U nekadašnjem izbjegličkom kampu Putovići, desetak kilometara od Zenice, svakodnevno u krajnje nehumanim uvjetima preživljava dvadesetak porodica.
Nakon zatvaranja kolektivnih i izbjegličkih centara, dotrajali drveni stambeni objekti, sagrađeni još u ratu, alternativni su krov nad glavom za socijalno ugrožene porodice, uglavnom Rome.
U povodu 8. aprila, Svjetskog dana Roma, ekipa “Dnevnog avaza” posjetila je brojne romske porodice koje, kako kažu, godinama žive u nadi da će i za njih doći bolja vremena. Daleko od očiju nadležnih, ali i građana, samo oni znaju kako preživljavaju.
Tokom naše jučerašnje posjete zatekli smo ih vidno razočarane. Kažu, izgubili su vjeru u nadležne, koji im godinama daju lažna obećanja.
Među najstarijim mještanima u Putovićima je Ramiza Bureković.
- Kad su snijeg i jači vjetar, baraka se ljulja i prijeti da se sruši. Zimi se mrznemo, nema grijanja. Vjerujte, ovdje je život težak i gorak, često zaspimo gladni, zaboravljeni od svih – govori Bureković.
Fikretu Hajrušai njena kćerka dozvala je bacajući kamenčić o prozor, jer zvona, struje i vrata na dotrajaloj baraci sa polupanim prozorima nema.
- Nikakvih uvjeta nemamo, tako je već 15 godina, koliko sam tu sa suprugom i kćerkom. Živimo sa miševima, pacovima… – kaže ona.
Dodaje da njih troje žive od 120 KM pomoći. Suprug joj odlazi na pijacu da gura kolica za marku, dok ona ne krije da ide prositi da bi imala od čega kupiti obrok svojoj porodici.
Prazna obećanja
I Namka Drugović, također, živi u jednoj od poluruševnih baraka, a u 21. stoljeću smatra nepojmljivim što nema struje ni vode, ali su im, zato, “kućni ljubimci” veliki pacovi.
- Obećali su nas smjestiti u Radakovo, navodno će do maja. Ali, ne vjerujem im ništa, jer nam od 2012. godine daju prazna obećanja. Žalosno je i to da niko ovdje nema sredstava da na naš Svjetski dan priredimo neko druženje – kaže ona.
