Doći u Mostar a ne vidjeti nešto južnije Blagaj, nekadašnji šeher, mjesto naše ponosne povijesti, kulturnog naslijeđa i prirodnih ljepota, prava je šteta. 

Blagaj je, u najkraćem, fascinantno mjesto. Baš kao što je svojevremeno u svom poetskom zapisu “Pogled s Buska na Bunu” zabilježio Safvet-beg Bašagić:

- Nigdje bojama ljepšim, nigdje vještijim kistom, priroda nije svoj na kršu slikala lik...

Ljetna rezidencija

Taj nesvakidašnji pogled na ovaj biser Hercegovine, rijeku Bunu i dolinu Neretve, još se snažnije pruža sa Stjepan-grada, smještenog na visokoj litici iznad Blagaja, rodnog mjesta bosanske kraljice Katarine.

Ovaj Kosačin kastel, koji je Katarininom ocu Stjepanu, istinskom zaštitniku bosanskih patarena i Crkve bosanske, više služio kao ljetna rezidencija, posljednjih godina veoma privlači turiste bez obzira na to što se do njega može doći samo pješice uskom krivudavom stazom. Znatni napori su uloženi da se ovo srednjovjekovno zdanje obnovi, a projekt iluminacije je ovom nacionalnom spomeniku BiH dao posebnu notu.

Da je Blagaj itekako zanimljiva turistička destinacija, govori činjenica da to mjesto obuhvata, praktično, sve historijske epohe. Od ilirske gradine, perioda kasne antike, srednjeg vijeka pa sve do osmanskog perioda.

Simbol ovog kraja je, definitivno, vrelo Bune sa svojim liticama i Tekijom. Kao uklesana u stijeni, teško da ikoga može ostaviti ravnodušnim. U tu jedinstvenu oazu duhovnosti svake druge subote u maju slije se na desetine hiljada vjernika kako bi prisustvovali tradicionalnom mevludu i zikru. Ali, u ovo mjesto, sagrađeno početkom 15. stoljeća, koje je u prošlosti bilo dom kaderija, rufaija, halvetija i nakšibendija, hrle turisti sa svih meridijana, kao što smo se nebrojeno puta uvjerili.

Tako je bilo i tokom posjete naše ekipe u okviru “Avazove turističke patrole” i, kako nam reče Ramiz Bašić iz Turističke zajednice Hercegovačko-neretvanskog kantona i mještanin Blagaja, Blagajska tekija jeste magnet za turiste i mjesto koje je nezaobilazno, ali je sve više onih koji cijeli svoj odmor provode u Blagaju.

- Na ovako malom prostoru mnoštvo je kulturno-historijskog naslijeđa, ali i prirodnih ljepota. Na našu sreću, to je još jedan nenarušeni sklop. Ta jedinstvena ponuda, zaista je nešto što turiste snažno privlači. Stjepan-grad, Tekija i vrelo Bune, u čijoj je blizini lokalitet Zelene pećine, gdje su pronađeni tragovi ljudskog života još iz neolita, ali i druge znamenitosti, tu su svakako rijeke Buna i Bunica, poznata po svom ljekovitom svojstvu i, obje, zapravo, cijelim svojim tokom pitke… sve to iz godine u godinu privlači sve veći broj turista. Tako Blagaj na godišnjem nivou posjeti sigurno 150.000 turista - govori nam Bašić.

Ističe da je među njima sve više onih dubljeg džepa, koji odmor provode u blagajskim vilama s bazenima, a ima i onih koji, umjesto u kampovima duž jadranske obale, ostaju u onima na obalama Bune i Bunice.

Uz obilazak Tekije, za koju nam turisti skoro u pravilu govore da je čarobno mjesto, mnogima je posebna atrakcija vožnja čamcem kroz pećinu na vrelu Bune. To je vrelo, zbog svoje unutrašnje galerije, dubine i dužine podzemnih prostorija, kao i zbog prosječnog protoka vode od 43.000 litara u sekundi, među pet najinteresantnijih u Evropi.

Autohtona jela  

Vožnju čamcima u unutrašnjost pećine organiziraju u Udruženju “Blagaj-City”. Kako nam priča Salko Handžar, kojeg smo zatekli u blizini Tekije, taj vid svojevrsne relaksacije veoma je zanimljiv turistima.

- To je nešto što ih veoma zanima i ne postoji, praktično, zemlja iz koje nam turisti ne dolaze - govori nam on i napominje da njihovo udruženje organizira i vožnju kanuima.

U blizini vrela Bune i Tekije brojni su restorani koji, uz klasični meni, nude i autohtona hercegovačka jela i pića. Nedaleko od Tekije je i “Eko-centar Blagaj”, široj javnosti poznat po reintrodukciji bjeloglavih supova, koji su nekad nastanjivali to područje, a koji su ljudskim nemarom istrebljeni, ali i mjesto koje je skoro nezaobilazno na ruti svih đačkih ekskurzija.

Turisti rado razgledaju i kompleks Velagićevinu, jedan od najljepših spomenika stambene arhitekture u BiH, ali i Sultan-Sulejmanovu džamiju. Blagaj je i mjesto u kojem su bogomolje i pravoslavaca i katolika. Tu su Crkva svetog Vasilija Ostroškog i Crkva Svetog Trojstva, sagrađene nekako u istoj ravni uz obale čudesne Bune.

Sari Saltuk  

Uz samu Blagajsku tekiju nalazi se jedno od eventualnih sedam turbeta Sari Saltuka. O tome historičar, dr. Muhamed Hadžijahić piše: “Prema legendi koju bilježi Evlija Čelebi, Sari Saltuk je pred smrt rekao da mu se napravi sedam tabuta. Kad je umro, sedam “kraljeva”, i to Moskve, Leha, Švedske, Jedrena, Bogdana i Dobrudže, zatražilo je da se Sari Saltuk ukopa u njihovoj zemlji. 

Na taj način, budući da su tabuti poslati zatvoreni u sedam zemalja, gdje su ukopati, ne zna se u kojem je tabutu bio Sari Saltukov lijes pa se tako može smatrati da bi u svakoj od tih zemalja mogao biti Sari Saltukov grob. Zanimljivo je da je među nabrojanim zemljama u koje je poslat Sari Saltukov tabut, prema jednoj Saltuknami, bila i Bosna.