemaljsku kuglu i, zahvaljujući muzici, stekao prijatelje na svim meridijanima. Ipak, posljednje drugarstvo izbacilo ga je u sami vrh popularnosti u gradu na Savi. Nakon saradnje s bendom “Dubioza kolektiv”, Jovo Jerković postao je neizbježna tema mnogih razgovora o muzici i estradi. 

- Sve su to sjajni momci, veliki profesionalci i intelektualci. Došli su ovdje, kod mene, i zatražili da odsviram jednu dionicu na šargiji. Odmah smo pronašli zajednički jezik, odsvirao sam i otpjevao: “Nemoj, mala, plakati, niti za mnom žaliti, neću ti se vratiti, odoh u rijaliti” - kaže Jovo.

On svira sve što mu padne ruke - nabrojao nam je čak 24 instrumenta. Zajedno s “Laminačkim tamburašima”, nastupa na raznim manfestacijama, pomaže kulturno-umjetničkim društvima, a specijalnost su mu humanitarni koncerti. Tu je bez premca.

- I meni su ljudi pomogli, a i ja posebno uživam na humanitarnim koncertima. Muzika je moj život. Instrumenti su mi najbolji drugovi – govori Jovo, koji podjednako dobro svira klavir, harmoniku, violinu, sve žičane i puhačke instrumente, pa i one stare, poput šargije i frule.

Uklapa se u svim žanrovima, sevdalinke su mu, zbog školovanja u Sarajevu, najmilije, ali se odlično snalazi i u pop i u rok muzici, američkom kantriju i džezu.

- Volim svaku dobru muziku, ali i da komponujem. Posebna mi je radost raditi sa mladim muzičarima - kaže Jerković, muzičar velikog srca, kojeg u Bosanskoj Gradišci i šire zovu čovjek orkestar.

Saradnja sa pjevačima 

Jerković je svirao i pratio mnoge pjevače, poput Miroslava Ilića, Nede Ukraden. Dobrivoja Topalovića i Harisa Džinovića, a priznaje da mu je najljepše bilo s bardom domaće muzike Zvonkom Bogdanom. U posljednje vrijeme komponuje i parodije, i vesele, i satirične pjesme za program lokalnog radija.