Vesnu Šunjić mnoge generacije i danas pamte kao legendarnu direktoricu modne konfekcije “Zlatka Vuković” iz Mostara. Nije ni čudo - u studentskim danima manekenka, od 1971. do 1988. žena koja je pokrenula gradnju ove modne konfekcije i bila joj direktorica, u modnom i privrednom svijetu bivše Jugoslavije napravila je čudo.

Kako je to uspjela uprkos svima i svemu, ova Mostarka s trenutnom adresom u Ljubljani opisala je u memoarskoj knjizi “Moja nedovršena priča”, koja je predstavljena u Sarajevu i Mostaru.

Moderan atelje

Vesni je u njenom rodnom gradu bilo nemoguće ne postaviti jedno pitanje: “Gdje je danas budućnost Mostara?” Njen odgovor bio je jednostavan: “Budućnost je u vama!” Upravo je to i jedan od razloga objavljivanja knjige – pokazati šta se može postići i napraviti upornim radom.

Jer, Vesna Šunjić napravila je čudo: sve je počelo 1971., kad se rodila ideja o zapošljavanju žena, domaćica, s ciljem da njihovo tradicionalno umijeće vezenja i pletenja valorizira i pomogne kućnom budžetu. A ideja se rodila kad je Vesna dala otkaz na mjesto direktora marketinga u Pamučnoj industriji “Đuro Salaj” i rekla: “Napravit ću fabriku.” To je i uradila.

Počela je raditi u magazi od 24 kvadrata u Starom gradu u Mostaru, sa posuđenim mašinama za šivenje i tri radnice, a u roku od 17 godina nastale su tri velike fabrike: “Nada” u Jablanici, “Jana” u Posušju i “Una” u Mostaru, sa ukupno 463 zaposlena radnika i više od 60 kooperanata. Sve su one činile veliku modnu konfekciju “Zlatka Vuković”.

Tu su bili još moderno adaptirani atelje u Starom gradu i dva velika poslovna prostora, jedan u centru Beograda, a drugi u centru Zagreba.

Najveća i najljepša, centralna fabrika izgrađena je u Mostaru i otvorena je uz veliku svečanost u prisustvu visokih zvanica. “Zlatka Vuković” postala je malo privredno čudo. Na otvorenju je jugoslavenska teniska zvijezda Monika Seleš posadila 88. ružu za Tita.

Vrijedi pokušati

Mostar je nekad bujao od života, a danas u ovakvom gradu, kaže Šunjić, niti imaju budućnost oni koji su se obogatili niti oni koji životare. Mladima poručuje da se izazova ne treba plašiti i da je budućnost u njima samima.

- Neće uvijek biti garantiran uspjeh, ali vrijedi pokušati. Bolje je i to nego cijeli život stajati pred vratima života. Iako je vrijeme života kratko, ipak je dovoljno dugo da ga čestito i pošteno proživimo i ne dozvolimo da nam ga drugi kreiraju. Sanjam Mostar, bolji i ljepši od ovoga danas, sretnije ljude. Nadam se da ću to doživjeti za svoga života - ističe Šunjić.

Knjigu posvetila kćerci Marseli

Knjiga “Moja nedovršena priča” izazvala je ogroman interes, a priča je nedovršena, jer slijedi knjiga o ruskim godinama Vesne Šunjić, gdje je 1988. otišla iz Mostara. Posvetila ju je kćerci Marseli, koja je 2009. umrla od posljedica teške bolesti.

- Posljednji ispraćaj Marsele u Mostaru 28. februara 2009., kada je ogromna rijeka ljudi izronila iz svojih skrovišta, taj vremenski period, za to godišnje doba izuzetno sunčan i topao dan, vratio me je, zajedno sa Marselom, Mostaru - kaže nam Šunjić.

Vesna je za svoj rad dobila niz nagrada iz svijeta mode te brojna društvena priznanja, poput “Plakete grada Mostara”, “14. februarske nagrade”...