Jedan od istinskih prijatelja Bihaća za vrijeme najveće blokade ovog grada u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu bio je novinar i humanista iz Njemačke Dirk Planert.
On je u tim najtežim trenucima napada na Bihać, za Kantonalnu bolnicu dovozio pomoć i spašavao bolesnu i ranjenu djecu riskirajući i vlastiti život. Radio je u tranzitnom centru u Karlovcu, a kaže da, kada je prvi put došao u Bihać s hranom i lijekovima za dječiji odjel, vidio je brojne predane uposlenike bolnice, vidno umorne medicinare, ubijene, ranjene borce i djecu.
Uplakane majke
- Mnogo uplakanih majki koje su tražile ranjene ili ubijene sinove željele su vidjeti djecu. Strašna je to bila situacija, koju u Njemačkoj nisu mogli ni zamisliti – prisjetio se Planert, reporter i humanitarac koji živi u Dortmundu.
Uspomene i sjećanja na Dirka i danas su svježi svima koji su radili u ratnoj Upravi za prijem i distribuciju humanitarne pomoći Kantonalne bolnice.
Sada Karač priča nam da je Dirk svakog mjeseca dolazio u bolnicu, dovozio dječiju hranu i poklone za djecu.
- Obradovao ih je koliko je mogao u tom trenutku, čovjek je to velikog srca - kaže Karač.
O humanosti ovog čovjeka govori i Aldijana Hadžihajdarević, koja je kao djevojčica, zime 1993. godine, trebala preuzeti jedno od pisama djece iz njemačkih osnovnih škola i tako se s njima povezati. Dirk ju je primijetio u tankoj proljetnoj jakni i pitao ima li neku topliju.
- Kada sam mu rekla da nemam, primijetila sam da ga je to mnogo rastužilo. Kada je opet došao krajem decembra 1993., donio mi je jaknu i tada su nastale ove fotografije. Po mom osmijehu, vidi se koliko je meni ta jakna tada značila – ispričala nam je Hadžihajdarević pokazujući fotografije nastale u periodu agresije.
Preko 11 izuzetno kontroliranih agresorskih punktova Planert je prokrijumčario i 16-godišnju djevojčicu majci u Njemačku, a zatim i dječaka koji je kod njega živio tri godine.
Uspješni ljudi
Dirku i danas nedostaju Bihać i Husnija Kapić, s kojim je sve vrijeme sarađivao, a kojeg naziva i svojim bosanskim ocem. Svaki dan gleda u više od 4.000 fotografija koje je zabilježio tokom rata. Kaže da je sretan kada putem interneta pronađe osobe koje su od one male i nejake djece postale predivni uspješni ljudi.
Rekao nam je da mu je želja ponovno doći u BiH i poručuje na bosanskom jeziku:
- Nadam se i vidimo se.
Doživotni prijatelj
- Prijateljstvo s Dirkom veoma mnogo mi znači, nastavili smo održavati taj kontakt putem Facebooka. On svaki put kada prelistava svoj fotoarhiv iz ratnog Bihaća, uvijek nađe neke moje slike i uvijek mi sve to pošalje. I ja sam presretna što imam doživotnog prijatelja u Dirku – dodala je Hadžihajdarević.
Jasmin ostao duboko u srcu
Pregledajući kod kuće jedan snimak djece u bolnici koji je napravio, Planert je uočio dječaka Jasmina, koji je dugo plakao. Zastidio se tada, kaže, jer je spoznao da je on trebao samo zagrljaj. Sljedeći put ga je odmah potražio i proveo s njim nekoliko sati.
- Veoma sam ga volio, imao je oštećenje mozga, nisam ga mogao izvući zbog velikog hendikepa. Ostao mi je duboko u srcu. Dugo sam nakon rata zvao bolnicu i pitao za njega, a onda je umro - kaže Planert.
