U nastavku ekskluzivne ispovijesti Edina Garaplije, bivšeg agenta tajne policije AID osuđenog 1997. godine na 13 godina zatvora zbog otmice i pokušaja ubistva bivšeg pripadnika “Ševa” Nedžada Herende, “Slobodna Dalmacija” 12. septembra 2000. godine dalje postavlja i pitanje “gdje je Herenda”.
- Postoje tri opcije o njegovoj sudbini. Po jednoj su ga ljudi koji su bili direktni nalogodavci izvršenja njegovih nedjela i skupine „Ševe“ oni sklonili u Australiju. Druga je opcija da je poslije likvidiran kako bi se spriječilo daljnje širenje cijelog slučaja, a po trećoj opciji Herenda je pod prismotrom istražitelja Haaškog tribunala koji mu pripremaju optužnicu zbog počinjenih zločina, i to je najbliže istini - odgovorio je Garaplija u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju” datom dok je ležao u zeničkom zatvoru.
Danas, 18 godina kasnije, pouzdano se zna da je Herenda sklonjen u Holandiju, odakle je nedavno stigla odbijenica bh. pravosuđu za izručenje našoj državi.
Garaplija je dalje 2000. za „Slobodnu Dalmaciju” odgovorio i na pitanja koliko su on i saradnici iz AID-a tokom isljeđivanja Herende 1996. godine uspjeli saznati i jesu li bili zadovoljni saznanjima.
- Kada govorimo, uvjetno kazano, o nekom zadovoljenju... Ono što sam saznao od Herende mene je toliko potreslo... Te činjenice i takvo iznošenje tih njegovih zlodjela bilo je frapantno.
Je li otkrio zapovjedni lanac Ševa?
- On je kazao kako je zapovjedni lanac uvijek išao u smjeru Ugljena, Alispahića, Dautbašića, pa sve do potpore najvišeg političkog vrha s Izetbegovićem na čelu.
A kada govorimo o tim činjenicama, ne samo da smo saznali sve ono što smo i tražili nego je Herenda bio toliko opširan, a poslije se, kako mi kažemo, "očepio" da je govorio doista zastrašujuće stvari.
Zločinački karakter
O čemu, primjerice?
- Evo... u jednom trenutku, govorio je o obuci koju su završili u Metkoviću pa su poslije prošli kamp Pogorelice, nakon čega su, kaže, redovito vježbali snajpersko djelovanje. „Gdje ste, Herenda, vježbali djelovanje?” upitam ga, a on veli da bi se popeli na neke kote i zgrade te bi onda gađali po Srbima, tamo na Grbavici. „Kako ste gađali po Srbima, selektivno ili ne?” - Neselektivno - kaže Herenda. Izabrali bi neku ženu, neku babu, tako on kaže, i onda bi je gađali, jedan bi pratio, drugi bi gađao.
Kada sam ga ja pitao kako je bio siguran da to nije, recimo, bila Bošnjakinja koja je igrom slučaja ostala na Grbavici, Herenda kaže da su to gledali. Birali su, kaže, ciljeve da babe budu u crnini. To pokazuje jedan doista zločinački Herendin karakter.
Ti snajperisti... jesu li to bili profesionalci, ljudi dovedeni sa strane?
- Oni su imali nekoliko ovih uvježbanih, sa strane, a ostali su prolazili obuku i vježbali na način kako je to Herenda malo prije opisao. Oni, znači, uopće nisu vodili računa o tome ubijaju li civile, žene, djecu, starce... Nisu vodili računa o tome hoće li to njihovo djelovanje uzvratiti reakcijom.
To im je, možda, bio i cilj.
- Sigurno da jest, ali ipak će to netko nekada valjda i Herendu pitati. Je li im to bio cilj ili je riječ o zapovijedi za osvetu, odmazdu... – ispričao je Garaplija 2000. godine.
Prva obuka u Metkoviću!
Kako je bilo moguće da Ševe jednu od prvih obuka imaju u Metkoviću i jesu li hrvatske tajne službe imale o tome informacija?
- Sigurno. Ima jedna uzrečica koja kaže da je za rat potrebno dvoje, a za dogovor je potrebno troje. Kad se neke stvari rade, onda treba biti dogovor sa svih strana. Očito je javnosti danas jasno gdje se to dogovaralo i tko je u tome sudjelovao.
Dakle, jedan dio „Ševa“ je imao obuku. No neki pripadnici tu obuku nisu imali, te se pojavila potreba da se i za njih organizira obuka. To je bilo prije izbijanja sukoba Bošnjaka i Hrvata, dakle ta obuka u Metkoviću bila je dogovorena. Posrednik je bio Ugljen. On je bio ključni čovjek koji se povezao s hrvatskim tajnim službama i dogovorio obuku „Ševa“ na hrvatskom teritoriju. Jesu li tada hrvatske tajne službe znale pravu namjenu „Ševa“, ne mogu ulaziti u to. Možda je ta postrojba u Metković poslana pod parolom zajedničke borbe protiv srpskog agresora.
(Sutra: Herenda nam je priznao zločin u Velikom parku)