Subota, 19. maj
Druženje s prijateljima
Volim kada dođe vikend. Ulice u Sarajevu pune su ljudi, šetaju, piju kafu, razgovaraju, druže se... Vikend provodim kući ili u Šahovskom klubu, gdje s prijateljima i drugim penzionerima u ugodnom druženju igram šah. Zadovoljan sam da me zdravlje služi.
Za nekoliko dana biramo novo rukovodstvo u Savezu penzionera FBiH. S obzirom na brojne probleme, na nagovor prijatelja i uz njihovu podršku, odlučio sam da budem kandidat za ovu poziciju.
Dugo sam u Udruženju. Kroz sve ove godine grčevito sam se borio da penzioneri budu u fokusu interesiranja vlasti, medija, javnosti... Jer da nije tako, naš položaj, koji je veoma loš, bio bi još gori.
Nedjelja, 20. maj
Stanje u zemlji loše
Jutro sam započeo čitajući novine i dešavanja u našoj zemlji. Žalosno je da je iz dana u dan sve više smrtovnica u novinama. Skoro sve slike penzionera. Nas u Federaciji trenutno ima 408.000. U Savezu smo izračunali da u posljednjih nekoliko godina stopa smrtnosti penzionera iznosi pet posto, i da je povećana za oko 80 posto.
Lijepih vijesti je malo. Kao da je sve stalo u ovoj zemlji. Mladi nemaju pravo glasa, oni koji rade šute da bi sačuvali posao, jer znaju da će, ako šta kažu, dobiti otkaz. A penzioneri, svjesni stanja da je loše, pričaju, traže više, ali niko ih ne čuje! Još danas odmor, a onda u nove bitke i pobjede.
Ponedjeljak, 21. maj
Pozivi, razgovori ...
Rano ustajem. Idem u Savez. Telefon neprestano zvoni, zovu me iz Zenice, Mostara, Tuzle... Pitaju o pripremama za Skupštinu penzionera FBiH na kojoj će se birati novo rukovodstvo. Svi kažu da treba dobro pripremiti sjednicu. I ja se s tim slažem, ali iz pojedinih kantona nismo dobili informacije koje smo tražili da bismo ih mogli predstaviti delegatima tog dana. Štaviše, ne znaju se ni svi kandidati, neke općine i kantoni i s tim kasne...
Pažljivo pregledam izvještaj o radu. Zadovoljan sam. Posebno jer sam se kroz svoje učešće u Upravnom odboru Zavoda PIO, kao član u ime penzionera, uspio izboriti da penzije više ne kasne i da se isplaćuju 5. u mjesecu. Popodne odlazim kući, odmaram do predvečer. Potom idem u laganu večernju šetnju. Uživam u ljepotama šeher Sarajeva.
Utorak, 22. maj
Više od 200.000 ljudi u zoni siromaštva
Puno je posla i danas, dan će biti dug zbog brojnih obaveza. U Općini Novo Sarajevo imamo Kantonalnu skupštinu. Upoznajem sve prisutne o aktivnostima za koje smatram da su bile značajne za penzionere.
Podsjećam da smo uputili 4.746 penzionera na banjsko liječenje i rehabilitaciju. Informiram ih o tome i da smo kao krovna organizacija podijelili 237 stanova najugroženijim penzionera. Što se tiče budućih aktivnosti, prema Programu rada koji ćemo sutra raspravljati tražit ćemo povećanje najniže penzije, jer je to kategorija koja se nalazi u zoni siromaštva. Takvih u ovom momentu nije mali broj i ima ih više od 200.000. Sve ovo ispisujemo na papir. Dat ćemo to na sutrašnjoj sjednici Skupštine na uvid. Umoran idem u krevet.
Srijeda, 23. maj
Pobjeda Redže Mehića
Prije osam sam u Savezu, a u devet već u velikoj sali Općine Novo Sarajevo. Polako pristižu i druge kolege iz svih kantona. Uzimaju dokumente, pregledaju... Sa Skupštinom počinjemo u 10 sati. Vodim je ja jer sam četiri godine predsjednik Skupštine penzionera.
Danas ćemo izabrati drugog čovjeka na moju poziciju.
Biramo i čelnog čovjeka Saveza. Više to neće biti Mehmedalija Rapa. On je dosta uradio za penzionere. Sada smo u utrci Redžo Mehić i ja.
Ko god da pobijedi, Savez će voditi najbolje što može. Posla će biti i napretek, jer puno je zahtjeva koje vlast mora ispuniti prema nama. Valja ih natjerati na to. A to i nije baš lak posao. Burno je na raspravi. Svi se javljaju za riječ. I svi za govornicom pričaju isto, penzioneri najlošije žive, mnogi od 337 KM, koliko iznosi najniža penzija.
Tolika je iako je do sada dva puta povećana od 1. marta, otkako je Zakon o PIO stupio na snagu. Izabran je Izvršni odbor. Glasanje je bilo napeto. Mnogi žele mene za predsjednika. No, ima i onih koji kažu da Savez treba osvježiti.
Odlučeno je, Redžo Mehić je novi predsjednik. Prilazim, čestitam mu. Ja sam njegov zamjenik. Sutra je novi dan, novi poslovi i obaveze.
Četvrtak, 24. maj
Minimalne penzije povećane
Ranim jutrom novinari me zovu, traže izjavu, raspituju se za Redžu, ko je, šta je... Potom se nekoliko sati zatvaram u kancelariju, pregledam sve zahtjeve koji su nam jučer upućeni na Skupštini.
Trznuo me zvuk telefona. Dobivam informaciju da je Federalna vlada donijela odluku o povećanju minimalne penzije na 348 KM. Lijepe li vijesti. Sretan sam što se udovoljilo našem još jednom zahtjevu. Jer, penzioneru je svaki fening bitan.
Zovem direktora Zavoda PIO Zijada Krnjića, čestitam mu na ovom velikom uspjehu koji smo udruženim snagama postigli. Ubrzo su uslijedili pozivi penzionera, zahvaljuju, pitaju kada će dobiti to povećanje. Odgovaram im 5. juna, kada počne isplata majskih penzija.
Opet u popodnevnim satima idem kući. Sparina je vani. Ne može se prošetati. Odmorio sam nekoliko sati. Potom večera, gledam dnevnike, neki dokumentarac, pa na spavanje.
Petak, 25. maj
Sretan i zadovoljan
U Savezu ništa novo. Sedmica je bila burna. Ključne stvari su se dešavale kada je ova naša populacija u pitanju. Osjetim i malo umora, jer valjalo je sve uraditi kako treba. Danas idem ranije kući. Sretan i zadovoljan, jer ipak ima i lijepih vijesti za penzionere, polako koračamo boljim danima. Radujem se vikendu. Dobro ću se odmoriti.
