U dva odvojena postupka pred Državnim sudom, vijeće identičnog sastava je na potpuno različit način okarakterisalo iskaz istog zaštićenog svjedoka, što, prema mišljenju eksperata, dovodi do pravne nesigurnosti.

Do kraja 2018. godine očekuje se pravosnažna presuda Naseru Oriću i Sabahudinu Muhiću, kojima se sudi za ratne zločine počinjene na području Srebrenice i Bratunca. Trenutno je u toku žalbeni postupak, a Orić i Muhić su prvostepenom presudom u oktobru 2017. godine oslobođeni krivice. Sudsko vijeće u tom postupku nije poklonilo vjeru ključnom zaštićenom svjedoku O-1.

U pisanom obrazloženju presude iz oktobra 2017. godine, Vijeće je konstatovalo da je iskaz O-1 “nelogičan i neuvjerljiv”, te da neslaganja s ranije datim izjavama nije mogao objasniti, zbog čega mu se “ne može pokloniti vjera”.

- Iskaz svjedoka O-1, vezano za navođenje činjenica i okolnosti u pogledu sve tri tačke optužnice, sadrži niz nedosljednosti, kontradiktornosti, nelogičnih navoda… Vijeće je našlo da iskaz svjedoka O-1 nije dovoljno uvjerljiv, logičan, slijedom čega je Vijeće zaključilo da njegovo svjedočenje ne predstavlja pouzdanu činjeničnu osnovu - navodi se u presudi Oriću i Muhiću.

Identično vijeće je nedavno donijelo još jednu presudu za ratne zločine počinjene na području Srebrenice i Bratunca, ali je u ovoj presudi poklonilo vjeru istom svjedoku – koji je iskaz dao pod pseudonimom O-2 – te je proglasilo krivim optužene Izeta Arifovića, Suada Smajlovića, a oslobodilo Amira Salihovića.

- Vijeće je iskazu svjedoka O-2 poklonilo vjeru nalazeći da je isti detaljan te da je na jasan i ubjedljiv način iznio svoja saznanja - rekao je Staniša Gluhajić, predsjedavajući Sudskog vijeća, čitajući obrazloženje presude.

Iz Suda BiH su kazali da ne mogu komentarisati predmete koji su u toku.

Advokat Senad Kreho je rekao da ova situacija nije novost i da ona govori o kvaliteti Suda.

- Istom vijeću isti svjedok u jednom predmetu je validan, u drugom mu se ne vjeruje. Ta situacija vam govori o kvalitetu Suda. Ima istih primjera i na Vrhovnom sudu. To je van svake pameti, nikakve pravne sigurnosti tu nema - naglasio je Kreho.

Pravni stručnjaci smatraju da postoji nekoliko situacija u kojima je moguće da jedno vijeće iskaz istog svjedoka različito tumači, ali dijele mišljenje da bi prilikom apelacije i donošenja konačne odluke sve trebalo da se uzme u obzir.

Advokat Miodrag Stojanović je kazao da je apsurdno da se iskazi jednog svjedoka o istim ili sličnim stvarima cijene na drugačiji način.

- Ako svjedok u dva različita predmeta svjedoči o istom događaju i svjedoči na isti način i u jednom i u drugom predmetu, pa u jednom mu sud pokloni vjeru, a u drugom mu ne pokloni vjeru, a isti je obim svjedočenja, iskaza, činjenica, podataka koje je on vidio – to meni malo djeluje nelogično. To meni djeluje da je neki sud ipak imao pogrešnu procjenu, ne mogu biti dvije istine i ne mogu biti dvije pravde - rekao je Stojanović u razgovoru za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Dodao je da kada se uzme u obzir da se radi o istom vijeću, postoji mogućnost da je Sud poklonio vjeru svjedoku u onom predmetu gdje je imao drugih podataka i materijalnih dokaza.

Advokat Radivoje Lazarević iz Zvornika kazao je da kada dva vijeća personalno istog sastava u jednom predmetu poklone vjeru svjedoku, a u drugom ne poklone, onda je u teoriji moguće nekoliko situacija.

- Moguće je da nije na isti način svjedočio, da je, prosto rečeno, u jednom predmetu kvalitetnije svjedočio, a s druge strane moguće je da u predmetu gdje je tom svjedoku poklonjena vjera postoje još neki dokazi koji su komplementarni sa svjedočenjem, pa je to navelo sud da mu pokloni vjeru. Ti drugi dokazi možda potvrđuju svjedočenje tog svjedoka, a u prvom predmetu možda nisu bili, i svjedočenje samo za sebe nije dovoljno kvalitetno da bi sud donio odluku na osnovu izjave tog svjedoka i onda se sud opredijelio za varijantu da ocijeni njegovo svjedočenje kao nekredibilno i nekvalitetno. To je teoretski moguće - pojasnio je Lazarević.

U oktobru prošle godine, Sud BiH je Orića, bivšeg komandanta Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) u Srebrenici, i Muhića, pripadnika ovih snaga, oslobodio optužbi da su 1992. godine u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac ubili tri zarobljenika srpske nacionalnosti.

Sud BiH je u septembru ove godine osudio Arifovića na deset godina zatvora za ubistva civila počinjena na području Zalazja i Ratkovića, a Smajlovića na godinu i dva mjeseca za skrnavljenje tijela, dok je Salihovića oslobodio krivice za nezakonito hapšenje devet osoba nakon vojne akcije u Zalazju 12. jula 1992. i njihovo odvođenje u nepoznatom pravcu, od kada te osobe nisu više viđene.