Najmanje deset puta dnevno oboljeli od dijabetesa tipa 1 moraju se bosti kako bi izmjerili šećer u krvi, što najteže pada djeci, dovoljno istraumiranoj zbog same bolesti.
Teško pada i njihovim roditeljima kojim svaki ubod djeteta razdire srce.
Iako postoji senzor za mjerenje šećera, koji bi im daleko olakšao život, jer se zalijepi na nadlakticu i traje 14 dana, a čiju nabavku u većini evropskih zemalja pokriva zdravstveno osiguranje, Federacija BiH, sudeći prema izjašnjenju Vlade FBiH, nije blizu toga.
Mirela Šišić iz Sarajeva, majka osmogodišnje djevojčice, koja je, kad je imala 16 mjeseci, oboljela od dijabetesa, ističe da bi joj ovaj senzor mnogo značio. Dovoljno je samo zamisliti šta malenim ručicama znači deset do 20 uboda dnevno, i tako svaki dan, godinama.
- Ja sam taj senzor jedva nabavila iz Njemačke i čuvam ga za Bajram, da se curica ne bode za Bajram, da može probati baklavu- dodaje Šišić.
U izjašnjenju o inicijativi federalne zastupnice Alme Kratine za registraciju ovog senzora i finansiranje njegove nabavke kroz sistem zdravstvene zaštite, Vlada FBiH je navela da se ovaj proizvod još ne nalazi na tržištu BiH. Istaknuto je da ga proizvođač planira plasirati na tržišta Hrvatske i Slovenije do kraja godine, a tek polovinom iduće pokrenuti proces upisa u Registar medicinskih sredstava za bh. tržište i, po njegovom okončanju, Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH može tražiti način za osiguranje novca.
Da je ovo samo loš alibi i da može drugačije pokazuju primjeri tri općine koje su dijabetičarima s njihovog područja kupile upravo po dva senzora i čitač, što je početni paket dovoljan za mjesec dana, s tim da je rok trajanja čitača dvije godine.
Šišić, koja je i sekretar Udruženja dijabetičara djece i omladine KS u kojem ima 203 djece oboljele od dijabetesa, ističe da, suprotno tvrdnjama iz Vlade FBiH, od 1. juna u Hrvatskoj kreće nabavka senzora preko recepta.
Neka nama ukinu paušale, biznis klase...
Doktorica Anela Šestić-Begović, zastupnica Saveza za bolju budućnost u Predstavničkom domu FBiH, ističe da ti aparati jesu skupi, ali nije nemoguće naći sredstva za njih.
- Neka ukinu nama paušale, biznis klase i putovanja, ograniče broj savjetnika i vozača. Ti aparati su fantastični, posebno za djecu, ali daj Bože da ih nabave - kazala je Šestić-Begović.